Zagrepčanin Marko proputovao je svijet: 'Legli smo u nedjelju, probudili u utorak i dobili certifikat'

Zagrepčanin Marko Ferek, predsjednik udruge Buđenje koja se bavi informiranjem o ADHD-u, ujedno je i putoholičar koji je proputovao gotovo cijeli svijet.

Jedno posebno putovanje za vrijeme korone mu je promijenilo život pa je umjesto mjesec dana ostao u Vijetnamu čak godinu i pol dok se nisu ponovno otvorile granice. Nakon toga nije prestao putovati, a kao digitalni nomad kaže da mu takav stil života najviše odgovara jer mu omogućuje da bude skoncentriraniji, fokusiraniji i produktivniji. Uz sve to, na jednom od posljednjih putovanja kada je napravio put oko svijeta, prešao je međunarodnu datumsku granicu pa je tako izgubio jedan cijeli dan.

Marko Ferek nam je ispričao kako je izgledalo sudbinsko putovanje u Vijetnam kao i njegova brojna iskustva na putovanjima diljem svijeta, ali i koliko mu je takav način života općenito utjecao na život.

Pandemija mu je promijenila život

Markovo prvo samostalno putovanje bilo je 2019. godine kada je turistički išao na Tajland na dva tjedna. Nije trebao ići sam pa mu je ta pomisao kaže - bila užasna.

"Bilo mi je žao karte pa sam ipak otišao sam. Na tom putovanju sam bio smješten u hostelu gdje sam upoznao jako puno ljudi koji su putovali tri do šest mjeseci ili čak četiri godine. Nije mi bilo jasno kako je to moguće. To mi je bio prvi doticaj s ljudima koji putuju i rade, odnosno s digitalnim nomadima", započeo je.

Sljedeće duže putovanje koje mu je promijenilo život bilo je ono u ožujku 2020. godine, kada je cijeli svijet stao. 

"Krenula je pandemija, zemlje su se počele zatvarati, a ja sam ipak odlučio otići na to putovanje. Kad sam stigao u Vijetnam, samo dva dana kasnije zatvorile su se granice. Povratni let je bio otkazan. Tada je moja avantura počela, a od ideje da ostanem mjesec dana u Vijetnamu, ostao sam godinu i pol dana ondje, cijelu pandemiju. Uspio sam sav posao prebaciti online jer je nekako sve stalo. Imao sam na G driveu sve bitne dokumente pa sam ondje kupio laptop i sve bitne stvari za digitalno poslovanje. Upoznao sam dosta ljudi s takvim životnim stilom, koji putuju svijetom i istovremeno rade. S tim ljudima sam i danas jako blizak. To putovanje mi je promijenilo pogled na sve jer sam osjetio pravu slobodu. To više nije bilo putovanje s istekom roka. Nakon godinu i pol sam se vratio u Hrvatsku i bilo je pitanje vremena kada ću dalje. Od pandemije do danas više mjeseci provodim izvan Hrvatske", dodaje Marko.

'OSTAJEM OVDJE' /

Marija se iz Beograda doselila u Hrvatsku: 'Oduvijek sam Ploče smatrala svojim domom'

"Pandemija mi je promijenila život i omogućila da ostvarim svoje snove. Sve granice su nestale, jedino što me sprječavalo su vize. Za veći dio Azije ne trebate nikakvu vizu. U Japanu možete biti do tri mjeseca, a na Tajlandu dva. Putovanja nisu toliko skupa koliko ljudi misle. Ljudi imaju novac, ali nemaju vremena. U tri mjeseca sam na putovanjima manje potrošio nego da sam bio u Hrvatskoj. Azija je dosta jeftina. Popularna je ulična hrana, za par eura imate ručak i večeru. Resorti i turističke ture koštaju dosta. Ako na putovanjima iznajmite stan ili sobu troškovi su znatno manji. Ako je netko u redu s time da prespava u hostelu ili apartmanu, sve se može", objašnjava ovaj putoholičar.

