Červar nam otkrio strašne vijesti: 'Situacija u rukometu je alarmantna'

Lino Červar, najuspješniji hrvatski rukometni izbornik svih vremena, čovjek koji je oplemenio rukometnu igru i uveo neke stvari koje se u rukometu koriste i vide i dan danas. Revolucionar u sportu i dalje prati svaki detalj rukometne igre.

'TO JE NEDOPUSTIVO' /

Červar za Net.hr: 'To što se događa na SP-u nikad nigdje nisam vidio, a sad ću vam reći zašto sam dao ostavku'

Već duže vrijeme Lino i potpisnik ovih redaka pričaju o prilično nejasnim pravilima rukometne igre koja su se svela na individualnu procjenu suca. Lino se nejasnih pravila i ubrzanja rukometne igre kao takve dotaknuo s nama u intervjuu još tamo za vrijeme trajanja Svjetskog rukometnog prvenstva u Hrvatskoj. U utorak nas je Lino nazvao kako bi rekao neke stvari koje su mu na duši. Ušao u dubinu. Linina priča može početi... 

"Morao sam vam ovo reći jer je situacija alarmantna i zabrinjavajuća glede rukometa i to nije samo floskula Line Červara, nego puno ljudi smatra da rukomet nije više zanimljiv, da ide u krivom smjeru. Dakle svi smo pozorno pratili i završnicu Lige prvaka i pobjedu Magdeburga. Sigurno da svatko od nas ima svoje mišljenje i treba to mišljenje uvažavati - i moje i tuđe. Vidio sam da se komentira i medijski i to je u redu i poželjno je da se komentira. Jer je to vrh klupskog rukometa. U svakom slučaju želim reći da sam malo razočaran. Razočaran sam, iako se pokušava medijski to i poslije svega dati komplimente. Koliko je ljudi bilo dosta, kakva je bila organizacija i sve je to u redu. Međutim, mi koji radimo u rukometu i za sport moramo iz toga izvući neke pouke, odnosno vidjeti gdje smo sad i kako izgleda naša budućnost klupskog rukometa i rukometa kao takvog. Jer, jer vidjeli smo na završnom turniru sve one osim Veszprama, kojima je tu i bilo mjesto", kazao je za portal Net.hr u uvodu Lino Červar i nastavio:

"Veszpram je veliko iznenađenje, četvrtu godinu ništa i nije mi nikako jasno da se pomire s takvom činjenicom. Međutim, činjenica je ta da se rukomet promijenio onog trenutka kad u ožujku 2022. predsjednik komisije IHF-a za suce i pravila igre, Per Morten Sodal, svojom odlukom mijenjaja pravila promijenio je rukomet kojeg smo vidjeli, kojeg smo gledali godinama, desetljećima u neku sasvim drugu igru. Rukomet više nije isti sport i ide prema propasti, a sad ću vam reći i zašto. Činjenicu su jasne".

Lino je ogorčen na nejasna pravila u rukometu danas i "birokratsko ubrzavanje igre"...

"Ta pravila koja su stupila na snagu 1. srpnja 2022. promijenila su apsolutno rukomet. Prvu stvar koju želim reći, a znam da 80% ljudi ne zna u svijetu, u čemu je problem, u čemu je ta revolucija? Dakle, revolucija je velika zbog toga što se na jedan birokratski način ubrzao rukomet kao igra. Ubrzala su je pravila koje je donio Per Morten Sodal. Da se napad smanjuje na oko 20 sekundi. E vidite, upravo zbog toga se brzi rukomet počeo igrati prije dvije godine, ne zato što je netko htio, nego zato što te birokracija natjerala da nema više dugog napada nego treba u kratko pucati na gol ili ti sudac uzima loptu. Ako ti sudac uzima loptu, e onda dolazi do izražaja tranzicija."

I sad, što se dogodilo?

