IDEJE NA STOLU /

Svjetski giganti godišnje obrnu 200 mlrd. dolara, respekt odali braći Boljar zbog jedne stvari!

Na razvojnoj konferenciji u Portlandu, među ljudima iz Nikea i Adidasa, svih svjetskih giganata, bili su jedini mali brend koji je stigao na poziv

VOYO logo
VOYO logo

Iz malenog grada Duge Rese kao impuls krenula je sjajna ideja o ekstremno ekološkoj tenisici, ideja je odjeknula čak svijetom.

Otamo je krenula priča braće Hrvoja i Domagoja Boljara, koji su iskreirali najekološkiju tenisicu na svijetu – potpuno napravljenu od prirodnih materijala – toliko neškodljivu da će u šali reći: "Ako je pas požvače ili je netko odluči pojesti, neće se otrovati."

Domagoj Boljar u razgovoru za podcast "Ideje na stolu" objašnjava kako je sve krenulo iz obiteljske tvornice obuće, koju su braća preuzela nakon smrti oca. Tada su još proizvodili luksuzne tenisice za nizozemske i francuske modne brendove.

Tamna strana mode

Ubrzo su počeli primjećivati tamnu stranu modne industrije: tone otpada, opasne kemijske spojeve i potpuno neodržive proizvodne procese.

"Vidjeli smo tvornice koje stvaraju tone i tone otpada, gdje se otpadni đonovi i koža spaljuju u pećima za proizvodnju energije", govori nam Domagoj i potvrđuje da u obućarskoj branši postoje "baš gadne stvari".

Stavio nam je još jednu bubu u uho: "Prirodna koža smatra se super materijalom i stvarno jest. Ali ona se tretira kemikalijama i teškim metalima kako bi postala otporna na gljivice, bakterije, plijesni... Kad se skroji cipela, oko 20 posto kože ostane otpad mi smo to morali zbrinjavati kao opasan otpad, kao tvornica plaćali za njezino zbrinjavanje - ludo, zar ne", kaže Domagoj.

Nadovezuje se da je sam uvijek na stopalima imao plikove i ekceme, čak i kad je to bila skupa i kvalitetna obuća. Danas ima vlastitu tenisicu od prirodnih materijala i tvrdi: "Moje su noge zdravije."

On i brat Hrvoje smatrali su da mora postojati bolji način i krenuli su 2014. kreirati priču o održivoj obući u vrijeme kad su rijetki o tome pričali. To je vrijeme kad još nitko nije govorio o mikroplastici, nazivali su ih "čudacima".

'Pišaju u vjetar'

"I još nas smatraju čudacima i zovu nas oni koji 'pišaju u vjetar'", smije se Domagoj o tome da ima i onih koji se i dalje rugaju.

No on i brat sve su podigli na zaista ekstremnu razinu jer jedino još konac na tenisici nisu napravili od prirodnog materijala, ali su se zainatili da i to jednom "riješe".

Njihova ideja zdrave tenisice krenula je od vizije i kaže da su htjeli biti dio promjene te utjecati na zdravlje potrošača (ali i industrije). Uz njih su se i dobavljači materijala počeli mijenjati, razvijati ekološke materijale, i oni tijekom godina vide promjenu oko sebe jer ju sami potiču.

Tenisica od kukuruza, konoplje, vune...

Sastav njihove tenisice u šali se može usporediti s receptom za jelo: ima tu kukuruza, eukaliptusa, konoplje, ali i vune, pluta, celuloze, prirodne gume.

Svaka biljka ima svoju ulogu – otpornost, fleksibilnost, prozračnost. No nije bilo lako doći do "formule" za udobnu, nosivu i ekološke tenisice. Daje primjer: !"Prije smo mogli razviti luksuzni model obuće od nule do finala u tri mjeseca; ova tenisica razvijala se punih šest godina. Trebalo je pomiriti prirodu, zdravlje i tehnologiju."

