Bivši trener Zadra: 'Svašta se pričalo o Sinovčiću i prijateljima. Otišao sam jer mi je obraz najbitniji'

Ivica Datković ranije ove godine postao je predsjednik niželigaša NK Novalja. Ovaj bivši profesionalni nogometaš i trener simbol je uspona novaljskog kluba od osnutka. Kao trener zajedno s aktualnim predsjednikom HNS-a Marijanom Kustićem u svojstvu direktora doveo je Novalju u sezoni 2004/05 do kvalikacija za HNL.

BOŽIĆNI SPECIJAL /

Matjaž Kek: 'Puno sam igrača razočarao. Zbog Anasa Sharbinija mi je i danas posebno žao'

Dao cijelog sebe za nogomet

Datković je prvo obnašao funkciju sportskog direktora u NK Novalja, a nakon toga preuzeo funkciju predsjednika. Ove sezone Novalja je prošla proces stabilizacije u Trećoj HNL - Zapad.

Datković se kao igrač afirmirao u Orijentu, prvoligaški nogomet igrao je u HNL-u (Pazinka, Zadar), kao trener vrhunac je dosegnuo na klupi nekadašnjeg prvoligaša iz Zadra. Živi u Metajni, općini na otoku Pagu. Metajna je njegova oaza mira. U Metajni Datković ima kuću odmah uz more.

Tu je što se tiče njegovog života sve počelo, tu se na kraju i vratio. U Metajni smo s Ivicom Datkovićem i razgovarali. Našli smo se s njim u jednom kafiću odmah uz more. Ivek, kako ga odmilja zovu, došao je opušten na intervju koji je potrajao sat i 15 minuta. Sjeli smo za stol, a taman se na obzorju počela nazirati oluja. I Datkovićev život je na bio olujan, ali i pun blagostanja...

Tako je to u životu, posebno u manjim sredinama kao što je Metajna. Ivica Datković borac je koji nikad ne odustaje. Takav je bio kao igrač, takav je i danas kao nogometni djelatnik. Za njega predaja nikad nije bila opcija. Naručio je rundu, poslao jednu i društvu koje je bilo za stolom do nas...

Uzeo je nakon toga guc svog pića, napunio si električnu cigaretu, pogledao prema moru. Sunce je taman zalazilo, tamni oblaci su se nazirali sve više i više, ali njegova životna priča ima sretan završetak. Tako je uvijek nakon oluja...

"Metajna je moja oaza mira. Tu se najbolje osjećam, tu imam svoj mir, ovo mjesto ima dušu. Sama općina ima oko 230 kuća, oko 210 stanovnika. Da, ima više nekretnina nego ljudi. To je zato što neki imaju po dvije - tri nekretnine. Ne prodaju, nemaju potrebu za tim, hvala Bogu. Dobro se u Metajni živi, turizam je dobar. Metajan je oživjela još prije i dosta se u nju sad ulaže. Nama je ova vala sve. Ovu valu da izgubimo, da je zagadimo, uništili smo sebe. Riješili smo neke goruće probleme u općini i to je temelj za sve drugo", počeo je svoju priču Ivica Datković.

Metajna je kamen i krš. Jadran kakav je nekad bio. Netaknuta priroda gdje se gradi, ali kontrolirano. Da se ne uništi duša mjesta.

"Masline tu ne uspjevaju baš, ali uspjeva sve drugo", kazao nam je Ivica Datković, nasmijao se, uzeo dah. Opet pogledao prema moru...

Stalno gledate u more?

"More volim. More je nešto predivno, ono me opušta. Metajna je posebna. Velika stvar u Metajni je to što ljudi ne prodaju i što su parcele male. Sve je nekako dozirano. Naši stari su to pametno radili. Vratio sam se u Metajnu nakon 12 godina profesionalnog igranja nogometa. Ovdje imam organiziran život, bavim se turizmom, radim u gradskoj upravi u nogometnom klubu. Cijeli život sam vezan za sport. Završio sam i akademiju za trenera, euro pro trener sam. Zamoljen sam bio da se vratim nazad, da će se osnovati nogometni klub u Novalji."

Nastavio je Ivica pričati u jednom dahu gledajući prema pućini. Noć je padala...

"Prvo mi je bio šok, ali uvjerili su me u pozitivnu priču. Prihvatio sam ju. Prihvatio sam posao u dogovoru s obitelji. Nije mi bilo lako, bio sam godinama profesionalni nogometaš, ali odlučio sam izaći iz svoje zone komfora, doći u sredinu takva kakva je, bez ngometnog igrališta, bez infrastrukture nogometne, ući u projekt, ali postojala je vizija. U 8 godina od osnutka napravili smo fenomenalne stvari. Došli smo u situaciju da igramo, između ostalog i kvalifikacije za prvu ligu."

