Jesmo li imali ženskog papu? Nije koristila kondome, nije pobacila i to ju je koštalo života

Jacob i Wilhelm Grimm skupljali su i pisali Bajke i priče (1812.), a među njima je Ribar i njegova žena. Ribar uhvati čarobnu ribicu koja, na ženin zahtjev, ispunjava želje – bolju kuću, veće bogatstvo, viši položaj.

Na kraju žena, kad je već prošla stupnjeve kraljice pa potom carice, poželi biti – papa. I tu se sve raspadne: nastane oluja, sve čarolije nestane, a ribar i njegova žena ponovno su u trošnoj ribarskoj kolibi.

No, Braća Grimm pisala su bajke. Stvarnost je nešto drugo. A u povijesti se javlja priča o ženi koja je, predstavljajući se kao muškarac, uspjela postati – papa! Ta priča izgleda nije zapisana odmah, nego se počinje javljati tek dugo poslije vremena u kojem su se događaji odvijali. Rana se naznaka nalazi kod gibelinskog teologa i redovnika Sigeberta iz 11. stoljeća. Kod njega se samo spominje papa fœmina (lat. papa žena).

Uznosita i strahovita uspomena papice Ivane

Prvi zapis cjelovite priče potječe iz sredine trinaestoga stoljeća, a pronađen je u djelu Chronica universalis Mettensis (Sveopća kronika Metza) koju je sastavio dominikanac ljetopisac Ivan iz Maillyja, odnosno prema latinskom običaju onog vremena – Iohannes de Malliaco ili izvorno francuski Jean de Mailly. Potom su se kroz stoljeća u raznim povjesticama i ljetopisima javljale i druge inačice iste te priče.

Ivana je bila stasita, mudra i domišljata. Bit će da je rođena u plemićkoj, odnosno barem dobrostojećoj obitelji. Ili se, pak, vlastitom okretnošću obrela među svitom s dovoljno sredstava, kako materijalnih tako i duhovnih, da je stekla široku i temeljitu naobrazbu. A ljubovala je s nekim klerikom kojem zapisi ne poznaju imena. Tako se ne zna je li s njime ili s nekim drugim s rodnog sjevera Europe otputovala u Atenu.

U grčkoj je prijestolnici znanja nastavila učiti, a posebno je posvećena bila teologiji i Svetomu pismu. Kad se preselila u Rim, kažu, nije tamo bilo učenoga čovjeka njojzi ravna ni u knjigama Staroga, ni u knjigama Novog zavjeta. Svojim je znanjem i vrhunskom dijalektikom, a počesto i ljupkom pojavom, očarala mnoge. S lakoćom se uvrstila među viđene krugove skolastičke i kurijalne.

NAJVIŠA SFERA CRKVE /

Oni biraju papu. Zašto kardinali nose 'purpurnu' boju i što zapravo rade?

Ivanu su smjesta kamenovali

No, jednu tajnu nije otkrivala: u muškim svećeničkim haljama u javnosti nije pobudila sumnju u svoj spol. A predstavljala se kao muškarac i klerik. Tako je postizala stupnjeve i časti te se na kraju domogla i kardinalskoga grimiza. Kad je umro tadašnji papa, Ivana je oko sebe imala toliko utjecajnih moćnika da je dobila prvenstvo među svom muškom gospodom kardinalima i biskupsku mitru zamijenila tijarom kao papa Ivan.

Jednom u procesiji od Sv. Petra u Lateran, na Svetoj cesti između Koloseja i Sv. Klementa, papa se srušio s konja. Naime, i kao papa Ivana je nastavila zadovoljavati žudnje svojeg tijela bilo s klericima ili sa slugama pa je ostala trudna.

U općoj gunguli, ispod papinskih se halja pojavio novorođeni dječačić. Ivanu su smjesta kamenovali te je bez ikakvih obreda i časti ukopali na istom tom mjestu, poput vještice, pod cestu.

Zabilježena stvarnost ili?

Događaji života papice Ivane zabilježeni su u mnogo historiografskih i umjetničkih djela. Lako je prepoznati da je onim umjetničkim nadahnuće stara priča. Svakako je zanimljivo koliko su puta autori posegnuli za tom pripoviješću. O Ivani su se pisali romani, postavljali kazališni komadi, skladale operete i mjuzikli. Kao inspiracija ili aluzija javlja se i u mnogim drugim pričama – bilo književnima, scenskima ili ekraniziranima – a dospjela je čak u video-igru Persona 5 (2016).

Moguće je da je i prije postojala neka dramska igra o papici Ivani, no prvo je zabilježeno pojavljivanje bilo 1813. u Papici Ivani (Päpstin Johanna) Ludwiga Achima von Anima. Svakako tu vrijedi spomenuti Fragment Bertolta Brechta, potom Caryl Churchill i njezine Vrhunske Cure (Top Girls, 1982.) i monodramu Papica Ivana (Pausin Johanna, 1996.) Cessa van der Pluijma. Od romanopisaca, prvo je grčki pisac Emmanouil Roidis objavio roman Papica Ivana (1865) s bokačovskim epizodama i naglašenom antiklerikalnom satirom. Taj je roman na engleski preveo i kreativno obradio Lawrence Durrell pod naslovom Neobična povijest papice Ivane (1954), a prvo ga je prikazao kao izvorno djelo. Američka spisateljica Donna Woolfolk Cross objavila roman također naslovljen Papica Ivana (1996). Napisano je još šest romana o ženi koja je postala papa…

Prema Durrellovoj verziji Roidisovog romana scenarist John Briley i redatelj Michael Anderson snimili su film Papica Ivana (Pope Joan, 1972), a naslovnu je ulogu majstorski odigrala Liv Ulman. Po Woolfolk Cross nastala je njemačko-britansko-talijansko-španjolska koprodukcija filma Papica (Die Päpstin, 2009); scenaristi su Donna Woolfolk Cross, Heinrich Hadding i Sönke Wortmann, a redatelj Sönke Wortmann.

