Oni su slavni Hrvati koji su spas pronašli u Bogu

Antu Vlašića Casha brojni pamte po pjesmama u kojima je gorljivo kritizirao nauk Crkve. No, mnogi ga pamte i po tome što je otvoreno priznao da je tada bio premlad za donošenje ikakvih zaključaka: "Ne mogu se načuditi kakve sam pjesme nekada pisao. Otkud meni pravo da sa 17 godina, vođen nekakvim nezrelim aktivizmom, kritiziram Crkvu? Kada danas razmišljam o toj pjesmi, mislim da ona predstavlja moja neka glupa kratkovidna nezrela pubertetska uvjerenja, ali i loš pokušaj afirmacije u društvu koje voli kritiku. Naravno da Crkva ima svojih propusta, mana i rana, ali je ne može kritizirati onaj koji je u potpunom neznanju i grijehu", objašnjava te navodi kako je jedini koji može kritizirati Crkvu sam Isus. Jedan je od onih koji tvrdi kako svako obraćenje počinje padom na potpuno dno. Na jednom od susreta s mladima otkrio je da mu slava nakon obraćenja nije ništa značila: "Sve što radiš bez Boga, mora završiti loše. Mladost sam izgubio po kafićima. Zanimljivo je - kad sam se obratio, postao sam i uspješan. To mi nije ništa predstavljalo nakon obraćenja. Lijepo je da čime god da se baviš da štima, da donosi novce i da sve funkcionira, ali to ništa ne možeš bez Boga. Kad se obratiš, onda želiš samo mir. Meni je Isus nakon obraćenja dao slobodu od želje za uspjehom. Nemam potrebu da me itko od vas zna ili da itko od vas smatra da sam zanimljiv. Nekad sam vapio za time da budem najzabavniji i tako je i nastala moja karijera. Sad znam da me Isus voli i da sam njemu najzabavniji i to mi je dovoljno. Samo da su njemu dobre moje fore, to mi je dovoljno".