Nasmijao se i s puno ponosa rekao.

"To je nešto što u povijesti nitko nikad nije napravio. NK Novalja je prvi klub tako mali koji je igrao kvalifikacije za prvu ligu. Mali klub, ali s velikim ambicijama i ostvarenim iza sebe. Ono, kad to nekom pričaš, ljudi ne vjeruju. Kakva Novalja, pa što je ovo?! Ostanu začuđeni. Nismo ni mi, ali ni svekolika nogometna javnost, mogla vjerovati što se događa s NK Novalja. Čitava je priča krenula 1995., klub je osnovan 1993., a nakon rata, nakon Oluje smo krenuli u priču oko uspješnog NK Novalja".

Prvo je NK Novalja igrala u Povljani, nakon toga i u Posedarju. Jednu godinu NK Novalja je gostovala dok se nije napravilo nogometno igralište.

"1998. na 1999. napravilo se igralište u Novalji. Od onda smo domaćini. Nismo doduše imali svlačionice, imali smo kontenjere, ali za županijski nivo je bilo OK. Oko kluba su se okupili nogometni fanatici koji su htjeli podići priču oko NK Novalja na viši nivo. Sve što se radi iz ljubavi, uspije. Tako je uspio i NK Novalja. U Trećoj HNL Zapad se možemo naći, tu se objetivno vidimo, ali ako bude pronašao neki sponzor, ako se budu pronašli ljudi zainteresirani za ulaganje u NK Novalja, možemo napraviti i nešto više. U sljedeće dvije godine možemo očekivati da će NK Novalja krenuti prema rangu više."

Uspio došavši iz male sredine

Ivica Datković igrao je profesionalno nogomet do 1995. Nije mu bilo lako uspjeti iz male sredine.

"Teško je bilo, ali imao sam jaku, snažnu volju. Ja sam s 15 i pol godina otišao iz Metajne živjeti u Rijeku. U Rijeku sam išao u školu, imao sam sreću da mi je bratić igrao u Orijentu. On mi je rekao da dođem na trening. Tada je pokojni Ive Šangulin bio trener i nakon treninga mi je rekao da donesem dvije slike i krsni list, za registraciju. Tu je krenulo. Ostajao sam nakon svakog treninga dodatno, vježbao i u roku dvije godine sam bio junior kad me Đalma Marković pozvao da treniram s prvom ekipom Orijenta. U to vrijeme Orijent je bio strašno jak.

Nogometni put nakon pet godina prve momčadi Orijenta odveo ga je u NK Zadar 1989. Do 1991. je bio u Zadru, a nakon toga otišao braniti Hrvatsku.

"Dragovoljac sam Domovinskog rata i prvi hrvatski sportaš profesionalac koji je 1. srpnja 1991. uzeo pušku u ruke. Nije bilo lako, imao sam ugovor sa Zadrom na 25-30 000 maraka godišnje, a to je tada bilo fenomenalno. Ostavio sam nogomet, suprugu, djete, takvu plaću i otišao u rat. Nisam dvojio niti sekunde. Htio sam braniti svoju domovinu, bez obzira na sve. I sad bi isto napravio da zatreba jer sam tako odgojen. Borio sam se na zadarskom bojištu u paškoj satniji. Branio sam i paški most, a nakon toga sam bio na bojištu u Liki. Bio sam u ratu dvije godine i tri mjeseca zaključno s Olujom. U međuvremenu sam se skinuo iz vojske, 20. srpnja 1992. Imao sam ugovor sa Zadrom, Ante Jurjević mi je rekao da se moram vratiti u NK Zadar."

Uzeo je dim e cigarete i nastavio...

"Za vrijeme Jugoslavije na Metajnu se vezalo nešto što je bilo za vrijeme drugog svjetskog rata, Metajna je bila dugo godina stigmatizirana, kao i ljudi u ovom malom, ali ponosnom mjestu. Naposljetku, moja obitelj i ja smo to osjetili. U Metajni je, naime, bio sabirni logor Slano. Taj ustaški logor je trajao nekih 45 dana, ali svi iz Metajne godinama smo nosili stigmu toga. Ni krivi, ni dužni. Samo zato jer smo iz Metajne. Dogodilo se to što se dogodilo, nema tu, tragedija je tragedija, to su stvari koje su se nažalost dogodile, ali ne u brojkama koje oni pričaju i koje se stalno spominju. Mi smo 1972. dobili struju i cestu, sreća naša da se tada dogodio Jakov Blažević koji je bio predsjednik Izvršnog vijeća Republike Hrvatske. Bura ga je bacila na obalu Metajne, ljudi su ga po noći spasili, čovjek kad je došao u Metajnu i vidio da selo nema cestu ni struje, to se u roku od godine dana sve napravilo. Sreća u nesreći. Jedino što nas je tada povezivalo je bio brod Metajna - Pag - Karlobag. To je bila naša veza sa svijetom ovdje u Metajni. Ljudi su odlazili trbuhom za kruhom."

