75 godina nakon što je slučajno otkriven, LSD se vraća u medicinska istraživanja

Prije nego što će postati rekreativna droga povezana s Woodstockom i umjetnicima 60-ih godina, LSD, tvar visokih halucinogenih svojstava, nastao je 1943. kao eksperimentalni lijek u psihijatriji.

Osim na hipi pokret 60-ih godina LSD asocira i na protuvladine prosvjede i kontrakulturu. Uznemirena stupnjem zloporabe LSD-a Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) poziva vlade na akciju pa je 1971. ta psihodelična droga stavljena izvan zakona, a medicinska istraživanja obustavljena su na veliku žalost dr. Alberta Hofmanna (1906.-2008.), jednog od njegovih očeva koji je čitav svoj život branio terapeutske vrijednosti svog otkrića.

Ali zadnjih nekoliko godina stvari se pomalo mijenjaju i LSD se na mala vrata vraća u medicinu. Godine 2006. u Baselu je organizirana velika konferencija o dr. Hofmannu u povodu stote godišnjice njegova rođenja. Tada je priređena i izložba u Švicarskoj nacionalnoj knjižnici u Bernu posvećena njegovoj knjizi naslovljenoj "LSD: moj enfant terrible".

Znanstvenici iz cijelog svijeta tada su se obratili s molbama svojim vladama tražeći dopuštenje da opet ispituju LSD, posebice kako bi proučavali njegov utjecaj na liječenje teških depresija ili kao popratni lijek za pacijente oboljele od neizlječivih bolesti.

(FOTO: Thinkstock)

II. faza  

Među rijetkim istraživanjima koja su od tada dopuštena jest studija nazvana II. faza koju je proveo dr. Peter Gasser, psihijatar i psihoterapeut u Švicarskoj.

Cilj studije na 12 pacijenata, financirane novcem kalifornijskog instituta Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies (MAPS), utvrditi je kako LSD može pomoći oboljelima da se nose sa svojim strahovima i tjeskobama kada im je dijagnosticiran rak u uznapredovaloj fazi.

"To je tek početak i moguće je da se LSD vrati kao neki lijek", predviđa Hannes Mangold, kustos izložbe u Švicarskoj nacionalnoj biblioteci u Bernu. 

LSD, kojem kratica dolazi od njemačkog naziva Lysergsäurediethylamid (dietilamid lizerginske kiseline), otkriven je slučajno prilikom Hofmannova rada s gljivicom raženom glavicom koja se i prije koristila u razne medicinske svrhe. U to doba u laboratoriju Sandoza u Baselu upotrebljavala se za proizvodnju lijeka protiv migrene.

Hofmann je ne znajući stvorio LSD kombinirajući glavni sastojak ražene glavice, lizerginsku kiselinu, s dietilamidom. Tijekom istraživanja slučajno je na kožu nanio tragove spoja i osjećao se neobično. Kako bi bolje istražio pojavu, uzeo je veliku dozu i iskusio snažne halucinacije. 

Arthur Stoll, vlasnik istraživačkog laboratorija Sandoza, predlaže tada svome sinu, psihijatru u Zuerichu, da testira tvar na svojim pacijentima.

Kao u akvariju

U napomeni koju su 50-ih godina dobivali liječnici zainteresirani za testiranje droge na sebi samima, objašnjava se da ta tvar izaziva neku vrstu prolazne umjetne psihoze i može im pomoći da bolje razumiju misli svojih bolesnika. Pacijentima je taj čudotvoran lijek trebao ublažiti tjeskobe i opsesivne neuroze.

No LSD se iskrao iz medicinskog laboratorija i širokih ruku prihvatili su ga umjetnički i književni krugovi pod utjecajem američkog pisca Kena Keseyja, autora "Leta iznad kukavičjeg gnijezda" i profesora psihologije Timothyja Learyja, koji je izgubio radno mjesto na Harvardu jer je drogu podijelio svojim studentima. 

Švicarska radio televizija pronašla je u svojim arhivima reportažu iz 1966. u kojoj tri volontera uzimaju LSD te pred kamerom svjedoče o doživljenom iskustvu.

"Bez okusa je", govori prvi volonter pomalo razočaran, a zatim počinje opisivati svoje halucijnacije pa kaže da se osjeća kao "da je u akvariju". "Vidim samo alge", ispričao je liječniku i ekipi na snimanju objasnivši na koji je način tvar oslobodila njegovu kreativnost. 

Od nepoćudna do čuda od djeteta

Krajem 60-ih godina LSD biva postupno zabranjen pa tako i u Švicarskoj 1968. godine. Stoga se dr. Hofmann laća pera kako bi riječju obranio svoj izum. Njegova knjiga "LSD: Mon Enfant terrible" apsolutno je fascinantna, djelomice je kemijski priručnik, a djelomice metafizička rasprava, kaže Mangold.

Dr. Hofmann knjigom je želio unijeti nove dokaze u raspravu o LSD-u i cijelog se života trudio prikazati pozitivnu stranu svog otkrića. "Kada bismo uspjeli bolje se njime koristiti u medicinskoj praksi povezanoj s meditacijom i sposobnostima LSD-a da izazove vizionarska iskustva u određenim okolnostima, vjerujem da bi moje nepoćudno dijete moglo postati čudo od djeteta", napisao je švicarski kemičar.

Pročitajte još:

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil! ​