'Tvoj drugi život počinje kad shvatiš da imaš samo jedan': Garantiram vam da već dugo nisam pročitala zabavniji self-help

Protagonistica romana malo je starija od mene, ali autorica je uspjela učiniti to da njezin život razumijem. A to nije mala stvar. Znate ono: svi smo mi u istom s***u? E, upravo to.

Camille ima trideset i osam godina, u sretnom je braku i ima vrlo bistrog sina. Radi posao u respektabilnoj tvrtki i život joj je prilično siguran bez nekih šokova. No čini se da je zaboravila na svoje snove iz djetinjstva kada je željela biti slikarica očiju punih čudesnih maštarija. Kako se u knjizi govori i o zakonu privlačnosti (ali na vrlo moderan i zanimljiv način), tako je i odmah na početku knjige prikazano njegovo djelovanje. Naime, u Camille se stvorio neki nemir i odjednom joj stvari ne idu tako dobro. Posao je počinje nervirati, ima sumnje o svojoj vezi s mužem, sve više primjećuje kako se udaljava od svog sina.

U tom mentalnom stanju ona završi izvan Pariza s puknutom gumom automobila te s kišom koja se po njoj slijeva kao da je pod vodopadom. Je li štogod skrivila, pita se Camille? U tom svom jadu ona naleti na kuću jedne starije, vrlo fine obitelji. Kaže se 'svakom zlu neko dobro' te ispadne da je domaćin, Claude, stručnjak baš za to njezino stanje tihog i podmuklog nemira. On ga naziva 'akutnim rutinisom', a sebe 'rutinologom'. Na pragu četrdesetih drugi život Camille počinje – upravo sada.

Claude je odličan mentor – on prepoznaje svaki mogući cinizam kojim ga Camille rešeta te joj zadaje zadatke kojima će ona aktivno ponovno pronaći svoju moć te ugasiti plamen nezadovoljstva što tiho ali nesmetano tinja. Njih se dvoje počnu družiti i doživljavati trenutke koje Camille, malo po malo, vraćaju na pravi put. Iako je mislila da je njezin život dosta kvalitetan, postaje svjesna na koliko je kompromisa pristala. Mijenjajući sebe kroz vježbe što je ispočetka nerviraju, ona polako mijenja i okolinu. Prvo se stvara trenje – takva je svaka promjena na početku jer ugrožava ravnotežu status quoa – no sunce koje je granulo neće se tako lako povući. Posebno ne kada su njegove zrake tako tople i ljekovite…

Ono što me oduševilo u knjizi je kako autorica točno zna u kojem ću trenutku zagunđati i okrenuti očima na new age teorije i tehnike duhovnosti. Claude se isprva čini kao neki dobri i mudri čiča koji živi u oblacima, no vrlo sam brzo zaključila da su njegove metode realistične i nimalo lake za korištenje. Čini mi se da je tajna u tome što on od Camille (i mene kao čitateljice) traži jako puno. On je tjera da sama donosi odluke, da se trudi, da živčani, da se koprca kao uhvaćena u zamku. Naravno, ta zamka je njezin um, a kada dodamo i navike što ubijaju maštu, uočavamo da se borimo s vrlo jakim protivnikom – sa samima sobom.

Knjiga je duhovita, vrckava, lepršava, na trenutke teška, ali uvijek optimistična i prizemljena. Nisam sigurna koliko je kao roman uspješna jer sam se najviše udubila u transformaciju glavne junakinje, no garantiram vam da već dugo nisam pročitala zabavniji self-help.

Ocjena: 4