Stigma kao veliki uteg

Ivica je kao dijete osjetio puno negativnih stvari...

"Imao sam bunt u sebi - pitao se: zašto ne bi ja mogao živjeti kao netko normalan. Pazite ovo - kad sam došao u vojsku u JNA, u Bihaću sam bio, kad sam dao poziv meni su govorili - ti si taj! To je ta stigma. Zato što sam iz Metajne. Kapetan Laić Dušan mi je rekao - Ive, tragedija. Netko je prije tebe napisao nešto, da ti je djed bio ustaški narednik u logoru Slano, tata da ti je organizator emigrantske skupine koji je 1966. otišao u Njemačku. Veze nema s ničim. Šuplje priče koje veze nemaju s istinom. Ljudi koji se bave s ribarstvom, stočarstvom. Netko je to napisao i napravio ti stigmu. Govorili su mi da sam antidržavni elemenat i prema meni su se tako i ponašali u Jugoslaviji. Bilo je to strašno, itekako sam osjetio to na sebi".

Osjetio je Ivica i u nogometnoj karijeri...

"Imao sam sreću da sam imao dobre nogometne trenere koji su mi pomagali i gledali samo na moj talent. Primjerice, spomenuti Đalma Marković, fanatik, njega ništa nije zanimalo tko je odakle, samo nogomet. Bio sam dijete sa sela, nisam imao kupiti tenisice adekvatne za nogomet, on mi je pomagao. Bio je prisutan mobing koji se svugdje događa u nogometu. Djeca iz grada imaju veću mogućnost, ja sam bio samo mali seljačić koji je morao puno više od nekih drugih. Trebao sam biti puno bolji, puno više trenirati, nadoknađivati nekih stvari da bi uspio. Radio sam, trenirao i više nego ostali. Imao sam srce, išao sam glavom na kopačku. Igrao sam s Nenadom Gračanom, Močinićem, Tinčićem, to je bila ona jaka ekipa Orijenta, slavna. Orijent je kultni klub, Orijent je duša. U odnosu na sve drugo Orijent je imao, to je mene na neki način dosta i vezalo za Orijent, taj hrvatski štih. Imali smo crvene dresove, bijeli donji dio dresa i plave štucne. Top je bilo kontra nečeg tada. Orijent je klub Sušaka, ne Rijeke. Sušak je bio za sebe, Rijeka za sebe i to je bilo veliko rivalstvo."

'Miškoviću treba skinuti kapu za sve'

O Rijeci postoji teza kako je imala u Jugoslaviji puno navijača Partizana i Crvene Zvezde, iako je Rijeka u Domovinskom ratu dala puno branitelja.

"Vrlo jednostavno - Puno je ljudi izvan Hrvatske, u ovom slučaju Srba, radilo u Rijeci. Viktor Lenac, Treći Maj i ostale firme. Masa onih koji su navijali za Crvenu Zvezdu i Partizan doselili su se za vrijeme Jugoslavije raditi u Rijeku. Rijeka je specifičan grad u koji se u Jugoslaviji doselio veliki broj Srba i naravno, oni su donijeli to navijanje za svoje klubove. Ali, Rijeka je oduvijek bila hrvatski grad s hrvatskim predznakom. U Rijeci su Srbi imali dobre stanove, poslove i normalno, dođe Zvezda ili Partizan i ti i takvi, njihova djeca, navijaju za svoje. Rijeka je u Jugoslaviji bila vrlo jaka po industriji, Brodogradnji, po poslovima i privlačila je ljude iz cijele Jugoslavije. Sve nosi svoje. Da se razumijemo, u Rijeci je za vrijeme Jugoslavije bilo i Dalmatinaca koji su navijali za Hajduk. Iz Zadra i okolice. Od Pakoštana do Privlake. Taj dio je isto bio orijentiran na Rijeku. Uvijek je bilo konfrotacija po firmama, po gradu. HNK Rijeka je uspješan klub, Mišković od kad je to uzeo klub ima svoju glavu i rep. Nitko ne može reći ništa. Miškovići ekipa vode klub na nivou da im se treba diviti. Mišković je dao svoje novce, napravio rezultat, nitko se ne žali, nikome nije dužan".

LEGENDARNI ŽUTI U STUDIJU NET.HR-A /

Prosinečki otvorio dušu: 'Stari mi je teško podnio odlazak u Zvezdu. Priče su da nisam volio trenirati, ali jednu naviku nikad nisam skrivao'

U nedjelju od 18.45 je derbi Hajduk - Rijeka na Poljudu. Ključan u utrci za naslov prvaka.

