Supruga legendarnog košarkaša otkriva kako je u Lici stvorila poduzetničko čudo

Njezin potpis stoji na tisućama interijera koje je uredila, s lakoćom će pritegnuti svaku policu ili ormarić, ona u sebi nosi snažnu kreativnu energiju i odavno se izgradila kao poduzetnica. Ali u 60-im godinama svog života, napravila je snažan zaokret, Split zamijenila Likom, luksuzne interijere zamijenila je ovcama pa u Otočcu otvorila tvornicu za proizvodnju organskog gnojiva od ovčje vune.

Dragica Jerkov u podcastu 'Ideje na stolu' ispričala je kako se našla u ovom neobičnom i pionirskom poslu te problem Like okrenula u korist Ličana, ali je otkrila i kako je to uči u potpuno novi biznis u zrelim godinama.

"Kad počnete tako kasno, više ne smijete ništa riskirati. Naravno, bio je rizik sam po sebi krenuti u proizvodnju gnojiva od vune ovaca. Ali sam u želucu osjećala da rizik nije prevelik, intuitivno sam znala da je priča dobra. Ali morala sam više stvari napraviti na pravi način jer ja nisam imala vremena testirati, pokušati pa pogriješiti", otkrila je.

A imala je posla s vunom koju je EU proglasila čak opasnim otpadom jer živa ovca u tom busenu vune ima pravo čudo stvari - pa i krpelja, nametnika, svega živoga što prenosi bolesti, pa i na ljude. Jednom kad bi se vuna samljela i pretvorila u palete, mogla je u sebi nositi svu silu opasnosti, a Dragica Jerkov je znala da tu grešku ne smije napraviti. Objasnila je, zato svu vunu koju otkupe, prvo "puste na miru" nekoliko mjeseci, ne diraju je, dok ne krepaju krpelji i ostale male beštije.

Potom se ona dobro češlja kako bi se sve to izbacilo, potom pere. "Ali uz sve to, u našem proizvodnom pogonu u Otočcu imamo lampe koje noću sve još jednom steriliziraju - čitav prostor u kojem se radi. To radim radi svojih djelatnika", rekla nam jei ponovila da je s iskustvom koje nosi promišljala o problemima unaprijed i smišlja načine kako da eliminira bilo kakav rizik.

'Zreli pristup ne trpi pokušaje i pogreške'

"Jedan moj prijatelj rekao je: 'Nisi stara, imaš puno godina, ali nisi stara.' U mojim godinama prvo gledaš problem da bi našao rješenje i tako ubrzavamo procese. Mladi ljudi ne žele vidjeti problem", otkrila je mogući razliku njezina poduzetničkog pristupa od mlađih.

Uz tu zrelost u problemu Like vidjela je i priliku.

Naime, oduvijek je uz ličku janjetinu dolazila i ta mrska vuna. Nije bila dovoljno dobra za meke i lijepe veste kao od australske merino vune, čarape su od nje jako bockale. A kako se riješiti vune kojoj treba i 95 godina da se razgradi? Odavno je postao običaj da se onda jednostavno polije benzinom i zapali u prirodi - kakva šteta i koliko grehote prema prirodi!

Dragica Jerkov okrenula je problem naopačke i vidjela priliku. Jednom kad se raspadne pelet od ovčje vune koji se koristi kao gnojivo, ta čestica koja ostaje zapravo se u tlu zadržava narednih 95 godina.

Organsko gnojivo od ovčje vune

"I to je dodana vrijednost našeg gnojiva od organske vune zemlji! Prvo – ta mala čestica i dalje nastavlja skupljati vodu jer vuna higroskopska i navlači na sebe vlagu pa te čestice postaju mali rezervoari iz kojeg biljke uzimaju vodu kad im treba. Kad pelet od vune nabubri, raste i volumen zemlje i ulazi kisik. A treće – 50 posto sirove vune je čisti ugljik, što ima veze s klimatskim promjenama", otkriva.

Pojašnjava - kada 100 tona vune pretvore u gnojivo, zapravo su 50 tona CO2 spremili kao gnojivo u zemlju, ono nije otišlo u atmosferu.

Dok dijeli sve ovo, ne skriva uzbuđenje koje nosi uz ovaj projekt te daje šaku znanja da se zdravo tlo procjenjuje upravo po količini ugljika u njemu.

"Naravno da naš mali pelet od ovčje vune ne unosi velike postotke ugljika u tlo, ali nakon nekog vremena se akumulira i tlo ozdravljujete. Uz prozračivanje koje sam navela, dolaze i mikroorganizmi koji velikom brzinom ozdravljuju tlo", kaže nam.

U Americi su, pak, radili studiju koja je pokazala da je tlo nakon pet godina umjetnog gnojiva relativno isušeno i devastirano, a kada se koriste peleti od ovčje vune da se kvaliteta tla popravila.

