IZ GRGIĆ KUHINJE /

Punjene paprike - nepogrešivo brz i jednostavan recept za ljetne kraljice stola!

Za brzo i jednostavno jelo predlažemo 'ćora pitu' u kojoj se komadi batka i zabatka skrivaju u tijestu zapečenom u pećnici

VOYO logo
VOYO logo

Okusi naših baka i djedova, oni sa sela, vratit će mnoge u sjećanja djetinjstva, probuditi najljepše uspomene. No pomalo se zaboravljaju, kao i recepti kako se radi domaća zimnica ili ono "nešto naše".

Na Danas.hr-u u serijalu u suradnji s prof. dr.sc. Ivom Grgićem, akademikom i profesorom Agronomskog fakulteta u Zagrebu, donosimo recepte kako pripremiti svoj svježi sir, kako napraviti slatke mazalice od sezonskog voća, ukiseliti ciklu, vlastite domaće kobasice ili krvavice.

U ranijim smo nastavcima donijeli recepte za jela koja možda i nisu za svaka nepca, ali gurmani će znati cijeniti - pa tako i ideje za jela od vinogradarskih puževa i zečetine. Ali smo zahvaljujući peru prof. Grgića ranije obavljivali recepte za gurmanske bombe kao što je janjetina na tri načina ili za bosanski lonac

Ovog putam, uz storije prof. Grgića, donosimo recepte za punjene paprike i takozvanu ćora pitu: 

"Mnogi rogobore protiv društvenih mreža. One su kao i vino za punodobne, u većim količinama nisu dobro došle. Mnogi su se moji pajdaši iz dječačkih dana dragovoljno, manji dio, ili pod prisilom, veći dio, rasuli po svijetu. Zahvaljujući i društvenim mrežama kapaju po malo u moj život, fala Bogu brže nego što od moždane ili neke druge kapi odlaze.

I nema dana da netko ne uskoči u zaboravljeni kolotraag.

Neki dan me zove Anto Vranjić, kojega je život isidrio iz Odžaka i usidrio pored Rijeke, da će ubrzo u mirovinu, da mu već nedostaju učenici s poteškoćama i sve više pomaže drugim osobama u potrebi. Pita me sjećam li se Mirka Katića. Kojega crnog Mirka, pitam ga. Što je bilo, je li preseli s one strane, pokušavam se našaliti, vrteći u glavi sjećanja.

Ne, naravno da se ne sjećam Katića iako sam puno Mirka upoznao, ali…

"Znaš", pokušava mi Anto pomoći: "Išao je s nama u osnovnu školu." Tek sada mi nasta rusvaj u glavi, po naški kuršlus. Pa ja se ne sjećam ni da sam išao u osnovnu školu. Ali valjda jesam, da nisam bio bih barem nakratko ministar u vladi, zna se kojoj. I da

ne duljim, dobih fotku iz sedmog razreda, ali i broj mobitela tog Mirka Katića.

Na fotki ni sebe ne mogu pronaći, a tek nekog Mirka. I ništa, mobitel u ruku i... Hrvatska Kostajnica je

cilj.

Samo što dalekozov zvrcnu, s druge strane se začu odrješiti glas, očito dobrodržećeg Mirka, što se ubrzo i potvrdilo. Pokušam se našaliti i po Jošavski ga upitah, "Znaš tko te zove?", a on ko iz topa: "To si ti, Ivo Grgić." Nismo se čuli pedeset godina i on veli da me prepoznao po glasu. Vjerovati mu ili ne, ali broj moga mobitela nije imao.

I priča Mirko da je kao jedan od rijetkih primjeraka Odžačkog kraja završio u Sarajevu, u sredMirnjoj vojnoj školi. Bio je dobar đak, ali je malo falio na uši kako mu je komisija priopćila, u komisiju sumnjam, ali je školovanje nastavio izvan vojnih škola i završio sociologiju. Na studiju je upoznao zgodnu i plemenitu Slavicu iz roda Asanović, Crnogorku, studenticu sociologije te po Božjim pravilima se okitili sakramentom vjenčanja. Valjda, ako ne tada, onda sigurno devedesetih godina, iz pristojnosti ga nisam ispitivao.

Došao je Domovinski rat, Mirko u HVO, nakon prodaje Posavine se našao u HV-u te kroz određene postrojbe je okončao svoj profesionalni put u činu brigadira. A kako su završili u Hrvatskoj Kostajnici 1997. godine, to je priča za drugi puta.

U glasu mu osjećam da voli taj mali gradić napušten od sviju, voli preostale domaće ljude i pridošlice, rijeku Unu i čemu onda moje kopanje po ZAŠTO. Ionako im je kćer Katarina nakon završetka strojarstva u Zagrebu, doktorat okončala u Nizozemskoj, ostala tamo, a znate povezanost ćaće i ćeri.

Pričamo o svemu, pa tako i o mome piskaranju u kolumni „Iz Grgić kuhinje.“ Veli da će pogledati i ne prođe malo vremena zove. Odlično ti je školski, malo laže, hoćeš li objaviti nešto što volimo i mi, a podsjeća me na moju mladost. Kako ne, to i trebam, pretjerujem jer mur lupa Katarina DH. Godine ne možemo vratiti, ali sačuvati recepte, običaje, pojmove, kako ne, blebećem Mirku.