"Ja sam navijač Hajduka i navijam za Hajduk, ali sam isto tako realan. U Hajduku nešto godinama ne štima. Hajduk je u padu, daleko od naslova u odnosu na Rijeku i Dinamo koji su glavni pretendenti za naslov. Gdje se pogriješilo, u selekciji igrača, strukturalnim stvarima, treneru, događa li se nešto iza kulise što mi ne vidimo, stvarno ne znam. Hajduk je imao sve u svojim rukama, ali nije iskoristio ono što su mu Dinamo i Rijeka nudili. Tražiti non - stop krivca za vlastite neuspjehe, zato što nisu dobili Lokomotivu, Goricu, Osijek itd. - to nije dobro. Stalno se u Splitu vade na nekog drugog, okrivljavaju nekog drugog za vlastite neuspjehe. Na Poljudu se stalno traže neki alibiji. Meni kao navijaču Hajduka nije lako gledati i proživljavati te stvari, nije niti jednom navijaču Hajduka. Dinamo je s druge strane Dinamo. Dinamo je institucija."

'Navijam za Hajduk, ali Dinamo je institucija'

U Dinamo se vratio Zvonimir Boban i sve je još više procvjetalo. Dinamovo proljeće je u punom jeku...

"To je druga priča u odnosu na Hajduk. Politika Hajduka nije dobra. Veterani Hajduka ne mogu doći, odnosno nisu baš poželjni na Poljudu, ne mogu doći u klub kad to žele. HNK Hajduk nema poštovanja prema svojim veteranima što je meni neshvatljivo. Ljudi su isfrustrirani. Legende Hajduka se moraju zvati i reći, ne znam - 'Šjor Kate, hoćete li doći? To je minimum kulture kluba koji je velik, koji sebe smatra velikim, a ne poštuje i cijeni svoje legende. Meni je pokojni Tonči Gabrić kum, ali u zadnje dvije godine života je bio lud. Otkrio mi je da nema prostora ići na utakmicu svog Hajduka kojeg je obožavao. Rekao i da dođe na Poljud i nema mjesta za njega za sjesti, niti ne zna gdje sjedi. Svi mi znamo tko je i što je Tonči Gabrić. Nešto se dogodilo u samoj strukturi upravljanja. U Dinamu i Rijeci nije tako. Ti kad na Rujevici u loži vidiš Desnicu, Radovića, braću Sharbini, Sašu Peršona bilo koga. To je to. Tako je i u Dinamu. Koga ti u Hajduku vidiš?!"

Tko je odgovoran onda?

"Teško mi je reći, to je jedna spirala svega. Gattuso je isto odgovoran, ali za svoj dio. Ja kao trener neke stvari gledam drugačije. Ja bi neke stvari drugačije posložio, netko drugi bi opet svoje nešto, to je tako. Činjenica je da Hajduk nema igru, da nema neke osnove igre, nema standardizacije. Rakitić primi loptu, a nema rješenja jer netko ne trči, odnosno ne igra nogomet bez lopte. Smiješno sve to izgleda. Neki igrači Hajduka ne razumiju osnove nogometa. Igrači bez lopte igraju, a to u Hajduku ne znaju. Da Hajduku nema Marka Livaje, Hajduk bi bio loše plasiran. Zatvoriš Livaju, jedan iznad njega, jedan ispred, ako ga uspiješ zaustaviti i Hajduka nema. Nevjerojatno kako Marko Livaja igra, uvijek nekako na svoju kvalitetu asistira i zabije. Čudesno igra Marko Livaja, kapa mu do poda".

Spominje se u medijima da Livaja neće igrati protiv Rijeke, kao ni dio momčadi.

'Htio bih da Rijeka osvoji titulu, ali samo zbog dvije stvari'

"Ne znam što je razlog, nisam upoznat s tim događanjima, ali što se tiče Livaje, možda je i frustracija u pitanju, iako je on posljednje utakmice igrao povrijeđen. Ne vjerujem da se tu radi o nekom puštanju Hajduka Rijeci, preveliko je to rivalstvo da bi blo tako nečeg. Tenzije između Splita i Rijeke u nogometnom dijelu su prevelike, ponekad i veće od nogometnih tenzija između Dinama i Hajduka. Rijeka ima kvalitetu da može dobiti Hajduka u Splitu. Već su ih dobivali. Mislim da je Rijeka bliže naslovu jer ovisi o sebi. Htio bih da, ako već Hajduk ne može biti prvak, da to bude Rijeka zbog svog prijatelja Miškovića s kojim sam igrao u Orijentu nogomet. Mišković je bio samnom u juniorima Orijenta, bio je TOP golman. Život ga je odveo na drugu stranu. Otac ga je poslao na brod i nije se više bavio sportom, nego nekim drugim stvarima. Miško je bio dobar dečko i uspio u životu. Kapa mu do poda zbog svega što je napravio. Htio bih da Rijeka osvoji ako ne može Hajduk, ali ne zbog toga što mrzim Dinamo jer ne mrzim, kao što sam rekao Dinamo je institucija, nego da se malo promijeni. Da ne bude samo Dinamo stalno prvi. Dinamo je institucija, Zvone Boban je institucija, Dinamo je posložen klub. To treba Hajduku. Jedan Zvone Boban samo njihova legenda. Primjerice, Slaven Bilić, Igor Štimac koji ima m**a i koji je uzeo 2005. posljednji naslov Hajduka."

