Zavirili smo u prometnu viziju Plenkovićevih perjanica - jedan se slika na biciklu, drugi mašta o desetljeću željeznica

Iako se na račun očuvanja zdravlja proteklih mjeseci bezbroj riječi skotrljalo s usana niza aktera i akterica u javnom, društvenom i političkom životu, praksa i dalje pokazuje nepokolebljivu selektivnost u pristupu. Promet je, primjerice, jedan, ali važan komadić mozaika, no dok se diljem Europe pa i svijeta svakodnevnim zahvatima i prenamjenom prometnih površina unapređuje održivi razvoj, u Hrvatskoj je ta priča, čast naporima pojedinaca - uglavnom iz špalira civilnoga društva, šupljih guma na sva četiri kotača.

Prijeko potrebnu promjenu prometne paradigme, o čemu kontinuirano i iscrpno pišemo, u Hrvatskoj nije potaknula čak ni pandemija koronavirusa (u Zagrebu još u kombinaciji s potresom). Izostala su čak i puka obećanja koliko god ih politika, čija je volja presudna, inače voli.

Doduše, prije koji tjedan na stranicama svoga Ministarstva u koje su od ovoga ljeta 'zaklamani' gospodarstvo i održivi razvoj prvi čovjek tog resora Tomislav Ćorić pohvalio se zanimljivom fotografijom. Ne iz famoznog 'Kluba', nego iz jedne tvrtke koja se bavi izradom električnih bicikala. Jedan od njih 'zajašio' je i ministar, ipak je to bilo u Europskom tjednu mobilnosti.

Lani ga je, podsjetimo, obilježio tako što je s kolegama ministrima i ministricama umjesto službenim automobilima na sjednicu Vlade došao javnim prijevozom i pješice uz poruku građankama i građanima da je kretanje zdravo i da se njime rasterećuje promet u centru grada. Isto vrijedi i za bicikle, ali prigodni ''vitez pedala'' ove se godine na Markov trg na dva kotača nije odvažio. Za razliku od brojnih kolega i kolegica diljem Europe koji na posao svakodnevno stižu na dva kotača.

Možda mu neki ni to ne bi upisali kao minus da se barem u radu doista vidi svijest da je upravo promet ključan za ostvarivanje nekoliko ciljeva održivog razvoja i da značajno pridonosi ciljevima održivog razvoja u smislu gospodarskog razvoja, industrije, malih i srednjih poduzeća te trgovine i ulaganja, a time i postizanju ciljeva održivog razvoja usmjerenih na promicanje zapošljavanja i dobrobiti te smanjenje nejednakosti i isključenosti. 

U sektoru prometa, naravno, ima i mnogo izazova u vezi s ciljevima održivog razvoja, kao što su potreba za smanjenjem utjecaja na klimu i okoliš, poboljšanjem prometnih sustava i sigurnosti prometa te prevladavanjem bojazni u vezi s radnim mjestima i pristojnim radom, na što je u jednom od svojih mišljenja upozorio i Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO).

Uostalom, upravo je slogan ovogodišnjeg Europskog tjedna mobilnosti bio, podsjetimo, ''Mobilnost s nultim emisijama za sve'' što odražava ambiciozan cilj ugljično-neutralnog kontinenta do 2050. godine, predstavljen u Europskom zelenom planu.

Zeleni plan  je predložen kao nova strategija rasta za EU kojom se uUniju želi preobraziti u klimatski neutralno, pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom

Želja je također bila istaknuti važnost prijevoza s nultim emisijama i promicanje uključivog pristupa koji obuhvaća sve građane i građanke pa ova europska inicijativa potiče i male i velike gradove na uvođenje i promicanje održivih prijevoznih sredstava i pozivanje ljudi da iskušaju alternative vožnji automobilom. A njih ne manjka i donose brojne benefite za kako za zdravlje, tako i za ekonomiju.

Promet je ključan za ostvarivanje niza ciljeva održivog razvoja

Negativne posljedice prometa danas kojima su izložena urbana gradska područja su prometne gužve, loša kvaliteta zraka kao i buka. U Hrvatskoj se ukupan broj vozila u razdoblju od 1990. do 2018. povećao za 60,8 posto. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku prošle godine je u Hrvatskoj registrirano ukupno 2.275,027 cestovnih vozila od čega se 75,8 posto odnosi na osobna vozila.