"Mnogi problemi. Jer, vidim da će sad neki poduzeti, čujem iz svijeta rukometa kako se to govori, da će intervenirati na međunarodni olimpijski komitet da li se može rukomet smatrati jednim olimpijskim sportom?"

Zar je do toga došlo?

"Je i to je tragedija za rukomet. Tu će sigurno biti velike rasprave. Naime, radi se o tumačenju pravila igre. Pravila u rukometu, trenutna, za razliku od svih kolektivnih sportova s loptom, u rukometu su toliko nejasna da mnogo ljudi ne može razumijeti kad je probijanje, kad nije, kad je pasivna igra, kad nije. Jer, sve ovisi o procjeni amatera sudaca koji odlučuje o pobjedi i porazu. Problem je u tome što takav način intepretacije, ja više krivim tu pravila, ne suce, oni su podložni, odnosno rukomet je podložan manipulaciji, utjecaju na suce i više rukomet nije kao prije. Pravila su dovela do toga da se rukomet promijenio u smislu da više nije kolektivni sport kao takav."

Zašto rukomet više ne nosi taj naziv?

"Zato što sad kolektivna igra ne postoji, altruizam ne postoji, nego postoji individualnost. Klasičan primjer je pobjednik Lige prvaka Magdeburg. Imaju tri odlična individualca. Odlični su igrači i oni rješavaju utakmicu. Znači, nisu to niti Nijemci niti išta. Jedan je Šveđanin, dva su Islanđani. Dakle, Skandinavci su. Zapamtite sad ovo - Skandinavci. Oni na razini reprezentacije nisu ništa, ali oni trenutno drmau svjetskim klupskim rukometom. I to je vrlo važno reći zato što, ako se sjećate, sjećat će se stariji rukometni pratitelji, nekadašnja Zbornaja, odnosno vrijeme visokih igrača u rukometu, ta trojica igrača ne bi zabila gol cijeli tjedan. Ne za 60 minuta. Ne znam kad bi zabili pored onih dvometraša. I mi smo zbog toga izgubili skok šutere. Nemamo više tipove igrača poput Lackovića koji mogu s distance otvarati obranu. Treći problem je što takvim igračima koji igraju jedan na jedan, cijelo vrijeme naguravanja, iznuđivanja. Kod nas je glavni challenge u rukometu da vide tko će nekog uhvatiti za vrat ili za uho ili za nos. Jer se ide na challenge gledati, Hoće li mu dati dvije minute ili će mu dati crveni karton. Moramo se stvarno zapitati, kako neki smiješno to gledaju, moramo se zapitati gdje i u kojem smjeru ide rukomet?! To je nešto nevjerojatno i to se teško može tumačiti", u jednom dahu govori Mago di Umago. 

Dakle, ako dobro shvaćamo, svi ostali kolektivni sportovi su kolektivno napredovali, osim rukometa...

"Tako je, upravo to. Baš svi - nogomet, košarka, odbojka, rukomet jedini nije i zato je jako upitno i upitan je opstanak rukometa nkao sporta. Taj gospodin Per Morten Sodal na seminaru zajednice rukometnih trenera svijeta - kaže - 'Crna Gora je zemlja rukometa, ne samo zbog rezultata, već i zbog sudaca'. Crna Gora, naime, ima 6 međunarodnih parova sudaca. Od toga elitna suca u svijetu. Isto smiješno. Dakle, zaokružit ću temu. Norvežani su napravili odijelo, a to su pravila koja njima najbolje odgovaraju. Usudim se reći da reprezentacija naša najača, zlatna, mislim na Lackovića, Balića, Metličića, Džombu, Sulića, Kaleba, ovakve reprezentacije koje ovako igraju, ovakve klubove, nakantali bi ih preko 10 golova razlike. Zato što imaju sve ono što ovi nemaju. I Guðmundsson i Kristjánsson i mali Claar, oni ti se jednostavno provlače kroz nogu, pored nogu, bacaju se jednostavno u kazneni prostor i samo je sad pitanje hoće li sudac suditi slobodan udarac ili sedmerac ili će isključiti igrača. Da ljudi dragi, u to se pretvorio rukomet. Ovo više nije rukomet kao nekad što je bio."