IZNENADIT ĆETE SE /

Znate li kako se sve naziva papa? Ovo vjerojatno zna vrlo mali broj ljudi

Povijesna analiza

Lik papice Ivane dospio je također među karte tarota koje služe za proricanje budućnosti, tumačenje prošlosti i kao poticaj na meditaciju. Postavkama tarota manje je važno je li taj lik povijesni ili nije, a ističe se što on predstavlja unutrašnju istinu, do te mjere očitu da se učestalo preko nje prelazi. Uz ženu prikazanu na poziciji vrhovne moći, s papinskim plaštem i tijarom, povezuje se i čudo rađanja iz priče o papici Ivani. Zato je karti i dodijeljena numerička vrijednost dva – jedan sam, naime, ne postiže ništa.

S tarot-majstorima složili bi se i mnogi povjesničari. Zbog nepouzdanih priča i nepostojanja materijalnih pokazatelja oni uglavnom priču o papici Ivani odbacuju kao legendu ili efektnu antireklamu katoličanstvu, odnosno papinskom položaju. Neki analitičari čak u toj priči nalaze predfeminističke motive. Svakako je za povjesničare velik problem vremenski smjestiti tu priču. Naime, prema predaji benediktinca Martina od Opave iz 13. stoljeća, papica Ivana trebala je vladati između papa Leona IV. i Benedikta III. u devetom stoljeću. No, razdoblje između njihovih pontifikata odviše je kratko i dobro dokumentirano da bi to bilo moguće.

No, javljaju se i druge mogućnosti. Svakako pregled svih papa koji su se zvali Ivan pokazuje da je baš s tim imenom u povijesti postojala velika zbrka. Tako sada, prema službenoj verziji priznatih papa u Katoličkoj Crkvi (1961), broj tog imena doseže 23, s Ivanom XXIII. koji je bio papa od 1958. do 1963., ali je ukupni broj papa s tim imenom – samo 21. Tu treba spomenuti da je u nekim razdobljima bilo i po nekoliko protupapa koji su se prema prethodnim službenim popisima smatrali legitimnima.

'NEMIR I IZAZOVI' /

Stručnjaci otkrili odlučujući čimbenik za izbor novog pape: 'U svijetu koji gori...'

Zbrci s imenima pridružuju se i neki materijalni dokazi

Toj zbrci s imenima pridružuju se i neki materijalni dokazi. Prvo, moguće je da je učeni benediktinac Martin, pišući 400 godina nakon događaja, pogrešno odredio vrijeme stvarnog događaja. Papicu Ivanu, koja je navodno bila Ivan VIII., neki smještaju u ranije, a neki u kasnije razdoblje. Uz to je neizvjesno prema kojem bi popisu vladarski broj bio broj osam. Napokon, pojavili su se i novčići kovani s imenom Ivan VIII., ali nemaju na sebi iste papinske znakove – to je ponovno otvorilo propitivanje priče o papici Ivani.

A najstariji, legendarni dokaz drevna je stolica iz rimskog razdoblja koja se nalazila u papinskoj palači u Lateranu, poznata stolica s rupom. Svakako, u carskim palačama takva kamena stolica nije bila neobična. Gladak mramor omogućavao je lako čišćenje, a sama je stolica služila bilo za carske porode ili da se na nju sjedne pri velikoj nuždi. Gornja ploča, sjedalo, puna je samo sa strane i otraga, a sprijeda je otvorena. Donja, kod nogu stolice, ima velik prolaz po sredini.

Dva su objašnjenja o povezanosti te stolice s pričom o papici Ivani. Starija verzija kaže kako kardinali više nisu htjeli dopustiti da žena postane papa. Stoga je novoizabrani morao sjesti na stolicu koja je bila postavljena na katu i to nad rupu u stropu kroz koju su se kardinali uvjerili da izabranikovo tijelo ima muške atribute. Druga verzija je slična, samo bez gledanja i bez rupe u stropu. U tom slučaju stolica je omogućila da svi prisutni mogu opipati raspolaže li ustoličeni onime što ga nepobitno razlikuje od žene.

Jesu li se ti načini provjere doista ikada upotrebljavali, ostaje tajna kao i mnogošta drugo vezano uz izbor pape. Jednako tako, tajnovita ostaje i pouzdanost o postojanju papice Ivane. Ono što se sa sigurnošću može reći jest da je bila, ako je postojala, dobra vjernica: poznavala je Sveto pismo, nije upotrebljavala kondome i nije napravila abortus.

POGLEDAJTE VIDEO: Direkt doznaje kako će izgledati konklava sljedeće srijede u Vatikanu