Štimac je doveo Niku Kranjčara u Hajduk 2004.

"Je, napravio je ludnicu time. Povlačio je dobre poteze i takvi mangupi Hajduku trebaju. Pozitivci koji su spremni riskirati, kao što Zvone sad u Dinamu. On može potjerati deset igrača i dovesti novih deset, ali kvalitetnih. Zvonimir Boban zna posao, cijenjen je, legenda, njega mase obožavaju. Isto tak, skautska služba mora biti na nivou. Zvone Boban nije bio dobar Hajduku, Luka Modrić nije prošao selekciju Hajduka, to sve govori o HNK Hajduk. Šime Vrsaljko isto, ja sam mu kršteni kum. Mali Šime i njegova obitelj su za vrijeme rata bili kod mene, dvije godine. Žena i mali. Talentirani igrači dođu u Split i ne prođu selekciju. Kako je to moguće?! Na Poljudu jednostavno ne prepoznaju očitu kvalitetu. Boro Primorac je to posložio svojim dolaskom doduše, napravio ekipu koja je igrala finale Lige prvaka mladih, a koja se opet izgubila. Nema tih igrača osim jednog. Imali su prilika u posljednje dvije godine gurnuti te dečke u vatru, dat im šansu, stvoriti još nekog igrača za prvu momčad. Nisu to uspjeli i generacija se negdje izgubila. Je li to neznanje, vjerojatno je, ne znanje vođenja tog sektora."

Zvonimir Manenica je pokazao kakvu dinamovštinu ima u sebi maknuvši se u stranu Bobanu s funkcije predsjednika Uprave Dinama, time omogućivši Bobanov dolazak, a Manenica sad vodi financije.

Je i svaka mu čast na tome, ali ne znamo je li to napravio iz nekog pritiska ili sam od sebe. Ako se sam odlučio maknuti da bi Zvonimir Boban došao, vratio u Dinamo, onda je to TOP, vrh vrhova."

EKSKLUZIVNO /

Goran Vlaović u podcastu Net.hr-a: 'Sa 12. sam ostao bez majke, u bombardiranju mi je stradao djed, ali što te ne ubije, ojača te'

Ivica Datković i NK Novalja imaju jake saveznike u obliku Marijana Kustića i izbornika Zlatka Dalića.

"Marijan Kustić je moj veliki prijatelj, on je rodom iz Kustića, općine u blizini Metajne. Igrao je u Rijeci. Marijan Kustić je 1995. negdje u listopadu trenirao u Orijentu dok sam ja igrao za Rijeku. Znao je skupljati lopte iza gola itd. To je radio kad je bio mlad. Bio je dobar nogometaš. Iz Orijenta je Kustić otišao u Trešnjevku u Zagreb. Pomogao nam je puno 1995. kao i Biserko Zubović. Biserko je igrao u Rijeci, Kustić u Orijentu. Oni su tad završili školu i radili u Rijeci. Zamolio sam ih da dođu na koju utakmicu NK Novalja vikendom. Bili smo svi mladi. Oni su prihvatili, bili smo u Rijeci na dogovoru ja i gradonačelnik Novalje s njima dvojicom. Vikendom su dolazili i igrali i oko njih smo gradili ekipu, dečke iz Rijeke s kojima su oni igrali, pa su došli Brazilci, Japanci, prosložila se priča oko toga. To je napravilo rezultat. Marijan Kustić je pozitivac, evo to se i danas pokazuje, on ima lidersku osobinu i veliki entuzijazam. I tada je pokazivao žicu za nogomet. Zlatko Dalić pak ima kuću u Novalji. Ponosimo se što je on dio Novalje. Puno je toga napravio za hrvatski nogomet".

Ivica Datković se često čuje s Kustićem...