Znatiželjno smo pitali može li ta tenisica od "kuruze" i "eukaliptusa!" na kišu, a Domagoj odgovara: "Da, ona je vodoodbojna, ali je ipak za dnevnu uporabu."

Ne pokušava tenisicu prodati pod ono što nije i navodi da ona nije sportska, u njoj se ne džogira niti se osvajaju planine.

Osvajaju Velebit u njihovim tenisicama

"Kao što je to moj brat Hrvoje htio jednom napraviti i osvojiti Velebit. Nisam mu dao, a onda su nam ljudi slali poruke nakon što su u našim tenisicama završili trekking utrke na Velebitu. Brat je bio ljut na mene jer ga nisam pustio da to isto napravi", smije se.

Priznaje - sam ima samo tri para svojih tenisica: "U postolara su djeca bosa", smije se i odmah nadzovezuje šalu zašto Hrvati nose malo obuće: "Životni ciklus obuće u Hrvata ide prvo kroz vjenčanja, krizme i slične prigode, onda se ista cipela nosi na posao. Pa dođe period kad u njima trčiš u slobodno vrijeme, a na kraju cipele prolaze kroz košnju. Onda ih možeš baciti".

Iako skromni u nastupu, braća Boljar su svjesni da su napravili nešto što izaziva divljenje – čak i u sjedištima najvećih svjetskih brendova.

Pozivnica u društvo svjetskih giganta

Na razvojnoj konferenciji u Portlandu, među ljudima iz Nikea i Adidasa, svih svjetskih giganata, bili su jedini mali brend koji je stigao na poziv. Na jednom mjestu skupile su se tvrtke koje godišnje preokrenu 200 milijardi dolara.

"Bio sam pozvan voditi okrugli stol i mislio sam – zašto mi? Onda sam shvatio da cijene to što radimo. No, istovremeno znaju da oni to ne mogu – prevelike su to korporacije za takvu promjenu paradigme", ističe.

Kaže, velikim igračima oni ne smetaju niti se boji da bi netko od velikih mogao "posaugati" njihovu ideju i iskreirati sličnu tenisicu. "To je kao kad imate policu zdrave hrane – znači li to da je hrana u ostatku dućana nezdrava? Tako ni veliki neće početi raditi kao mi jer bi onda poljuljali sve ostalo u svojoj proizvodnji. Zato mi imamo svoj prostor kraj globalnih igrača i tu smo se etablirali", govori Domagoj.

Kakve su bile reakcije "velikih faca" u Portlandu na mali hrvatski, ekstremno ekološki brend?

"Oni hvataju što radimo i cijene. Iskreno, prvo sam mislio da nećemo imati s kime pričati, ali ljudi su izuzetno otvoreni i sa svima smo mogli razgovarati i shvaćaju zašto to radimo", kaže.

A da je problem obuće golem govori još jedan podatak.

"Svake se godine proizvede 24 milijarde pari obuće, a oko 40 posto toga veliki brendovi nikad ne prodaju, nikad ih nitko ne obuje!", šokira Domagoj.

Ugljični otisak njihove tenisice za vrijeme života je 4,5 kilograma ugljičnog dioksica, a klasična tenisica ima otisak od 15 do 16 kilograma.

Trećina kupaca jednostavno voli dizajn

Svoje tenisice prodaju isključivo online, imaju samo sedam zaposlenih i dalje su na razini startupa.

A tko kupuje ove ekstremno ekološke tenisice?

Trećina ih već živi održivo, trećina su oni koji su kroz brend tek naučili nešto o ekologiji, a trećina ih jednostavno voli dizajn. “To su mi najdraži – nisu nužno zeleni, ali su našli rješenje koje im se sviđa, i tako su postale dio promjene”, ističe.

