Priča o nevjerojatnoj upornosti i želji za povratkom na staze stare slave: 'Ne odustajem'

Eugenie "Genie" Bouchard, ime koje je nekada odzvanjalo teniskim svijetom kao sinonim za mladost, talent i nezaustavljivi uspon, danas predstavlja priču o nevjerojatnoj borbi, upornosti i neprestanoj potrazi za povratkom na staze stare slave. Kanađanka koja je s 20 godina igrala finale Wimbledona i bila peta igračica svijeta, prošla je kroz godine ispunjene izazovima, ozljedama i padovima u poretku, no njezina želja za natjecanjem i dalje tinja.

NOVA KARIJERA /

Legendarna američka tenisačica postala vlasnica novog WNBA kluba

Godina iz snova (2014.)

Prije nego što je postala globalna teniska senzacija, Bouchard je brusila svoj talent u juniorskoj konkurenciji. Godine 2012. osvojila je juniorski Wimbledon u pojedinačnoj konkurenciji, postavši prva Kanađanka kojoj je to pošlo za rukom, a trijumfirala je i u parovima. Bio je to nagovještaj velikih stvari koje dolaze.

Već 2013. godina donijela je strelovit uspon. Sa 144. mjesta na WTA ljestvici, Bouchard je godinu završila kao 32. igračica svijeta. Transformirala je svoju igru iz defanzivne, koja joj je donijela juniorski uspjeh, u izrazito agresivan, napadački stil s visokim rizikom. Igrala je svoje prvo WTA finale u Osaki i proglašena je WTA Novopridošlicom godine, osiguravši i unosan ugovor s tvrtkom Nike. "Genie je puštena iz boce", pisali su mediji.

A onda je stigla 2014., godina koja će ostati zlatnim slovima upisana u njezinoj karijeri. Bouchard je doslovno poharala teniski svijet. Započela je polufinalom Australian Opena, potom osvojila svoj prvi i zasad jedini WTA naslov u Nürnbergu. Uslijedilo je polufinale Roland Garrosa, gdje je putem deklasirala osmu nositeljicu Angelique Kerber. Vrhunac je došao na svetoj travi All England Cluba – finale Wimbledona. Postala je prva Kanađanka u povijesti koja je stigla do finala Grand Slam turnira u pojedinačnoj konkurenciji. Iako je u finalu nadmoćno poražena od Petre Kvitove (6-3, 6-0), zvijezda je rođena. Do listopada te godine popela se na peto mjesto svjetske ljestvice, postavši prva kanadska tenisačica u Top 5. Njezin agresivni stil, gdje je lopticu udarala rano, odmah iza osnovne crte, oduzimajući vrijeme protivnicama, donosio je rezultate.

Strmoglavi pad i godine poteškoća

Nažalost, bajka nije dugo trajala. Već 2015. godina donijela je prve naznake problema. Iako je stigla do četvrtfinala Australian Opena, uslijedili su rani porazi na ključnim turnirima. Na Roland Garrosu i Wimbledonu ispala je u prvom kolu. Brzo kako se uspela, tako je počela i kliziti niz ljestvicu, ispadajući iz Top 20. Novi trener Sam Sumyk, koji je prethodno vodio Victoriju Azarenku do Grand Slam naslova, dobio je otkaz nakon samo šest mjeseci.

Na US Open te godine stigla je s nizom od 15 poraza u posljednjih 17 mečeva. Ipak, uspjela je doći do četvrtog kola, a bilježila je pobjede i u ženskim te mješovitim parovima. Činilo se da se vraća. A onda, bizarna nesreća. U slabo osvijetljenoj svlačionici, Bouchard se poskliznula na mokrom podu, udarila glavom i zadobila potres mozga. Samopouzdanje koje je tek počela vraćati, okrutno joj je oduzeto. Povukla se s turnira i do kraja godine odigrala još samo jedan meč, predavši ga zbog vrtoglavice. Uslijedila je dvogodišnja pravna bitka s Američkim teniskim savezom (USTA) oko odštete, koja je na kraju riješena nagodbom 2018. godine.

Njezine muke na terenu su se nastavile i produbljivale. Godinu 2015. završila je na 48. mjestu. Sljedeće godine obilježila je nedosljednost: nekoliko dobrih mečeva gurnulo bi je u drugo ili treće kolo Grand Slama, da bi forma potom opet pala. Igrala je finale u Hobartu i Kuala Lumpuru 2016., ali oba je izgubila. Malo tko je tada slutio da će proći više od četiri godine prije nego što će se ponovno boriti za pojedinačni trofej. Rang je nastavio padati: kraj 2017. dočekala je kao 83., 2018. pala je na 194., a krajem 2019. bila je 224. U ožujku 2020., prije nego što je pandemija COVID-19 zaustavila tenisku sezonu, dotaknula je dno – 332. mjesto na WTA ljestvici. Bio je to zapanjujući pad s vrha.

Magnet za publiku

Unatoč strmoglavom padu rezultata, popularnost Eugenie Bouchard nikada nije jenjavala. Od trenutka kada se pojavila na sceni kao vedra mlada nada, šarmirala je fanove i sponzore. Njezinih 2.4 milijuna pratitelja na Instagramu (podatak iz 2023.) svjedoči o njezinoj trajnoj privlačnosti, usporedivoj s igračicama poput Naomi Osake. Samo Serena Williams, Marija Šarapova i Sania Mirza imale su više pratitelja među tenisačicama.