"Tako reći svaki dan. Ako se ne čujemo dva dana to je ono - zašto ne zoveš, što se dogodilo?! Puno radi na dobrobiti hrvatskog nogometa, otvorio je zajedno sa svojim ljudima Savez prema javnosti, narodu. Nije mu problem otići, primjerice, u Belišće i odnijeti deset lopti i tri garniture dresova. Svakom klubu i nogometnoj sredini pristupa jednako, jer se ne želi dovesti u situaciju da mu netko predbacuje da je, primjerice, NK Novalja dao više o odnosu na neki drugi niželigaški klub. Marijan Kustić pomogne NK Novalja u granicama koliko može. Pošten je i koliko daje drugom, daje i nama. Svima isto daje, ovisno o rangu naravno. Ako je u stanju pomoći, pomoći će. Evo, NK Novalja ima projekt sportskog centra. Investicija je negdje oko 4 i pol milijuna eura. I HNS ćemo uključiti u to da dio sredstava HNS-a ide u taj projekt. Radimo umjetnu travu i imamo mogućnost preko HNS-a, fondova, da se to uspije rješiti i za dvije godine bi to trebalo biti gotovo. Novalja kao grad Novalja, ako sve bude kako treba, hoteli bi se otvorili s bazenima, zatvorenim - otvorenim, da po zimi možemo imati pripreme. Radi se o privatnim hotelima s kojima će NK Novalja imati poslovnu suradnju. "

'Ponosim se sa svojim sinovima'

Ivica Datković se ponosi sinovima Marinom i Tonijem. Marin je stariji i igrao je nogomet, Toni još uvijek igra.

"Obojica su odrasla kroz sport, kroz nogomet isto u Metajni. Inficirani su onim što sam ja radio. Marin je stariji, on je 1988. godište. Igrao je za NK Novalja pa je onda igrao za Rijeku u srednjoj školi. Igrao je u HNK Rijeka u kadetima i juniorima. Kao juniori su osvojili hrvatski kup. Potpisao je profesionalni ugovor za HNK Rijeka. Jednu godinu igrao za Rijeku pa je došao u NK Novalja na posudbu. Nakon toga se vratio u Rijeku i onda je bilo nekih trzavica oko tko, što, kako i zašto. Nakon toga je rekao ja više neću igrati, dolazim doma. Vratio se doma, uhvatio se posla, počeo raditi kao noćni čuvar u autokampu Straško. I to nije lako i to ne bi svatko, preko noći od profi nogometaša do noćnog čuvara. On je karakter. obojica su. Ljudi nekad ne vjeruju, ali činjenica da je tako. Dakle, imam stan u Rijeci. Marin je sa 14 i pol godina krenuo u Opatiju u školu za kuhara, bio je već tada samostalan. Na roditeljskom sastanku njegova razrednica se čudila što živi sam tako mlad. Rekli su mi da će me prijaviti socijalnog službi. Moj Marin je znao da ima veliku priliku igrati nogomet i ići u školu u Opatiji. Ako zezne, rekao sam mu da sam za dva sata u Rijeci, da ga kupim, vraćam u Metajnu i neka čuva ovce i hvata ribu. Baš me briga. U 9 navečer se morao javiti s kućnog telefona, to je bila bitna stavka. Nije se družio sa sumnjivom ekipom, vršnjacima, znao je što smije, što ne, iako je bio dijete."

A mlađi sin Toni, kakva je njegova priča?

"Toni je 1993. godište, za NK Novalja igrao je kao pionir. Bio je na nekom turniru selektivnom, Dalmatinac iz Zadra je bio u Italiji. Zvali su ga kao gosta, bio je igrač turnira i Dinamo me nakon toga zvao, da dođe u Zagreb na probu. To je bilo mislim 2003. ili 2004., tako nešto. Prošao je probu, trebao je ostati u Dinamu, potpisati ugovor, nastaviti u školu. Zoran Mamić je bio zainteresiran, govorio mi da moramo nešto oko njega dogovoriti, da je talentiran, međutim imao je nekakav ekces u svlačionici. On je kao bio 'tovar', oni su bili domaći, nekom je on gurnuo kroz noge na utakmici i taj je bio jači od njega i kad je taj probni rok završio koji je trajao sedam dana, odnosno nekih pet utakmica, cca, Toni mi je samo rekao - tata, idemo doma, ja ti ovdje neću ostati. To je čuo direktor omladinske škole u Rijeci Zvjezdan Radin, nazvao me sutradan i kazao mi - Datko, jel istina da mali nije htio ostati u Dinamu, a trebao je. Rekao sam mu da je istina. Pozvao ga je u Rijeku gdje je bio Marin. Toni je bio kadet HNK Rijeka, kapetan juniora, mladi reprezentativac Hrvatske. Potpisao je ugovor za Rijeku, ali Matjaž Kek mu nije dao da igra s prvom ekipom, pa je poslan na posudbu u Pomorac. Godinu dana je odigrao fenomenalno u NK Pomorac, bio je najbolje drugo ili treće ocijenjeni igrač čitave lige, zabio osam ili devet golova kao stoper."