To je opasno zato što se slekecija kod mladih igrača radi na uzimanje mladih rukometaša koji su motorični, a niskog rasta.

"Mi smo izgubili visoke igrače. Imamo specijalce i to je to. Ono što me još čudi da cijeli svijet, a to se vidi, sad svi igraju 6-0 obrana. To je obrana za te pojedince i individualce gdje se igra jedan na jedan, dva na dva. I to je onda borba za prostor. To je defanzivna obrana koja je reaktivna zato što reaktovnost prati - čekaj da se nešto dogodi i tada reagiraj. Obrana je osuđena na čekanje da ova tri klinca napadnu, da te vozaju i da ti plešeš kako oni sviraju. To je jako loše i to nije dobra poruka bilo kome, a posebno rukometnom sportu koji je u velikoj opasnosti. Jer, čujem da će se voditi postupak da li taj sport koji ne djeli olimpijska pravila, odnosno ne dijeli pravila olimpijske povelje, u kojem pojedinac, sudac, amater, odlučiti o pravdi, istini i vrijednosti. Po novim pravilima nerijetko imamo pobjednika koji nije pobjednik."

A obrana 5-1?

"To je proaktivna obrana, u nogometu je to visoki presing. Bez takvih obrana nema kreativnosti. Kad bi ja smanjio teren s proaktivnošću, kad ih stavljam pod intelektualni napor napadača, onda neće oni slobodno igrati samo tako, nego će morati rješiti probleme. Obrana 6-0 je zastarjela, napad je stalno u prednosti jer ti ideš samo desno - lijevo. Mladim ljudima 6-0 obrana ne da da budu kreativni. Tako se mislilo kad sam ja otišao da se može i bez Linove 5-1 obrane dobiti Francuze, pa su brzo održali hitan sastanak u Savezu i rekli - 'treneru, pazi se, nema više 6-0. Igraj 5-1. Pa, kako ćeš pobijediti Francuze sa 6-0 obranom kad imaju dobre skakače, kad lete zrakom i imaju rakete u rukama? Pa su u sredini stavili malog Mateja kojeg ima dva metra, Šušnju dva metra, Srnu dva metra i Mamića prednjeg 2.01. I vratili su se mojoj obrani 5-1 i Francuska je popušila. Pokazali su se nemoćnim. Nikad ih ne bi dobili da nismo igrali 5-1 obranu. A znate da su govorili - 5-1 je demode, to je Lino igrao. To je stara obrana, igra se od 2000. Vratili su se našoj igri. To je proaktivna obrana i to je budućnost. Kkao ćeš ti Mema blokirati sa 6-0 obranom?! 

Rukomet mora imati konkretna pravila...

"Jedino tako ćemo ponovno moći reafirmirati ovaj naš sport kojeg inače smatram da bi mogao postati najbolji dvoranski sport. Jer, to je europska proizvodnja. To je europski proizvod. Smiješno mi je jer svaki kineziolog na svakom fakultetu, svaki znanstvenik će ti reći, da mi nikad u košarci nećemo stići SAD."

Zašto ne bi stigli?

"Možemo imati Jokića, Dončića, možemo imati koga god hoćemo, ali ne možemo. To će objasniti svaki Kineziolog koji imalo zna rukomet. I posljednju stvar koju bi vam htio reći je da vidim da u istočnoj Europi, a to se uključuje i nas, je klasični, najružniji primjer Veszpram. Da li zbog osjećaja manje vrijednosti, kompleksa ili čega već, mi pokušavamo na bilo koji, umjetni način, klubovi to pokušavaju, nadmetati se sa Skandinavcima kupujući nemilice sve igrače. Tako rade Nijemci, primjerice".