Dragica Jerkov otkriva koliko joj je važno da entuzijazam koji nosi oko priče peleta od vune dobiva i potvrdu znanosti.

Četverokut uspjeha

"To je najvažnije i ovo nije moj uspjeh nego je to četverokut - na jednom vrhu je moja obitelj gdje mi dolazimo kao poduzetnici, na drugom kraju su inovatori (koji su osmislili ideju paletiranja vune), na trećoj stranu je akademska zajednica, a onda je tu na četvrtom kraju lokalna zajednica koja me podržava. Bez ovog četverokuta nijedan uspjeh nije potpun", govori.

Ona je Lici kroz svoju tvornicu ponudila otkup vune koju bi inače zbrinjavali kao opasni otpad, ovako su riješili problem i kreirali dodanu vrijednost. Otkiva još jedan detalj: "Tko koristi organsko gnojivo, a želi dobiti bespovratna sredstva, dobiva i nešto više bodova u rangiranju. A zašto je sve to važno? Važno je da mi ustvari ljude naučimo da mi svi zajedno stvorimo jedan krug. Jedan ciklus koji je ekonomski održiv – i ovo je ekonomski održiva priča", navela je.

Priznaje, bilo je straha kad je prvi put odlučila stati pred ovčare u Otočcu i iznijeti im svoju viziju i prijedlog suradnje. Da, bio je to strah hoće li je relativno zatvorena i konzervativna zajednica dočekati s onom: "Došla nam iz Dalmacija solit pamet, i ona će nama zbrinuti vunu!"

Dogodilo se suprotno, ne samo da su prihvatili njezinu ideju nego su pitali ima li načina da zbrine i njihovu kožu od ovaca! Smije se, još nema rješenje za taj problem, ali tko zna...

Pioniri 'krvavih glava'

Tako je prije dvije godine otvorila tvornicu za proizvodnju organskog gnojiva od ovčje vune. Naravno da je bilo teško, nitko prije u Hrvatskoj nije to ranije napravio pa su štekali i propisi jer - tko bi ikad htio raditi nešto od vune, još k tome gnojivo, još k tome organsko.

Kao pionirka u ovom poslu kaže da nekad izađe "krvave glave", kao kad su joj rekli da vuna u Hrvatskoj nije registrirana kao materijal. Ali rok krave ima puno keratina, naš kao i vuna - pa eto rješenja. Kad su joj to rekli...: "Pitala sam da mi pojasne jer moja glava to ne može prihvatiti... Ali trebala sam taj jedan broj za svoj proizvod, pa sam rekla OK - ako je to rješenje..." Tako je u svoju tvornicu ušla, reći će, kroz prozor, a ne kroz vrata pa kaže da pioniri često glavom prolaze kroz zid, raskrvare glavu, ali otvaraju put za druge iza nje. Nije lako, kaže da razumije administraciju koja mora pratiti propise i pravila, pa kako do sad nije nikad postojala tvornica organskog gnojiva od ovčje vune, problem je bio i za to. "Imala sreću naletjeti na pametne ljude u ministarstvu koji su sugerirali da nađem stariju tvornicu sa svim dozvolama i da potom tražim prenamjenu, pa i jesam"". I tako je niknula njezina tvornica u Otočcu.

"Mi smo stvarno u malim koracima došli do cilja, često smo zadovoljili i više kriterije od propisanog iz straha da ne pogriješimo pa smo mi stvorili standard za tvornicu gnojiva od organske vune", pojašnjava. Sad već i strani studenti dolaze po šaku znanja, a ona je postala ambasadorica Like, ekologije, inovacija.

"Čak me to i veseli. Znate, ja stvarno želim pokazati mladim ljudima nekoliko stvari. Prvo, ako sam ja počela u šezdesetoj godini – može bilo imati ideju i ne treba se bojati. I kako sam ja izgradila priču? Slušala sam, učila od pametnijih. I opet - ne treba se bojati, ako se pokuša - tada su šanse 50 posto da uspijete. Ako se ne pokuša - šanse za neuspjeh su 100 posto!", inspirira.

A onda je i taj moment da se za uspjeh mora spojiti i s lokalnom zajednicom, u Liku je preselila s obitelji, stigao je i njezin sin od 28 godina. "I kad negdje dođete, nikad ne budite sami, ne zatvarajte se s novim idejama, treba se otvoriti", savjetuje.

Iako je po kodu Splićanka, Lika ju je podsjetila na djetinjstvo kada su ljudski kontakti i vrijednosti bile drugačije. "Kad šetate po cesti ljudi vas pozdravljaju, a ne znaju vas. Prihvatili su me, dobila sam i nagradu Grada Otočca za svoj projekt i tvornicu jer ona znači da sam prihvaćena. I jedna mi je od najdražih nagrada, znači da sam doma", kaže. Ljudi su važni, treba imati kontakt, povjerenje graditi (dometnut će da toga nema u mobitelu), da ljudi pomažu dignuti vlastiti potencijal, intelektualne sposobnosti.