PRVI PUT OTKRIO /

Nikola Pokrivač: 'Ne znam smijem li to govoriti. Trebao sam ići u Hajduk, ali srećom otišao sam u Dinamo'

'Hajduk mi je ponizio sina'

Bio je Toni U-19 reprezentativac Hrvatske...

"Da, bili su u Ukrajini na EP-u, a nakon toga kad se vratio ponovno je otišao u NK Pomorac na posudbu. Tad su bili mladi reprezentativci Rijeke Matej Miloš, Simon Sluga, Niko Datković, Toni Datković i Ivan Močinić. Pet reprezentativaca Rijeka nije imala u povijesti. Od njih pet nitko osim malog Močinića koji je isto trebao ići u Pomorac, pa se netko povrijedio, Kek ga je zvao da dođe popuniti mjesto, odigrao dobro i ostao u prvoj momčadi. Svi su otišli, svih su razbaštinili i onda je meni prijatelj rekao da u Sloveniji ima prijatelja koji možda nešto može. Otišao je u Zavrč, odigrao fenomenalno i nakon toga se prodao u Koper. U Kopru bio najbolji stoper Slovenije. Katanec me zvao da Tonija nagovorim da igra za Sloveniju, ali Toni to nikako nije htio. Rekao sam - ili će igrati za Hrvatsku ili neće igrati za nikog što se tiče reprezentacija. Bio je dio Čačićeve Hrvatske na onom prijateljskom turniru kad je Hrvatska igrala s igračima iz hrvatskog nogometa. Htio ga je i Hajduk, zvao me Saša Bjelanović, današnji sportski direktor Istre, tada pomoćnik sportskog direktora Hajduka. Hajduk ga je htio, ali pazite sad ovo - ponudili su Toniju dvije godine plus jednu za 10 i pol do 11 tisuća eura mjesečno, tada, prvi put, ali to se promijenilo vrlo brzo, preko noći. Joan Antoni Carrillo Milán je bio sportski direktor i trener i meni je Saša Bjelanović rekao da imaju nekog igrača iz Barcelone B puno jefitnijeg nego moj Toni. I ništa od toga, kao, ako Toni hoće biti treći stoper za nekih pet i pol tisuća eura mjesečno, neka dođe. U Kopru je imao 10 000 eura mjesečno. Tada je zaigrao za Čačićevu B Hrvatsku u Kini, te 2016./2017. bio u uzletu, a na Poljudu su ga baš tom ponudom ponizili."

Stvar je praktički bila rješena, novine su pisale kako Toni Datković prelazi u Hajduk.

"Zahvalio sam se Saši Bjelanoviću, ali nije Saša bio kriv za to, nego je Carrillo bio sportski direktor. Borja Lopez je tad došao i nije ostavio nikakvog traga. Andy Barra je bio Toniju menadžer. Otišao je nakon toga Toni u Lokomotivu što je, kao, bila priprema za Dinamo. U Lokomotivi je igrao tri godine, odigrao 49 utakmica, zabio 3 gola i završio u Huesci. Na kraju Huesca nije pristala na odštetu, Lokomotiva je tražila 200 eura, Španjolci su rekli ne. Završio u Arisu, pa u MLS ligi u Real Salt Lake Cityju, pa u Cartageni gdje je igrao fenomenalno, Albaceteu i sad je u Singapuru u Lyon Cityju. I dobro mu je."

I na kraju razgovora s Ivicom Datkovićem dotaknuli smo se NK Zadar i Rene Sinovčića. U kakvom je odnosu Ivica sa Sinovčićem?

"U dobrom. Vidimo se, pozdravimo se, sjednemo, popijemo kavu, nemamo nekih velikih prijateljskih dodirnih točaka. Ok smo", govori Ivica Datković.

'Puno se stvari događalo kad sam ja bio u NK Zadar'

Što mu je zamjerio Ivica Datković? Pisalo se kako je sporazumno s NK Zadar raskinuo trenersku suradnju, kao i to da Ivica nije htio sudjelovati u namještanju utakmica. 2010. je bila aktualna policijska akcija - Offside.

"Puno je stvari bilo, puno se stvari događalo kad sam ja bio u NK Zadar na poziciji trenera te 2008. Svašta se pričalo, ali ja nisam vidio ništa na svoje oči i ne mogu tvrditi da je Reno Sinovčić bio umiješan u namještanje utakmica. Ja sam naučio živjeti pošteno, raditi svoje i nakon pobjede Zadra protiv Hajduka, kad čuješ neke stvari, a čuo sam da se kladilo protiv svog kluba, ne Reno nego neki njegovi prijatelji, prisjelo mi je sve. Reno Sinovčić je, kao, to poticao, da će NK Zadar izgubiti od Hajduka. Tu sam kazao kako se s tim neću više baviti, kako mi takve stvari i povezivanje s takvim nećasnim radnjama ne trebaju. Moj profesionalni život je što se tiče nogometa gotov, nemam tolerancije na takve stvari."