Sektor prometa doprinosi s 48,8 posto ukupnoj emisiji dušikovih oksida (NOX) uz dominaciju cestovnog prometa, emisijama ugljikovog monoksida (CO) doprinosi s 12,9 posto, emisijama ne metanskih hlapivih organskih spojeva (NMHOS) s 8,4 posto i emisijama teških metala te emisijama čestica čađe s 18 posto.

Da bi se situacija poboljšala, nužno je povećati udio javnog i nemotoriziranog (bicikli i pješaci) prometa u njegovoj ukupnoj strukturi te razviti alternativna, čišća goriva: komprimirani prirodni plin, ukapljeni naftni plin, električna vozila - kažu to i u MInistarstvu gospodarstva i održivog razvoja. No što stvarno čine da tome doista bude tako, i ne samo oni, nego u sinergiji i s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture?

S obzirom na to da pitanje goriva zaslužuje poseban tekst, o njima ćemo kasnije, a što se tiče prometa iz Ćorićeva Ministarstva za RTL.hr podsjećaju na Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za RH za razdoblje od 2021. do 2030. godine, koji je definirao cijeli niz politika i mjera za postizanje mobilnosti s niskom razinom emisije uključujući elektrifikaciju prometa.

Između ostalog, da se kroz izmjene i dopune zakona i podzakonskih akata osigura i promicanje čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu, a do 2030. ciljevi su:

''Definiran je i niz tzv. financijskih mjera kao poticaja za nabavku energetski učinkovitih vozila, razvoj infrastrukture za alternativna goriva, razvoj održivog integriranog prometa kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini. Sukladno predviđanjima provedbom Plana očekuje se povećanje brojna električnih i hibridnih vozila te vozila s pogonom na vodik, čiji udio u ukupnoj putničkoj aktivnosti u cestovnom prometu dostiže 3,5 posto u 2030. odnosno do 85 posto u 2050.'', navode iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

Hrvatska na putu za tranziciju prema održivom konkurentnom gospodarstvu do 2050.

Ulaganje u održivost je logična ekonomska odluka i mora se promatrati kao hitna i stvarna osnova za ekonomski oporavak

Ciljevi smanjenja emisije stakleničkih plinova do 2030. i 2050. u Hrvatskoj će se provoditi unutar okvira koji je usvojila Europska unija. Iz Ministarstva ističu da je Strategija niskougljičnog razvoja RH nacionalna, dugoročna i višesektorska strategija i ona postavlja put za tranziciju prema održivom konkurentnom gospodarstvu do 2050. u kojem se gospodarski rast ostvaruje uz male emisije stakleničkih plinova.

''Niskougljičnom strategijom je identificirano ukupno oko stotinu mjera koje se mogu primijeniti za smanjenje emisija (tehničkog i ne-tehničkog tipa), u različitim sektorima: proizvodnji električne energije i topline, proizvodnji i preradi goriva, prometu, općoj potrošnji (kućanstva i usluge), industriji, poljoprivredi, korištenju zemljišta, promjeni korištenja zemljišta i šumarstvu, gospodarenju otpadom, korištenju proizvoda te fugitivnim emisijama'', pobrojali su iz Ministarstva.

Za Niskougljičnu strategiju i Stratešku studiju o utjecaju na okoliš završena je javna rasprava i njeno usvajanje se očekuje do kraja godine (doduše, u Sabor je trebala biti upućena prije sedam mjeseci), a počela je izrada Akcijskog plana za provedbu Strategije niskougljičnog razvoja koji će sadržavati mjere iz strategije.

''Akcijskim planom definirane su između ostalog i mjere koje se direktno odnose na povećanju udjela javnog i nemotoriziranog prometa u ukupnoj strukturi prometa te razvitku alternativnih čišćih goriva. Uspostavom zakonodavnog okvira prilagodbe za čisti promet osigurati će se, između ostalog, i promicanje čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu. Financijskim poticajima osigurat će se sufinanciranje nabave za kupnju vozila svih kategorija s pogonom na električnu energiju, stlačeni prirodni plin, ukapljeni prirodni plin i vodik'', najavljuju iz Ministarstva.