Njezina zvjezdana slava na društvenim mrežama dodatno je potvrđena poznatom okladom na Twitteru 2017. godine. Tijekom Super Bowla, navijač John Goehrke tvitao je Bouchard upitavši je za spoj ako New England Patriotsi nadoknade zaostatak od 25 poena protiv Atlanta Falconsa. Pristala je. Tom Brady je izveo čudo, Patriotsi su pobijedili, a Bouchard je održala riječ, odvevši Goehrkea na NBA utakmicu Brooklyn Netsa. Priča je izazvala ludnicu u sportskom svijetu, a prava za film o njihovom spoju brzo su otkupljena. Sponzorski ugovori s Coca-Colom, Nikeom, a kasnije i New Balanceom te Yonexom, potvrđivali su njezinu marketinšku vrijednost, koja je u jednom trenutku, prema Forbesu, dosezala preko 6 milijuna eura godišnje zarade.

Novi početak?

Paradoksalno, pandemija COVID-19 stigla je u gotovo savršenom trenutku za Bouchard. Nakon pet godina klizanja niz ljestvicu i problema s ozljedom ručnog zgloba, prisilna pauza pružila joj je priliku za reset. Kada se teniski svijet ponovno pokrenuo u kolovozu 2020., Bouchard se vratila kao drugačija igračica, dijelom zahvaljujući i suradnji s australskom trenericom Renae Stubbs, bivšom svjetskom brojem jedan u parovima.

"Postoje dva puta kojima možete krenuti u ovo vrijeme karantene," rekla je Bouchard. "Možete biti tužni, depresivni i ne raditi svoj posao, ili možete pokušati raditi još jače i iskoristiti vrijeme i priliku da postanete bolji." Odlučila se za ovo drugo. Vrativši se na Tour, kao 330. igračica svijeta, pobijedila je 40. igračicu Veroniku Kudermetovu. Bio je to njezin prvi trijumf nad Top 40 igračicom u gotovo dvije godine. U rujnu je stigla do finala Istanbul Cupa, putem pobijedivši prvu nositeljicu Svetlanu Kuznjecovu. Bio je to njezin prvi finale od 2016., a izgubila ga je tek u tie-breaku trećeg seta. Nije se radilo samo o pobjedama, već o načinu igre – udarci su bili čišći, a mentalna snaga vidljivija. Na Roland Garrosu te godine stigla je do trećeg kola, što joj je bio najbolji Grand Slam rezultat od 2017. Godinu je završila na 141. mjestu.

Početkom 2021. stigla je do još jednog finala, u Guadalajari, drugog u šest mjeseci. Međutim, kasnije je otkrila da je tijekom prvog meča na tom turniru zadobila puknuće tetive u desnom ramenu, što je zahtijevalo artroskopsku operaciju u lipnju i okončalo joj sezonu. Uslijedio je dug oporavak od 17 mjeseci. Tijekom rehabilitacije, radila je i kao stručna komentatorica za Tennis Channel.

Vratila se na terene u kolovozu 2022., no put natrag bio je težak. "To je kao da počinješ od nule," izjavila je u travnju 2023. uoči turnira u Madridu, gdje je stigla do glavnog ždrijeba WTA 1000 turnira bez pozivnice po prvi put u više od četiri godine. Tada je bila 285. na svijetu.

Izazovi na putu povratka i pogled u budućnost

Unatoč povremenim bljeskovima, konstantnost ostaje najveći izazov za Eugenie Bouchard. Godine borbe s formom, ozljedama i pritiskom ostavile su traga.

"Teško je pomiriti ovo dvoje – to su gotovo dvije različite karijere," rekla je nedavno o usporedbi sebe iz 2014. i danas.

"Drugačija sam osoba, drugačija igračica. Treba zadržati sjećanja, samopouzdanje, vjeru da sam bila tamo, ali također shvatiti da smo desetljeće kasnije i da se moram pomaknuti i biti ono što jesam danas."

Nedavno se okušala i u profesionalnom pickleballu, pokazujući da njezina natjecateljska strast nije ograničena samo na tenis. Ipak, tvrdi da je fokusirana na tenisku karijeru. Krajem 2023. godine, bila je dio kanadske reprezentacije koja je po prvi put u povijesti osvojila Billie Jean King Cup, što je značajan uspjeh i poticaj.

Sada, s 30 godina, vrijeme možda više nije toliko na njezinoj strani kao nekada, ali njezina upornost je neupitna. Mnogi su očekivali da će se povući davno prije, no ona je nastavila brusiti formu na manjim turnirima, daleko od svjetala reflektora.

"Mogla bih jednostavno odmarati do kraja života, ali to nisam ja," izjavila je Eugenie i dodala: 

"Zato sam i postigla uspjeh koji jesam. Jer sam borac i volim naporno raditi."

Njezina "Genie Army" – vojska vjernih navijača – i dalje je uz nju, nadajući se da će njihova miljenica pronaći put natrag. Novi sponzorski ugovor s New Balanceom simbolično je nazvala "Novim poglavljem".

Put Eugenie Bouchard prepun je dramatičnih preokreta. Od blistavog uspona do bolnih padova, njezina karijera nudi lekciju o krhkosti uspjeha u vrhunskom sportu, ali i o snazi ljudskog duha. Hoće li uspjeti ispisati još jedno poglavlje uspjeha, ostaje vidjeti. No, jedno je sigurno: Genie Bouchard se ne predaje lako.