Zagrepčanin se u doba pandemije u stranoj zemlji suočio s raznim problemima. "Kad sam 2020. prvi put sletio u Vijetnam, nisam imao ni njihovu valutu - gotovinu pa sam išao taksijem do hostela i taksist mi je naplatio 50 eura što bi inače bilo 5 eura. Tada nisam imao internet ni da preračunam koliko me traži. U azijskim zemljama obično imate dvije cijene, jednu za turiste i jednu za lokalce, ali je sve to dosta jeftinije nego kod nas. U Hanoiu sam kupio motor i htio sam obići Vijetnam od sjevera do juga. Onda je počela pandemija i svi su se bojali virusa pa kad bi lokalni ljudi vidjeti stranca mislili bi da on širi zarazu. Stranci nisu bili dobrodošli pa sam dok sam se vozio motorom kroz razna sela i kad bih ožednio ili ogladnio, morao ići negdje kupiti hranu i piće. Ljudi me nisu puštali u dućan, tjerali su me van. Bili su u strahu. Spuštala se noć, vozio sam motor i mislio kako moram negdje prespavati. Krenuo sam kucati po na vrata kuća koje lokalci iznajmljuju za spavanje i u neke me nisu pustili. Kada sam došao do jedne kuće nisam htio izaći jer sam znao da ako me tu ne puste, morat ću spavati negdje uz cestu. Bio sam uporan i dozvolili su mi da prespavam. Dali su mi sobu u kojoj nije bila promijenjena ni plahta, a u kupaonici nije bio ni toaletni papir. Bilo je to dosta neugodno iskustvo. U to doba kad sam putovao nisam vidio niti jednog stranca, granice su se zatvorile i novi turisti nisu više mogli ući", kaže Marko.

Put oko svijeta

Marko je ispričao kako je započeo njegov put oko svijeta: "Prijateljica mi je spomenula da postoji digital nomad cruise za digitalne nomade koji kreće iz Vancouvera, putovanje od dva tjedna do Aljaske i Japana. Ideja mi se svidjela jer nikad nisam bio u tim zemljama. Bilo nas je oko 300 digitalnih nomada, a od programa smo imali predavanja, radionice i talent shows. Ondje smo upoznali puno ljudi. U tu cijenu je uključeno sve, hrana, piće, internet, ali samo za jedan uređaj. To je koštalo oko 2500 eura. Za takvu avanturu i nije toliko puno. Put oko svijeta je započeo 26. rujna 2024. i trajao do 24. svibnja 2025. Već sam toliko puta bio u Aziji da nisam bio u strahu i ondje se osjećam kao doma."

Putoholičar kaže da certifikat o prelasku međunarodne granice dobiju svi koji su bili na brodu. 

"Prelaskom te granice 6. listopada 2024. godine, išli smo spavati u nedjelju navečer i probudili smo se u utorak, tako da je cijeli ponedjeljak nestao. To je bilo fascinantno jer više nismo znali koji je dan. Npr. ja sam došao u Vancouver koji je devet sati razlike od Zagreba i dok se malo naviknete, ukrcavate se u brod i svaki dan na tom brodu se pomiče sat. Pet dana ste na tom brodu i već je tri sata razlike. Na tom brodu imaju naviku stavljati tepihe svaki dan na kojima pišu dani u tjednu, čisto da znate koji je dan jer ste inače dezorijentirani. Međunarodna granica ide po Tihom oceanom, kad prođete tu granicu kalendarski preskočite taj jedan dan", objašnjava.

"U listopadu na brodu čak devet dana nismo vidjeli kopno, a u jednom trenutku su valovi bili viši od 10 metara. Bilo je hladno i mračno - tada se zamisliš gdje si, da nema u blizini otoka. Kako je brod tresao po valovima pomislio sam što da se nešto dogodi", dodaje.

Putuje s ruksacima

Zagrepčanin uvijek putuje s ruksacima jer mu je to jednostavnije i praktičnije: "Na putovanja volim ići s polupraznom torbom tako da uvijek imam čistu odjeću za osam dana - osam majica, osam gaća i osam čarapa. Kad nešto zatrebam, to kupim na odredištu. Putujem s velikim ruksakom koji stavim na leđa i manjim ispred mene i to mi je najbolji način. Minimalizam je praktičan. Često mi se dogodi da moram voziti motor na putovanjima i tako je bilo i na sjeveru Tajlanda, gdje sam dva i pol sata vozio. Volim iznajmiti motor i putovati do odredišta. Ruksak stavim iza sebe, manji ispred ili pod sic i tako sam lako mobilan. U ruksaku nemam hranu jer je po Aziji ima svugdje, a kako nisam ni na što alergičan, ne moram paziti. Odgovara mi što nema glutena u Aziji, sve je bazirano na riži. U ruksaku najčešće imam mobitel, laptop, sprej za komarce, traperice, tenisice, natikače, kabanicu i vodu. Jedno vrijeme sam nosio i led traku kao izvor svjetla, dugačku metar i pol pa kad god dođem u neku sobu, imam dobro osvjetljenje. Tako bude bolja rasvjeta, osobito u Vijetnamu gdje je inače lošija."

