Lažna sjećanja: polovica nas vjeruje da su događaji koji se nisu dogodili stvarni

Pamćenje je proces kojim mozak čuva i dohvaća podatke i prošla iskustva. Važan je dio naših života jer omogućuje da izgradimo odnose s drugim ljudima, učimo, igramo se, planiramo, donosimo odluke i formiramo svoj identitet.

"Čovjek, koliko god se to trudio biti, nije objektivno biće. Svim svojim iskustvima, kao i sadržajima koje čita i uči daje jedno subjektivno značenje. Sva naša uvjerenja, stavovi, vrijednosti, prethodna iskustva, kao i tumačenja društvenog i kulturološkog konteksta formiraju cjedilo kroz koje provlačimo nove informacije, nove sadržaje, nove ljude... Naše interpretacije svega navedenog uvjetovane su tim cjedilom", objašnjava pedagoginja Maja Jerčić.

Novo istraživanje koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Warwick došla je do jednog zanimljivog saznanja o ljudskom pamćenju. Kad se pokušavamo nečega sjetiti, potrebno je i malo rekonstrukcije događaja, što znači da se sjećanja mogu 'sastaviti' kroz maštu, osobna uvjerenja, društveni kontekst, pa čak i sugestije drugih ljudi.

"Ljudi imaju rekonstrukcijsku i fleksibilnu memoriju pa možemo razviti bogate i koherentne autobiografske uspomene cijelog događaja koji se nikad nije dogodilo", objasnili su autori studije objavljene u časopisu Memory . Drugim riječima, neki ljudi mogu stvoriti "lažna sjećanja".

Istraživači su analizirali podatke prikupljene u osam studija koje su koristile 'usađivanje memorije', u kojima su se sudionicima sugerirali lažni autobiografski događaji, poput problema u školi s učiteljima, let balonom u djetinjstvu ili 'rađenje scena' na vjenčanju.

Lažne informacije su nekoliko puta ponovljene sudionicima, putem sugestivnih tehnika naracije i /ili fotografija fiktivnih događaja. U istraživanju je sudjelovalo 423 sudionika, od kojih je čak oko 53 posto pokazalo određeni stupanj uvjerenja da su iskusili lažne događaje!

Od njih, više od 30 posto je reklo da se sjećaju izmišljenih događaja, opisujući što se dogodilo i čak i dodajući neke detalje. Maja Jerčić objašnjava kako sjećanja nisu objektivne istine pohranjene u nekom kognitivnom arhivu, uredno evidentirane, numerirane i vjerno, nepristrano opisane.

"Sjećanja su mješavina objektivnog događaja, subjektivne prerade tog događaja i njegove prilagodbe našoj predodžbi idealnog ja. Dakle, sjećanja su melting pot objektivnog, subjektivnog i željenog; lonac u kojem se ono što je uistinu bilo kuha na vatri subjektivno prirodanih značenja, s dodavanjem začina željenih predodžbi nas samih".