ISKRENO O SCENI /

Zdenka Kovačiček: Cajke ne slušam, a Remi, Miach i Kindl su mi sjajne

Zdenka Kovačiček nezaobilazno je ime hrvatske glazbene scene – umjetnica čiji su glas, stav i energija oblikovali desetljeća domaće glazbe. Ne staje raditi ni s napunjenih 81 godina

20.7.2025.

22:38

Anja Matić

Neva Zganec/pixsell

Rock ikona, jazz diva, kazališna glumica i žena koja nikada nije pristajala na kompromise. Povod našeg razgovora sa Zdenkom Kovačiček (81) je njezina dugoočekivana autobiografija „Četiri čina mog života“, koja na jesen izlazi u izdanju izdavačke kuće Iris Illyrica.

U njoj Zdenka iskreno progovara o životu na pozornici i iza nje, o usponima, padovima, velikim ljubavima, suradnjama s legendama – i osobnoj snazi koja ju je uvijek vodila naprijed.

Kovačiček nam je u intervjuu otkrila zašto i danas, nakon više od 60 godina karijere, ne staje, kako izgleda njezina svakodnevica, koga danas sluša i zašto i dalje vjeruje da glazba mora imati dušu.

Kako biste se opisali u tri riječi?

Rock živim, jazz mi je strast, a kazalište – ljubav.

Imate li neke svakodnevne rituale koje publika možda ne bi očekivala od rock dive?

Obavezno se našminkam – kao da svaki dan izlazim na pozornicu.

Što Vas je potaknulo da napišete svoju autobiografiju?

Moj buran život, ispunjen i lijepim i manje lijepim trenucima.

Je li Vam bilo emotivno prisjećati se pojedinih životnih razdoblja?

Vrlo emotivno. I danas, svaki put kad je pročitam, rasplačem se.

Kažu da umjetnici vole burno – prepoznajete li se u tom opisu?

Apsolutno. Nagomilane emocije moraju izaći van, a ja ih izbacujem kroz glazbu.

Koji dio autobiografije mislite da će biti najzanimljiviji čitateljima – i zašto?

Mislim da će to biti četvrti čin, jer se upravo u toj, posljednjoj fazi mog života, događalo mnogo neočekivanog i zanimljivog.

Vaša karijera traje više od 60 godina. Kako su izgledali Vaši počeci? Koliko je ženama tada bilo teže uspjeti u glazbenoj industriji?

Moj početak bio je kao iz bajke – teenagerica koja odjednom doživljava popularnost i slavu, ne znajući koliko ta profesija može biti zahtjevna. Paradoxalno, ženama je tada možda bilo i lakše uspjeti jer se cijenio talent, a ne izgled. Morao si znati pjevati i imati scensku kulturu. Danas su žene često svedene na izgled – pjesma i kvaliteta pala je u drugi plan.

Koja Vam je vlastita pjesma osobno najznačajnija – i zbog čega?

Teško mi je izdvojiti jednu. Pjevala sam različite žanrove: jazz (Summertime), rock-blues (Žena za sva vremena), funk (Frka)… Upravo ta raznolikost je ono što me definira.

S kim Vam je bilo najuzbudljivije surađivati, a s kim još uvijek niste, a to biste željeli?

Uzbudljivo je bilo surađivati s Radom Šerbedžijom, Karlom Lagerfeldom, Billom Haleyjem – to su sve velike svjetske zvijezde i umjetnici. Danas bih voljela surađivati s nekim mladim snagama, glazbenicima koji imaju svoju priču.

Kako se scena promijenila od Vaših početaka do danas? Slušate li neke od suvremenih hrvatskih izvođača?

Scena se stalno mijenja s trendovima. Ne slušam narodnjake i cajke, ali pratim što je kvalitetno. Cijenim izvođačice poput Remi, Miach, Ivane Kindl (koja je, nažalost, premalo promovirana), Valerije Nikolovske...