I tako vam dragi pratitelji i ljubitelji mojih sjećanja i brze i zdrave hrane, za ovu nedjelju nudimo "papriku iz pećnice punjenu krumpirom" te "ćora pitu".

A sve je vrlo jednostavno, naročito ako to netko drugi priprema.

Recept za punjene paprike

Prvo punjene paprike.

Paprike operite, izdubite i očistite od sjemenja. Najbolja je paprika babura, manje veličine. Broj paprika ovisi o veličini posude u kojoj će te ih peći i broju osoba za koje ih pripremate.

Punjene paprike - nepogrešivo brz i jednostavan recept za ljetne kraljice stola!
Foto: Privani Album

Za punjenje paprika ogulite krumpir i naribajte ga, stiskanjem ruke istisnite višak tekućine. U krumpir stavite, po želji, sitno nasjeckane dimljene slanine. Najbolja je slanina podbratka jer daje najbolji okus. U krumpir dodajte sitno nasjeckani crveni luk srednje veličine i protisnute ili stucite dva režnja češnjaka.

Smjesu začinite Vegetom, paprom i drugim začinima koje volite. Na kraju dodajte 2 dcl kiselog vrhnja ili vrhnja za kuhanje te dobro promiješajte da se sve sljubi. Pažljivo posolite smjesu uzimajući u obzir količinu stavljene Vegete i sušene slanine. U to još dodajte 1 dcl ulja ili približnu količinu svinjske masti, a može i maslac.

I vrijeme je za punjenje paprike.

Paprike do vrha napunite pripremljenom smjesom, a ostatak rasporedite po dnu posude. Mirkoo uvijek ostavlja pola pripremljene smjese za dno. Na krumpir posložite napunjene paprike, pokrijete aluminijskom folijom i stavite u zagrijanu pećnicu na 200 stupnjeva. Nakon pola sata foliju skinite i kada paprike dobiju rumenu boju, pažljivo svaku papriku žlicom okrenite na drugu stranu i nastavite peći dok krumpir ne bude pečen.

Punjene paprike - nepogrešivo brz i jednostavan recept za ljetne kraljice stola!
Foto: Privani Album
Punjene paprike - nepogrešivo brz i jednostavan recept za ljetne kraljice stola!
Foto: Privani Album

Nije Mirko smislio ovaj recept, on ga je sačuvao i dalje ga čuva jer je od njegove majke Ljubice rođ. Agatić iz Vlaške Male, a ona ga je rado prenijela svojoj nevjesti Slavici.

Ipak je najvažnije da se to često kod Katića priprema, manje na sjećanje, a više jer Mirko i Slavica to vole jesti, naročito u ljetne dane.

A kakva je to Bosansko Posavska kuća u kojoj se ne peče pita.

Recept za ćor pitu

Mirku je najdraža ćora pita i daje naputak kao da je on sprema. Ali tko zna, Mirko je očito na sve spreman, nije on oženio neku Bosanku!

Za tijesto koristi glatko brašno. Za dobro tijesto je potrebno 2 do 4 dcl kiselog vrhnja ili kiselog mlijeka, ako nema ništa od ovoga može i gazirana voda, zatim 4 jaja, brašna onoliko koliko je potrebno da tijesto bude gušće od tijesta za palačinke, sol i 1 mala žlica sode bikarbone.

Tijesto se umijesi barem pola sata prije nego se stavlja u tepsiju i u pećnicu. Za svaki slučaj, tijesto se još jednom dobro obradi, pa barem Katići imaju snage u rukama. Za sada.

A sada nam treba jedno, najbolje je domaće, pile. Ovisi koliko porcija želite dobiti, pile usitnite na komade i neka malo pričeka dok očistite i usitnite luk.

U širu tavu ili posudu, na malo ulja ili svinjske masti, stavite luk, malo posolite i neka se dinsta oko pet minuta. Na to dodajte usitnjenu piletinu i neka se dinsta još oko 15 minuta. Ako je potrebno, da ne zagori, dodajte malo vrele vode. 

Skrivača sa batkom i zabatkom

Za to vrijeme uključite pećnicu i neka se zagrije na 220 stupnjeva. Tepsiju podmažite sa svinjskom mašću ili sa maslacem. Nadjev to jest piletinu i dinstani luk ravnomjerno rasporedite na male hrpice. Sada sve to „zalijte“ tijestom i malo tko zna gdje se skriva batak, gdje zabatak, a gdje krilo ili vrat. 

Pitu pecite 35 do 40 min ili dok tijesto ne dobije zlatno žutu boju. Na kraju možete pitu premazati kiselim vrhnjem i vratiti na par minuta u isključenu pećnicu. I pita je gotova. Uz to ide prilog/salata po volji, a Mirko voli kiselu ciklu. A Slavica, naravno slijedi  Mirka.

Nisam pitao Mirka što se pije prije i poslije jela, možda voda. Sumnjam, vjerojatno šljivovica prije jela, a nakon toga hladna piva. Tko zna, ali znam da za sljedeću kestenijadu idemo u Hrvatsku Kostajnicu kod dragih Katića, na paprike i pitu. Do tada, neka Bog čuva dobre Katiće. A vama dobar tek.

POGLEDAJTE VIDEO Mlada velika bijela psina snimljena u Jadranu: Pitali smo stručnjake gdje je mama?

VOYO logo
Pročitaj i ovo
VOYO logo
VOYO logo
Regionalni portali