VELIKI INTERVJU /

Razgovarali smo s Meri Cetinić o životu bez glamura, karijeri i velikoj boli: 'Vrijeme donekle pomaže'

Meri Cetinić nam je pričala kako se nosi s gubitkom kćeri, mogućoj novoj ljubavi i planovima za ljeto

15.6.2025.

16:11

Nika Šepić

Dusko Jaramaz/pixsell

Nema tko nije čuo za ime Meri Cetinić (72), hrvatsku pjevačicu, pijanisticu, skladateljicu i kantautoricu koja je karijeru započela sa samo 14 godina, a njezina glazba i dalje odjekuje na hrvatskoj glazbenoj sceni. Povodom njezina 72. rođendana razgovarali smo s velikom umjetnicom koja je cijeli život posvetila glazbi, imali smo priliku saznati njezine misli o karijeri koja traje više od pet desetljeća, mogućnosti o novoj ljubavi, kao i o nošenju s teškim gubicima koji su oblikovali njezinu svakodnevicu. U ožujku ove godine dobila je i nagradu Porin za životno djelo, a u velikom intervju s jednom od najomiljenijih glazbenica Meri Cetinić, usudili smo se pitati sve. Što nam je otkrila, pogledajte u nastavku.

Vaša glazbena karijera traje već desetljećima. Koji trenutak u karijeri smatrate svojim najvećim uspjehom?

Da, već 50 i više godina, počela sam jako mlada. Nema posebnog trenutka, to je sve jedan put kojim sam išla, nekad svjesno, a ponekad instinktivno. Vođena ogromnom ljubavi prema glazbi i potrebi za stvaranjem, izražavanjem kroz tu divnu umjetnost.

Kako gledate na glazbenu scenu danas u odnosu na početke vaše karijere? Mijenjali su se okviri, ali i tehnologija... Što mislite o tim promjenama?

Kada sam počinjala, nije bilo toliko tehnologije. Učila sam preko gramofonskih ploča, radija, vježbanja i sviranje klavira... Sve je trebalo pronaći u sebi, učiti i graditi neki svoj stil, a to je tražilo puno vremena, volje, posvećenosti... Danas se puno toga oslanja na tehnologiju koja ubrzava taj proces, ali meni je taj stari način bio puno prirodniji, čišći, s više duše.

Osvojili ste brojne nagrade i priznanja. Jedna od njih je i nedavna nagrada Porin za životno djelo. Koji bi trenutak u karijeri istaknuli kao vama najveći uspjeh?

Jako me razveselila nagrada Porin za životno djelo jer je došla od glazbenika, struke. Divno je to priznanje, ali je i svaka druga nagrada lijepa i motivirajuća. Svaka lijepa pjesma i hit koji ostaje i sluša se i nakon puno godina je uspjeh i dokaz da je vrijedio sav taj trud, kao i uložena ljubav i talent.

Imate li želju ponovno doživjeti ljubav ili ste pronašli ispunjenje u drugim aspektima života?

Zahvalna sam na svemu što je bilo i na svakom novom danu.

Prije nekoliko godina doživjeli ste veliki gubitak, gubitak vaše kćeri. Smatrate li da vrijeme pomaže u procesu oporavka, iako bol nikada potpuno nestaje?

Vrijeme donekle pomaže da zacijele neke teške rane, ali to je dug i težak put. Smirimo se i učimo živjeti s tom bolnom uspomenom, prihvatimo da smo nekog najdražeg izgubili fizički, ali ne i duhovno. Sve nas to dovodi do nekih novih spoznaja o sebi i svijetu oko nas.

Vaš stil se značajno promijenio kroz godine. Kako biste opisali svoj stil danas u odnosu na onaj na početku karijere?

Nisam nikad bila od glamura i uglavnom sam gajila jedan jednostavan stil koji me nije opterećivao. Najčešće sjedim za klavirom i koncentrirana sam na izvedbu. Sve na meni što mi smeta i što me ometa, mičem... Tako je bilo prije, a tako je i danas.

Nakon mnogo godina života u Zagrebu, odlučili ste se vratiti na Korčulu. Što vam znači život na otoku i što ondje najviše volite?

Kratko sam živjela u Zagrebu, od 1996. do 2004. godine. Najveći dio mog života sam živjela u Splitu u kojem sam rođena, djetinjstvo, mladost, školovanje u srednjoj muzičkoj školi, pedagoškoj akademiji... Bila sam sastavni dio glazbenog života u Splitu, jer sam do početka samostalne karijere 1979. godine bila u tri splitske grupe, kao vokalna solistica ili klaviristica. Najsupješniji trenutak bio je s grupom More s kojom sam počela snimati i izdavati vlastite skladbe, a iz tog razdoblja nastali su neki veliki hitovi poput pjesme ''More'' i ''Samo simpatija''.

Nakon nekoliko godina u Zagrebu, 2004. kći Ivana i ja smo se vratile u Split, ali smo često odlazile u Blato na Korčuli gdje su mi živjeli roditelji. Nakon njihove smrti, a pogotovo nakon odlaska moje kćeri, sasvim sam se preselila u Blato. Tu imam mir, blizinu mojih najdražih, okružena sam s divnom prirodom, ljudima koji su mi bliski i dragi.

Koji su vaši planovi za ljeto? Planirate li velike nastupe ili samo opuštanje, daleko od medijske pozornosti?

Imam nekoliko koncerata ovo ljeto. Biram lijepe intimne prostore jer uglavnom radim koncerte prateći se na klaviru i uz troje mladih talentiranih ljudi koji me vokalno nadopunjuju. To me ispunja, veseli i opušta.

POGLEDAJTE OVAJ VIDEO: Domoljubni koncert privukao 19.000 ljudi, Škoro poručio: 'Glazbena scena je malo inertna, a zbog ovoga ćemo se svi malo probuditi'