Da, u Magdeburgu ima puno Skandinavaca, njih čak 9, tu su i dva Švicarca i jedan Španjolac. 

"Da, u Magdeburgu su periferna dva igrača, a Veszpram je kupio najbolje igrače Europe. Imaju samo jednog Mađara koji je specijalac u obrani. Vrlo je čudno da su ti suverenisti, koji drže jako do svojih, uzimaju strance i ne daju šansu svojoj djeci da bi konkurirali u Zapadnoj Europi. A nemamo materijalne uslove niti ništa. Ne kažem, treba nekad uzeti i stranca, dapače, ako može doprinjeti kvaliteti i dizanju kvalitete pojedinačno i na klupskoj razini. Ako stranac može pomoći da se momčad digne, ali ne da imamo."

i drugi sportovi su pali u tu 'zamku', ako ćemo otvoreno...

"Tako je da, jesu i to nije dobro. Košarka naprimjer. Igra Crvena Zvezda i Partizan. Partizan igra s pet stranaca protiv Zvezde koja ima tri. Zašto to govorim. Zato što je meni uvijek bio uzor Aleksandar Nikolić koji je govorio - 'ako ja vidim dva stranca u petorci, već sam sumnjiv. Ako su tri stranca u petorci, onda taj trener koji je to tako posložio za mene nije trener nego menadžer. Ako ima četiri stranca, a jednog Srbina ili domaćeg igrača,  uopće mi to više nije trener. To je jedna situacija koja apsolutno nema nikakvu budućnost".

I Vardar je nakalemio hrpu igrača iz inozemstva i financijera.

"Da, i bili su dvostruki prvaci Europe, a sad su nitko i ništa nakon dvije godine. I jednaka je stvar bila sa ženama u Makedoniji, rukometašicama. Ekipa im je bila prvak Europe, pa ih nema više na rukometnoj karti. To je pogrešno i iz tih primjera se mora nešto poduzeti. Ne kažem da sam ja najpametniji. Dobro da imamo različite komentare, to je novinarski pluralizam, ali ne nametati kao da je samo moje točno ili drugo. Od svakog se malo može uzeti i ispisati novu budućnost rukometa. Ovakav rukomet sigurno nije onaj koji je zamišljen. 90% ljudi u svijetu ne zna od kud i zašto se promijenio rukomet, kao sad je brz, atomski itd. Nije, nego jedan je čovjek promijenio pravila i sad se posjed ne može držati više od 20 sekundi. U suprotnom ti dižem ruku, a kad dižem ruku, to znači da moraš pucati i prodati loptu, pa te iz tranzicije kažnjavam. Da bi bili još rigorozniji, smanjili su nakon dizanja ruke, nakon kojeg donosi odluku amater sudac, u smislu da nema više šest dodavanja, nego četiri. Rukomet se pretvara u guranje malih igrača, a nema više visokih skokova kao Lacković, Metličić, nema više rukometne vještine koju je imao jedan Ivano Balić. Nitko mi ne može reći da Džomba, Balić, Lacković, Metličić ne bi bili jednako brzi. Bili bi puno brži, ali bili su vještiji, rukometni pismeniji. Zato smo tako djelovali 10 godina. I danas tvrdim da je to rukometna reprezentacija koja je posijala sjeme modernog rukometa i na taj način trebamo raditi u svijetu rukometa, a posebno u Hrvatskoj. Oni su i danas nenadmašni i nema te reprezentacije koja je pokazala rukomet u onom svijetlu u kakvom su pokazivali oni". 

Rukomet je ugrožen po Lini, to smo shvatili, ali da li su Skandinavci ti koji drže monopol nad današnjim rukometom? Vidimo da su velika natjecanja sad najćešće kod njih...