Lika je za nju postala idealan medij razvijanja ideja, u sredini je između Europe i Balkana, na dohvat moru i svemu što vole na Jadranu.

Supruga sportaša i poduzetništvo

Dobro je prihvatio Liku i njezin suprug, Željko Jerkov, bivši jugoslavenski reprezentativac i svjetski prvak. S obiteljskim imenom i pedigreom slave koju ima, kaže da su se mnoga vrata otvarala, ali neka su se i zatvarala.

"Kad neko prezime poznajete – jako puno ljudi otvori vrata i sasluša nas i to je već velika stvar. Naravno da ima i ljudi koji vam neće – upravo radi toga jer imaju neke svoje probleme – pa vam neće pomoći i to ne znači da vi odustajete. Ali sigurno nekakav kredibilitet kao obitelj – kad ga nosite – onda vam je puno, puno lakše. Mi smo nastojali ostaviti uvijek dobre odnose, bilo da je to sport ili poduzetništvo ili bilo što drugo. Na kraju, zbog Željka koji je igrao u Italiji smo i dobili priliku biti predstavnici luksuznih linija kuhinja, ali smo se kroz 30 godina u tom poslu i dokazali, izgradili se", kaže.

Ali Željko je znao da njegova Dragica po svojoj vokaciji ima potrebu i za socijalnim poduzetništvom, za ekologijom pa ju je podržao u njezinoj ličkoj avanturi. "S velikim optimizmom prihvatio je ideju. Ali mi nismo imali veliku ambiciju, pomisliti da će to biti globalni projekt! Razvijali smo ga malim koracima. Da smo sve ovo znali prije, reli bismo da smo prestari! Sada smo dogurali do Dubaija, najesen idemo predstaviti što imamo. Sve se velikom brzinom zarotiralo. Kažem da je za sve korona bila okidač, dobila sam vrijeme proučiti ideju stvaranja organskog gnojiva iz ovčje vune, a ovakav projekt ne može voditi opet premlad čovjek, nego netko iskusniji", otkriva sve kockice ovog mozaika.

Strast, entuzijazam, znatiželja ono je što pokreće puno toga, pa i ovu priču. "Je li to strast prema lijepom, prema okolici, ekologiji, prema bilo čemu – ali definitivno, ako gledate kroz povijest – strast je napravila uvijek prevagu", govori pa progovara i u čemu su žene drugačija od muškaraca u poduzetništvu.

"Poduzetništvo žena skroz je drugačije od poduzetništva muškaraca koji će redovito gledati jedan veliki projekt, razmišljat će veliko. Mi žene smo vezane uz lokalnu zajednicu i puno je razloga zašto - mi žene imamo potrebu prvo riješiti našu obitelj, onda ćemo riješiti naš kvart, pa naš grad... pa sve to skupa ide iz nekog centra i iz te naše potrebe da ta naša obitelj bude dobro. Muškarac ima druge interese", primjećuje neke razlike.

Socijalno poduzetništvo ženama je urođeno

Dodaje da je uz žene vezano i socijalno poduzetništvo i zbog te empatije pa otud i socijalno poduzetništvo koje je ženama gotovo urođeno.

"I ja kažem da se muškarci i žene u poduzetništvu uopće ne preklapaju, nego mi dajemo dodanu vrijednost samom poduzetništvu jer su to dvije različite platforme poduzetništva kojima se bavimo. Žene se bave mini, malim, srednjim poduzetništvom. Muškarci teže prema velikom poduzetništvu ili nečem globalnom. I sad – tko bolje preživljava? Naravno da žene! Jer kad su velike krize, malo i srednje poduzetništvo se lakše adaptira od velikog. Ali zato ćete rijetko čuti da su žene baš bankrotirale. One će se adaptirati", govori.

Kad je pitaju može li ona kao žena parirati muškarcima poduzetnicima, odlično odgovara: "Ne trebamo parirati, muško-ženski svijet međusobno si ne konkuriraju, nego se nadopunjuju. Kad pričam tu priču, kažu mi da sam feministkinja, ali ja to uopće nisam. Ali jesam za pravo odabira - hoće li imati obitelj, djecu... Ne borim se da mi kao žene vladamo svijetom. Meni je dovoljno ovo što imam. I želim imati obitelj. Želim djecu. Želim da moja okolina bude dobro i želim da mi okolina bude zdrava."

Cijelu epizodu podcasta 'Ideje na stolu' s Dragicom Jerkov možete pogledati OVDJE.