Što napraviti kada netko jednostavno ne vjeruje činjenicama?

U stvari, suočeni s neporecivim dokazima ljudi se najčešće samo još dublje ukopaju u svoja uvjerenja. Razlog tome je što se smatra kako je svjetonazor pod napadom konfliktnih podataka, piše Scientific American.

Tako kreacionisti poriču dokaze za evoluciju u fosilima i DNK jer su zabrinuti da sekularne snage napadaju religiju. Protivnici cijepljenja ne vjeruju velikim farmaceutskim tvrtkama i misle da novac korumpira medicinsku struku, zbog čega vjeruju kako cijepljenje prouzrokuje autizam. Ljudi koji poriču klimatske promjene proučavaju godove drveća, jezgre ledenjaka i stakleničke plinove jer im je stalo do slobode, posebno slobode tržišta i industrije da djeluju neopterećeni restriktivnim vladinim regulacijama.

Razlozi nadmoći uvjerenja nad činjenicama

U ovim primjerima ljudi smatraju kako skeptici prijete najosnovnijim temeljima njihovog svjetonazora, zbog čega činjenice postaju neprijatelji koje treba uništiti. Ova nadmoć uvjerenja nad dokazima rezultat je dva faktora: kognitivne disonance i povratnog učinka.

U knjizi iz 1956. godine Kada se proročanstvo ne ostvari, psiholog Leon Festinger i njegovi suautori opisali su što se dogodilo s NLO kultom kada se svemirski brod nije pojavio u predviđeno vrijeme. Umjesto da priznaju pogrešku, "članovi kulta fanatično su pokušavali uvjeriti svijet u svoja uvjerenja", te su počinili "seriju očajničkih pokušaja kako bi izbrisali svoju mučnu neusklađenost tako što su davali jedno proročanstvo za drugim sve u nadi da će se jedno obistiniti".

Festinger je ovo nazvao kognitivnom disonancom, ili spoznajnom neusklađenošću, koja nastaje kada simultano imamo dvije suprotstavljene misli.

Dvoje socijalnih psihologa, Carol Tavris i Elliot Aronson u svojoj su knjizi iz 2007. Greške su počinjene (ali nisam ih ja počinio) dokumentirali tisuće eksperimenata koji su pokazivali kako ljudi izvrću činjenice da pristaju uz njihova uvjerenja kako bi smanjili disonancu.

Što više dokaza, to čvršće odbijanje

U seriji eksperimenata profesora Brendana Nyhana sa koledža Dartmouth i profesora Jasona Reiflera sa Sveučilišta u Exeteru znanstvenici su identificirali povezani faktor kojeg su nazvali povratni učinak "u kojem ispravci zapravo povećavaju krivo percipiranje unutar konkretne grupe". Zašto? "Zato što to prijeti njihovom svjetonazoru".

Na primjer, subjektima su dani lažni novinski članci koji su potvrđivali raširene zablude, kao da u Iraku postoji oružje za masovno uništenje. Kada bi se zatim subjektima dao korektivni članak da takvo oružje nikada nije pronađeno, oni koji su se otprije protivili ratu spremno su prihvatili novi članak i odbacili stari, dok su oni koji su podržavali rat učinili suprotno, ali i još više od toga. Izjavili su kako su nakon ispravka bili još i više uvjereni kako je takvo oružje postojalo, tvrdeći kako ovo samo dokazuje kako ga je Sadam Husein sakrio ili uništio.

Kako ipak uvjeriti ljude da su u krivu

Ako korektivne činjenice samo pogoršavaju stvari, što možemo učiniti kako bi uvjerili ljude da misle krivo?

Za početak, 1. držite emocije što dalje od rasprave; 2. raspravljajte, nemojte napadati (niti ad hominem, niti ad Hitlerum); 3. pažljivo slušajte i probajte što točnije artikulirati suprotno mišljenje; 4. pokažite poštovanje; 5. pokažite da razumijete zašto bi netko mogao imati takvo mišljenje; te 6. probajte pokazati da mijenjanje činjenica ne znači nužno i mijenjanje svjetonazora.

Ove strategije neće možda uvijek uspjeti promijeniti mišljenje ljudi, ali s obzirom na političku situaciju, mogle bi barem malo smanjiti nepotrebnu podijeljenost.