Ti ljudi koji su se kladili protiv NK Zadar su bili dio NK Zadar?

"Jesu, bili su uz Renu Sinovčića, ali ne bih o imenima. To je bilo 2008. To je bilo drugi put u povijesti da je NK Zadar dobio HNK Hajduk. Kažem, ne bih o imenima, nisam ništa na svoje oči vidio, ali reći ću vam sad nešto i ne treba biti previše pametan da se neke stvari shvate. Dakle, svi živi su pričali o klađenju protiv NK Zadar, svi. To je bila javna tajna."

TRENER GODINE /

Ekskluzivno: Željko Kopić u Božićnom specijalu: 'Dokazao sam neke stvari samom sebi'

'Nećasne radnje u životu mi nisu potrebne'

Je li Reno Sinovčić što zamjerio Ivici Datkoviću što je otišao?

"Pa, ja sam u NK Zadar tri godine igrao, imam puno prijatelja, dan danas odem u Zadar i uvijek sam dobrodošao, ali par puta sam Reni Sinovčiću rekao - Reno, ovo neće biti dobro ovako kako to funkcionira. Nije to nešto što bi trebalo biti stabilno. Razbit će ti se, svima nama - od glavu! On je samo govorio - bit će dobro, bit će dobro. Rekao sam da neću više, pokušao me nagovoriti na ostanak, kazao kako će mi klub povisiti plaću. Jer, neki iskorak se napravio u svemu tome. Rekao sam si da mi to nije potrebno, imam stabilan život i donio sam odluku da odlazim iz NK Zadar".

Je li se Reno Sinovčić pokušao osvetiti Ivici Datkoviću zbog odlaska?

"Ma nije, zna Reno dobro da sam ja lud na svoj način. Otišao sam 1991. u rat sam na svoju ruku, tako da... Nitko mi ništa što se tiče mog posla u NK Zadar ne može zamjeriti, svakom mogu pogledati u oči. Ulica je svašta pričala u to vrijeme kad sam ja bio u NK Zadar, svašta o nećasnim radnjama i kad takve priče dođu do kluba, uđu u klub, to nije dobro niti nogometno. Meni to nije bilo potrebno, takvo što mi u životu ne treba. Meni nikad nije nitko nešto rekao da napravim ili da će netko konkretno nešto napraviti, ali priča je bilo na pretek, da su neke utakmice unaprijed dogovorene, da gubimo od Hajduka itd. Puno stvari mi nije sjelo, način na koji se to sve odvijalo u borbi za ostanak jer hoćeš raditi svoj posao kako treba. Mogao sam nakon Zadra otići u Rijeku, Osijek, Vinkovce, ali nisam se htio više baviti time. Okrenuo sam se supruzi, djeci, turizmu, ocu i majci. Bio sam trener, još uvijek sam po licenci, uložio 6 godina u sebe, sad sam predsjednik kluba u kojem ima 105 djece u klubu. Sin mi ima konobu pa posadim malo krumpira, paradajza, češnjaka, kapule, uživam u tome. Ne trebaju mi repovi i povezivanja s nećasnim radnjama, meni je moj obraz najbitniji."

UGLEDNI STRUČNJAK /

Dragan Skočić u podcastu Net.hr-a: 'To nam se događalo u svim utakmicama'

Borba za zadarski nogomet i dalje traje. Kojoj opciji je Ivica Datković bliži?

"Ja sam za red. Jurica Buljat je kod mene bio igrač prošle godine u NK Novalja. Dobri smo si i ako Zadarska dica krenu u nekakvu inicijativu da se to posloži kako treba, ja sam za to. Kad bi Reno Sinovčić pobijedio, sam Reno iza sebe vuče negativnosti zbog svega. Po meni, sad kad budu izbori, Zadarska dica bi trebala dobiti, iako niti Jurica Buljat niti Reno Sinovčić ne mogu biti više kandidati, nego njihove opcije, njihovi kandidati. E sad, što i kako, kakvi su odnosi, to ćemo vidjeti. Reno Sinovčić ima utjecaj na neke klubove, ali opet ima i negativni kontekst koji se veže na njega i to mu je otegotna okolnost. S druge strane, Zadarska dica su nešto pozitivno. Vrsaljko, Luka Modrić, Subašić, to je ekipa koja nešto znači u hrvatskom i europskom nogometu. Žao mi je što se događa NK Zadar i tamošnjem nogometu, tu se mora uvesti reda", zaključio je Ivica Datković.

POGLEDAJTE VIDEO: Talentirani trener Mario Rac: 'To se uopće ne spominje. Evo zašto Hajduk toliko ovisi o Livaji'