Papa Julije III. je uzdigao 'dječaka' do pozicije kardinala: 'Hvalio se vještinama u krevetu'

Papinska je država monarhija, a monarsi su svagda voljeli skupljati rijetkosti. Perivoj s egzotičnim pticama i sisavcima u drevna je vremena bio stvar prestiža.

Tako su pape također posjedovali, kako u Vatikanu tako i u Avignonu, povelike menažerije – od zeba, kanarinaca i plamenaca, preko paunova, zebri i gazela, do vodenih konja, nosoroga i slonova.

No, nekim papama nije bio dosta zoološki vrt, nego su bili privrženi pojedinim ljubimcima u vlastitim odajama.

Patke i istina

U današnja vremena, srećom, postoje platforme koje odmah provjeravaju istinitost objavljenih tekstova. Tako smo gotovo istodobno doznali vijest o psu pape Franje i vijest o nemaštovitoj novinarskoj patki u potki te priče. Osnovna je izmišljotina bila o ljubimcu koji se ne može odvojiti od vlasnika ni nakon njegove smrti. A rješenja umjetne „inteligencije“ osmislila su čitav čopor pasa koji, kao, tuguju za gospodarom: dakako, svaka je vijest imala svoje viđenje o pasmini, no i svoje ime za pretužno lažno pseto.

Pa ipak, neki su pape doista imali kućne ljubimce. Mnogo je prvosvećeničkih životinja opisao Agostino Paravicini Bagliani na 400-tinjak stranica djela Papin bestijarij (Bestiario del Papa). Kao što naslov kaže, ne prati ta knjiga pape, nego životinje. Svako poglavlje počinje prvim vijestima o pojavi neke životinje na papinu dvoru. Golub je sletjevši sv. Fabijanu (papa od 236. do 250.) na rame odabrao novog papu – treće stoljeće. Šesto stoljeće, primjerice, pripada konju, a jedanaesto papigi.

MIT ILI MRAČNA ISTINA? /

Jesmo li imali ženskog papu? Nije koristila kondome, nije pobacila i to ju je koštalo života

Vjerojatno je najpoznatija Musetta Pija II. (papa od 1458. do 1464.) koji je i sam pisao o svom psu. Kujica Pija VI. (papa od 1775. do 1799.) zvala se Diana, a Pio XII. (papa od 1939. do 1958.) poznat je i s fotografije gdje mu na prstu sjedi malen češljugar, njegova Gretel. Nije važno zvati se Pio da biste kao papa imali ljubimca. Nasuprot ptičicama Pija XII., Siksto IV. (papa od 1471. do 1484.) gojio je moćnog orla. Njegov je pak prethodnik Pavao II. (papa od 1464. do 1471.) imao – majmuna, a imao ga je bome i Julije III. (papa od 1550. do 1555.).

Julijev jopac

Julije III. rođen je kao Giovanni Maria Ciocchi del Monte 10. rujna 1487. Papom posta u 63. godini svoje dobi.

Kao kardinal bio je diplomatski posrednik u napetoj situaciji koja ga je dočekala i u papinstvu. Car Karlo V. mu isprva nije bio sklon, a ni vojvoda od Parme, inače unuk Julijevog prethodnika, pape Pavla III., nije bio prijateljski raspoložen. Stoga je Julije zadovoljstva morao tražiti drugdje, a jedno od njih bio je njegov majmun.

Francuski pjesnik Joachim du Bellay, koji je u to doba boravio u Rimu, spominje majmuna Julija III. u svojem sonetu. Strofa s majmunom, u slobodnom neumjetničkom prepjevu, glasi: No vodnika, dijete, zvijer što zube kesi, Varalicu, jadu – kardinalom diže. Tek što dobro s majmunom se sliže, Ganimedu grimiz-kapa glavu resi.

Da, du Bellay uz majmuna spominje još nekog: dijete koje je kardinal i Ganimed. Doista je tada u kuriji boravio momak podrijetla nepoznatog, pa i kalnog. No Julije III. ipak ga je dignuo do kardinalskog grimiza. Na prigovore o podrijetlu, dao mu je porodicu: posvojio ga je Julijev brat. A uz to je novostečeni nećak dobio i ime i prezime. Prezime je papino obiteljsko, a ime – simbolično, Innocenzo (nešto kao Nevinašce). Na prigovore o dobi, osmislio je i datum rođenja pa je Innocenzo postao punoljetni 18-godišnjak.

NETRAGOM NESTALA /

Zašto papa već tri stoljeća ne nosi bradu? Ako se to dogodi, može ispasti smiješan

U velikoj je radosti uzoriti i prečasni gospodin Innocezo, Svete Crkve Katoličke kardinal Ciocchi Del Monte mogao i dalje ostati u kuriji kao državni tajnik te i dalje papi timariti majmuna. A o svemu tome se i dalje pisalo. Širile su se priče da Julije poput „ljubavnika koji čeka ljubavnicu hvaleći se dječakovim vještinama u krevetu“ govori o Innocenzu dok nije bio u Rimu.

Veleposlanik Venecije obavještava dužda da papa i Innocenzo dijele postelju. Englez Thomas Beard u kronikama Kazalište Božjeg suda (The Theatre of God's judgement) navodi kako „Julije ne promiče nikog u crkveni život, zaštićuje tek svoje bušače.“ No bilo je i dobrohotnih koji su tvrdili da je dečko samo papin izvanbračni sin. A Julije ga je obasipao prihodovnim službama, opatijama, dvorcima…

Nakon Julijeve smrti, Innocenzo je četiri puta sudjelovao na konklavama i svaki put ostao kardinal, ali je zato višekratno osuđivan zbog ubojstava i silovanja. Iz zatvora se iskupljivao bogatstvom koje je stekao pa se vratio u Rim gdje su ga prezirali zovući ga kardinal Majmunko. Kad je u 45. godini umro, bez kardinalske pompe su ga, gotovo potajno, sahranili u grobnici obitelji Ciocchi Del Monte.

Kralj je svih zvijeri, naravno, lav

Ne zna se točno kako se i koliko Innocenzo skrbio o majmunu Julija III. No iz šturih zapisa suvremenika i najneviniji čitatelj može steći neku sliku. Izvještaji o životinjama iz papinskog zoološkog vrta znatno su izvjesniji. No zoološki je vrt od početka 20. Stoljeća počeo gubiti stari sjaj. Ipak, do tada – pa i u doba Lava XIII. (papa od 1878. do 1903.) još je bio napučen.

INTERREGNUM /

Sveta Stolica je prazna: Tko sada vodi poslove i čega sve ima dok pape nema?

Papa Lav XIII. imao je u svojem zvjerinjaku podosta nojeva, jelena, raznovrsnih koza i gazela. Gazele su se slobodno kretale Vatikanskim vrtovima. Tako je jednom jedna gazela, pred osupnutim i užasnutim švicarskim gardistom, skočila na Papu ližući mu lice. Hladnokrvno i bez oklijevanja, Lav njozi tako reče: “Misliš ti stvarno da bi gazela nadvladala lava!?”– ipak nadvladava papa i njegova potencija. I tko smo mi da mu sudimo!?

POGLEDAJTE VIDEO: Pripreme za konklavu: Posjetili smo Papinski hrvatski zavod u Vatikanu star 600 godina. 'Puni smo'