PREŠLA JE 620 KM /

Zagrepčanka o nezaboravnom iskustvu: 'Imala sam nekoliko ozljeda, hodala sam u bolovima'

Osim toga, Marko je otkrio i kakav smještaj mu najviše odgovara: "Hosteli su najbolji jer je ondje najbolji izvor informacija, upoznate ljude koji su otvoreni za komunikaciju, nije kao u hotelu gdje ne žele pričati. Ljudi koji odsjedaju u hostelima dosta putuju i daju vam potrebne informacije. Kad želim negdje ostati dulje onda tražim smještaj gdje imam svoju kupaonicu."

"Što se tiče Kanade, Aljaske, Japana, Filipina i Tajlanda, svagdje je sigurno tako da se mogu ostaviti stvari bez nadzora. Možete ostaviti laptop i torbicu te otići na WC. Ako dođe do nekakve krađe, prije bih rekao da se radi o turistima nego lokalcima. Prijateljica je više puta ostavila karticu negdje i ljudi su trčali za njom da joj je vrate", ističe putoholičar.

Najbolji ljudi i sigurna hrana

"Tajland, koji je postao jako popularna destinacija, s razlogom se naziva 'the land of smile', nema tog nezadovoljstva kao što ima kod nas, ljudi su opušteni i nasmiješeni. Najtopliji ljudi su na Tajlandu. Azijati su dosta mirniji ljudi, uvijek će vam pomoći. Ako u Japanu nekoga pitate za smjer, hodat će uz vas dok ne shvatite gdje trebate ići, izdvojit će tih 10 minuta vremena da vam pokažu gdje trebate ići. U Japanu je jako kaotično, ali jako su organizirani, posebno što se tiče podzemne željeznice - nema stajanja, kada ljudi čekaju na red, čekaju jedan iza drugog, nema brige da će netko ući prije vas", naglašava Marko.

GRAD VELIKIH KONTRASTA /

Dejana o cijeni života u New Yorku: '2000 dolara stanarina, 100 režije, a tek hrana...'

Zagrepčanin je otkrio da su ga najviše oduševili, ali i razočarali Filipini: "Očarala me priroda - plaže i otoci su nešto najljepše što sam vidio. U plavim lagunama ne smijete se voziti čamcem nego s kajakom. Sve je  toliko lijepo da izgleda nerealno. Kad veslate možete vidjeti koralje. S druge strane, hrana mi je ondje bila najlošija od svih u Aziji koju sam jeo. Mala porcija košta oko 7-8 eura, ali to je takva porcija da bi dijete ostalo gladno, a kada bi naručili dvije porcije, bilo bi oko 12-13 eura, što je dosta skupo.  U dva tjedna sam se dvaput otrovao hranom. U cijeloj Aziji ne možete piti vodu iz slavine, mora se kupovati. Voda je dosta jeftina za kupiti. Kad perete zube možete isprati s tom vodom usta, ali ne smijete progutati. Imao sam dobra iskustva s uličnim restoranima koji su puni ljudi. U godinu i pol što sam bio u Vijetnamu nisam imao nikakvih problema s hranom kada sam jeo u uličnim restoranima. Što se tiče hrane i pića najjeftiniji je Vijetnam."

Novi planovi i putovanja

"Život je jedno veliko putovanje. Na putovanjima upoznaš novu verziju sebe, rasteš i shvatiš tko si i što si, koja je tvoja životna svrha. Duhovno putovanje je važan aspekt svega toga. Moja sljedeća destinacija je Berlin. Nikad nisam bio u Njemačkoj. Htio bih na jesen otići u Hanoi, sjever Vijetnama, ondje kupiti motor i putovati po sjevernom Vijetnamu, doći u Laos i završiti to putovanje u Ho Chi Minhu. Jako volim putovati na motoru. Takav stil života mi odgovara, skoncentriraniji sam, fokusiran i produktivniji, tako da mi velike promjene odgovaraju i vjerujem da ću tako i u mirovini", zaključuje Marko Ferek.

POGLEDAJTE GALERIJU

ZA NET.HR /

Kineskinja Rebecca o životu s Hrvatom: 'Zajedno kuhamo i obavljamo kućanske poslove’

POGLEDAJTE VIDEO: Tko Hrvatsku izbjegava? Razgovarali smo s turistima: 'Govore da će Hrvati požaliti'