Kontroverzna teorija o 'usamljenoj Zemlji' nudi odgovor na vječno pitanje: Ipak smo sami?

Usprkos milijardama galaksija i planetarnih sistema koje su znanstvenici do otkrili proučavanjem svemira, ideja da je složen biološki život - poput biljaka, životinja i ljudi - zapravo veoma rijetka pojava, postaje sve prihvaćenija među astronomima i fizičarima. 

Ovo se naziva 'Rare Earth' hipoteza, ili 'Teorija o usamljenoj Zemlji', a prvi su je su razvili paleontolog Peter Ward i astronom Donald Brownlee, i iznijeli su ideju da, iako mikroskopski život poput bakterija može biti široko rasprostranjen u svemiru, uvjeti za postojanje kompleksnih bića nalik onima na Zemlji zahtijevaju ekstremno rijetku kombinaciju svemirskih faktora. 

Njihova knjiga 'Rare Earth: Why Complex Life is Uncommon in the Universe'  objavljena još 2000. godine, postavila je temelje ove kontroverzne, ali danas i sve utjecajnije znanstvene teorije. Da bi se složen život mogao razviti i opstati, neophodno je da planet ispunjava čitav niz složenih kriterija, uključujući točnu udaljenost od svoje zvijezde (poput Zemlje i Sunca), stabilnu orbitu, prisustvo velikog mjeseca koji stabilizira os rotacije, aktivnu tektoniku ploča (pomicanje tla), prisustvo odgovarajućeg magnetnog polja koje štiti od solarnog vjetra i svemirskog zračenja, te odgovarajući kemijski sastav i stabilno geološko okruženje tijekom više milijardi godina. 

KATASTROFA ZA ČOVJEČANSTVO /

Znanstvenik s Harvarda: 'Neprijateljski NLO mogao bi u prosincu udariti u Zemlju'

Također, i ogromni planeti poput Jupitera u istom Sunčevom sistemu moraju 'gravitacijski štititi' unutrašnje manje planete od razornih udara asteroida i kometa. Astronomski podaci s Kepler svemirskog teleskopa  pokazali su da stjenoviti planeti u 'nastanjivoj zoni' nisu rijetke, ali kada se doda lista potrebnih faktora iz 'Rare Earth' hipoteze, broj kandidata za nastanak složenog života naglo se počinje smanjivati.

Gdje su svi?

Rad iz 2015. godine objavljen u znanstvenom časopisu 'Proceedings of the National Academy of Sciences' sugerira da je evolucija složenog života, uključujući pojavu mitohondrija i fotosinteze, rezultat rijetkih i nepovratnih događaja koji su se dogodili samo jednom u Zemljinoj povijesti. Znanstvenici Lineweaver i Davis su analizirali starost potencijalno nastanjivih planeta koje su do sada otkrivene, i zaključili da su mnoge od njih vjerojatno dosta starije od Zemlje, ali to sa druge strane ne znači i da se složeni život na njima mogao razviti.

Dodatno, postojanje odgovarajuće atmosfere i klimatskih promjena, ali ne previše ekstremnih, ključno je za dugoročnu evoluciju višećelijskih organizama poput biljaka i životinja. Bez aktivnog ugljeničnog ciklusa (ciklus transformacije ugljika) i vulkanskih  aktivnosti, naša planeta bi vremenom izgubila atmosferu i postala neprijateljska za napredni život. 

POSTOJEĆE TEORIJE NEPOTPUNE /

Živimo unutar ogromne crne rupe? Objavljeni nevjerojatni rezultati istraživanja

'Rare Earth' hipoteza, pak, je u direktnom kontrastu s optimističnim istraživanjima u astrobiologiji i potrazi za izvanzemaljskim inteligencijama, poput 'SETI' programa,  koji pretpostavlja da bi život trebao biti čest ukoliko postoje osnovni sastojci - voda, energija i stabilno okruženje. Međutim, više od šest desetljeća traganja do danas još uvijek nije dalo nijedan potvrđen dokaz o postojanju inteligentnog života van Zemlje, što dodatno pojačava dilemu poznatu kao 'Fermi paradoks' - ako je život u svemiru relativno čest, gdje su svi?

'Rare Earth' ideja na ovo ima jednostavan odgovor - svi potrebni faktori su toliko rijetki, da smo možda zaista sami u cijelom svemiru! 

Zemlja kao gotovo savršen izuzetak

Ovo, pak, ne znači da mikro-biološki život ne postoji i negdje drugdje, ali vjerojatno još uvijek nije razvio kapacitete za veoma složene oblike života, svijest, razvoj društva, te znanost i tehnologiju. Znanstvenici kao što je Charles Lineweaver, u radovima objavljenim u časopisu 'Science i Astrobiology'  tvrde da čak i na planetima slične veličine i starosti kao Zemlja, odsustvo ključnih uvjeta za život i klimatskih ciklusa čini pojavu složenih oblika života gotovo nemogućom. 

U prilog ovoj hipotezi govori i rijetkost stabilnih vremenskih uvjeta tijekom više milijardi godina, bez globalnih katastrofa, supernova i gama zračenja iz dalekog svemira, te  prekomjerne vulkanske aktivnosti. 

Pojava i trajnost civilizacija zavisi i od faktora 'društvenog samouništenja', što dodaje još jedan nivo pesimizma za znanstvenike. U tom pogledu, Zemlja se čini kao gotovo savršen izuzetak u ogromnom broju različitih svemirskih mogućnosti. 

ZNAČAJNA PREKRETNICA /

Znanstvenici na tragu lijeka koji bi mogao zaustaviti starenje: 'Cijelo vrijeme nam je bilo pred nosom'

Rastuće razumijevanje planetarnih sistema kroz misije kao što su 'TESS'  i svemirski teleskop 'JWST' (James Webb Space Telescope) mogli bi u bliskoj budućnosti pružiti nova saznanja, ali za sada 'Rare Earth teorija' ostaje čvrsto utemeljena u logici, statistici i promatranjima kako naše galaksije Mliječni Put, tako i udaljenih galaksija. 

Iako je ova hipoteza nepovoljna za ljudsku vrstu u smislu njene 'svemirske usamljenosti', ona otkriva i veličanstvenu kompleksnost našeg planeta i njene povijesti evolucije, podsjećajući nas koliko je Zemlja u stvari posebna. U eri sve naprednijeg istraživanja svemira, ostaje pitanje hoćemo li, zapravo ikada naići na planet sličan našem - ne samo po veličini ili temperaturi, već i po sposobnosti da njeguje život koji je sposoban da gleda u zvijezde i da se zapita - 'Jesmo li sami u svemiru?' 

POGLEDAJTE VIDEO: Prisjetili smo se najjačih potresa i cunamija, hrvatski Japanac: 'Mnogi se još nisu oporavili od tog dana'