Dodaje i da se za to zalažu – da ljudi ne trebaju ulagati dodatnu energiju niti dodatni novac da bi bili dio pozitivne promjene, nego je na kompanijama da nude rješenja koja su odmah rješenja "out of the box".

Godišnje proizvedu do 8000 pari tenisica, svake godine rastu po stopi od 50 posto.

"Earthbound je više od brenda – to je filozofija koja pokazuje da moda može biti lijepa, udobna i odgovorna", kaže Domagoj.

Kada pitate Domagoja što bi se dogodilo da njihovu tenisicu bacite u prirodu, on je iskren: "Svaka obuća završava u smeću. No ono što mi možemo napraviti jest minimizirati štetu – stvoriti proizvod koji neće otrovati tlo, vodu, zrak, niti ljude. Naša tenisica je napravljena bez ijednog toksičnog elementa", govori.

Naravno, Earthbound tenisica se neće čarobno raspasti u šumi nakon tri dana, ali će se – ako završi u prirodi – razgraditi na elemente koji neće zatrovati okoliš. To je ono što razlikuje ovu tenisicu od milijardi drugih koje završavaju na odlagalištima, u oceanima ili se spaljuju.

Certifikat koje imaju i dude, pelene...

Nisu stali samo na materijalima. Boje koje koriste su prirodne, a čitava tenisica nosi certifikat OEKO-TEX Standard 100 – isti koji se inače dodjeljuje dječjim pelenama i dudama – proizvodi koji moraju imati baš najviše sigurnosne standarde.

"Mi smo prva tenisica na svijetu s tim certifikatom u cijelosti. To znači da ne samo što ne sadrži toksične kemikalije, nego su svi njezini dijelovi – gornjište, potplat, boje, konci – apsolutno sigurni i neštetni čak iu dodiru s osjetljivom kožom", kaže.

Također su i prva hrvatska  B Corp  certificirana tvrtka. Riječ je o globalnom priznanju za kompanije koje demonstriraju vrhunske standarde ekološke odgovornosti, društvene angažiranosti i transparentnog upravljanja. Iako u Hrvatskoj mnogima nepoznat, vani ovaj certifikat – koji imaju i britanski Guardian i poznati brendovi iz prehrambene industrije – doslovno „ruši zidove“ i otvara vrata međunarodnog tržišta. I sva ova priča sa samo sedam zaposlenih.

Cijena? Ni luksuz, ni jeftina obuća – nalazi se u srednjem cjenovnom rangu.

Bilo je dana kad je htio i odustati i kad se pitao: "Što to meni treba?"

"Izgrađuješ firmu iz ideje, iz vizije, i onda dođe dan kad te stisne realnost – logistika, isporuke, nepoznata tržišta, objašnjavanje što zapravo radiš…", kaže i dodaje kako iza svakog sjajnog proizvoda stoji onaj dio koji kupci ne vide – dani kad su on, majka i brat do ponoći pakirali preko 500 pari tenisica iz prve velike isporuke, osobno, bez pomoći vanjskih firmi.

U tvrtki se, priznaje, svi još uvijek bave svime: „U malim firmama direktori su sve – od stratega do nosača kutija. Mi još uvijek sami parkiramo i slažemo pošiljke.“

Priznaje, još 2016. su izradili prvu tenisicu od konoplje i pomislili da će ovo „zatresti brda, da će s njima krenuti možda i ekološka revolucija.“ Nije se to dogodilo, i to je bio trenutak otrježnjenja, priznaje. Romantika je pomalo splasnula i shvatili su da moraju graditi malo po malo, ali primjećuje da je društvo daleko doguralo jer nekad ideje održivog, zdravog i prirodnog nisu bile uopće na stolu, a sad se o tome razgovara otvoreno i stalno.

Više tema i epizoda podcasta 'Ideje na stolu' možete pogledati na YouTube kanalu OVDJE.

VOYO logo
Pročitaj i ovo
VOYO logo
VOYO logo
Regionalni portali