"Tako je, Skandinavci su napravili pravila kao da šivaju svoje odijelo, kako njima odgovara, da njima odgovaraju. Oni s prošlim pravilima ne mogu postići rezultate koje sad postižu, koje sad imaju. Od narednih 5 SP-a, od 5 SP-a koja su bila, na tri su bili domaćini. Preuzeli su apsolutnu dominaciju. Pravila su skrojena kako njima odgovara. Meni je to nevjerojatno, porazno, suludo."

Vratio se Lino u prošlost...

"Četvrtfinale SP-a u Portugalu. Dobili smo Dance 30. siječnja 2003. 33-27. Upozoravao sam igrače, bio sam pred utakmicu malo zabrinut, već onda su imali dobru tranziciju. Upozoravao sam dečke na svakom treningu - 'dečki, pazite njih, ako budete olako prodavali lopte, ako budemo gubili lopte, nerezonsko šutiranje. Iskontrirat će nas. Međutim, u njihovim očima sam vidio da ih nisam prestrašio. Nisam. Vidio sam prkos. Imao dojam da su im htjeli pokazati da je Hrvatska ta koja će njih iskontrirati. Poslije sam pričao o igračima, tako je i bilo. Ako pogledamo prvi napad na toj utakmici, baš su nam iz tranzicije zabili prvi gol. Na kraju smo mi njih iskontrirali 12 puta, sami pred golom Džomba i ovo, a oni samo tada u prvoj minuti kad su dali gol. Moramo se na ovim prostorima prilagoditi novim pravilima igre, ali tako moramo i trenirati."

A mi treniramo kao što se igralo prije 2022.

"Upravo tako. Igrači na ovim prostorima imaju svoje rukometne vještine kojim bi se mogli prilagoditi, ali jednako tako kao što igramo, moramo i trenirati. A tako se ne radi. To je velika razlika".

I za kraj, Lino nam je otkrio ekskluzivu:

"Da, to je ekskuziva. Nikad to nisam rekao, ali vrijeme je da sad kažem. Finale SP-a - 2009. Zagreb. Mi i Francuzi. Osam godina nakon 2017. bio sam izbornik Makedonije na SP-u u Francuskoj. Delegat utakmice iz Zagreba 2009. pred utakmicu me zove, a znam da je Sloveniju onda vodio i Veselin Vujović, kaže mi - 'Lino, Manfred Praus je. On je bio šef sudaca kao i ovaj sad što je promijenio pravila. Zvao me da dođem do stola, zagrijavali se igrači. On meni kaže - 'Lino, znaš što ću ti reći - Nije smjela utakmica u Zagrebu završiti onako kako je završila.' Pitao sam ga kako to misli? Vi ste zaslužili pobjedu' - kazao mi je, ne oni - dodao'. Rekao sam mu - 'Što mi sad to govoriš, nakon 8 godina?!' Pazite vi to. Drago mi je što mi je to rekao. Francuska u drugom dijelu nije imala niti jedno isključenje, a mi 5 isključenja. Kazao mi je to Manfred Praus prilikom zagrijavanja prije utakmice, da utakmica finala u Zagrebu nije smjela završiti onako kako je završila i kako smo zaslužili pobjedu. Sam je sjedio iznad zapisničkog stola, tamo gdje sjedi komisija, delegati. Kunem se da je tako bilo. Sudili su suci to finale u Zagrebu koji nisu sudili niti jednu utakmicu na SP-u, a poslije toga nisu nikad sudili, a došli su aamo zato da sude finale. Sjećate se one situacije kad je Vori htio, kao, pogoditi suca loptom, pa je povukao pokušaj. Trznio je. Nije to bilo bez veze. Isto je bilo s Heiner Brandom u Ljubljani ili Švedskoj, kad je htio udariti suca iza leđa, pa se suzdržao u zadnji čas. E vidite, to je proizvod tih pravila. Sucima nije lako, nametnuli su im tako. Daleko smo mi od trofejnih sportova. Publika mora znati pravila sporta, a u rukometu to nije slučaj", zaključio je Lino Červar.