Dodaju i da je nizom mjera predviđen razvoj gradskih prometnih sustava i to ''kroz optimiranje logistike prijevoza tereta te inteligentno upravljanje javnim parkirnim površinama (ICT tehnologije), uvođenje integriranog prijevoza putnika, uvođenje car-sharing sheme u gradovima, uvođenje nisko-emisijskih zona u gradovima, uvođenje sustava javnih gradskih bicikala (sa i bez električnog pogona) i izgradnje pripadajuće biciklističke infrastrukture, inteligentno upravljanje u prometu - nadogradnja, prilagodba i zamjena zastarjelih signalnih uređaja i opreme, ugradnja napredne prometne opreme i inteligentnih semafora opremljenih autonomnim sustavom napajanja iz obnovljivih izvora, izgradnja i opremanje središnjih operativnih centara za nadzor i upravljanje raskrižjima s postavljenim semaforima''.   Rezultat provedbe planiranih politika i mjera je smanjenje emisija, a samim time i poboljšanje kvalitete zraka, zaključuju u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Njihovi kolege i kolegice iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture također imaju velike planove na tom tragu, a realizaciju i jednih i drugih bit će zanimljivo pratiti, pogotovo s obzirom na to da je ministar prometa Oleg Butković ustvrdio da je ovo desetljeće željeznica.

Željeznicu u Hrvatskoj progutala je već odavno daljina, ali još se čuje huk lokomotive?

Vlade i putnici diljem Europe sve više se okreću željezničkom prometu dok u Hrvatskoj tešto je oteti se dojmu da željeznicu guta već daljina. Naime, zbog pandemije koronavirusa, ali i ekološke svijesti i vlade i putnici i putnice sve više brinu zbog utjecaja kratkotrajnih letova pa nastoje izbjeći gužve u zračnim lukama pa željeznica doživljava renesansu premda je i ranije bila na zavidnoj razini spram situacije u Hrvatskoj u ovom segmentu prometa.

''Epidemija COVIDA-19 iznimno je utjecala na prometni sektor te je sada važnije nego ikada dostići održivu mobilnost i korisnicima pružiti pristupačnije i čišće alternativne načine prijevoza. Kao glavni prioriteti ulaganja u području pomorstva istaknuti su zaštita morskog okoliša od onečišćenja s brodova uz naglašenu važnost razvoja održivog sektora brodarstva te daljnja digitalizacija u pomorstvu'', ističu u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture za RTL.hr.

Kao jedan od glavnih prioriteta ističu ''ulaganja i poboljšanje i nadogradnja željezničke infrastrukture posebno TEN-T mreže, čime se potiče da željeznica preuzme značajno veći udio prometa u odnosu na ceste, kao održivije/ niskougljične opcije kroz povećanje kapaciteta i usluga regionalne željezničke infrastrukture i TEN-T željezničke infrastrukture''.

Jasno je da će sve to iziskivati znatna financijska sredstva, a na to u Butkovićevu Ministarstvu odvraćaju da je kroz EU fondove za projekte izgradnje, osuvremenjivanja i obnove željezničkih pruga dodijeljeno je 5,346 milijardi kuna EU sredstava, a ukupna vrijednost projekata iznosi 7,975 milijardi kuna. Također, putem Instrumenta za povezivanje Europe je za željezničku infrastrukturu dodijeljeno 2,39 milijardi kuna EU sredstava, dok ukupna vrijednost tih projekata iznosi 2,81 milijardi eura, s tim da su neki projekti povezani i s lučkom infrastrukturom.

Uz ulaganja u željeznički sektor veliki značaj imaju i ulaganja sektor javnog gradskog prijevoza s ciljem povećanja uporabe prijevoznih sredstava sa smanjenom emisijom CO2 u gradskim i prigradskim područjima. Nova ekološki prihvatljivija prijevozna sredstva ucrtavaju put sigurnijem i bržem javnom prijevozu te su također planirana i  značajna ulaganja u infrastrukturu punionica električnih vozila.

Kroz EU fondove za projekte javnog gradskog prometa dodijeljeno je 813,26 milijuna kuna EU sredstava, a ukupna vrijednost projekata iznosi 840,6 milijuna kuna, a neki od projekata čijom realizacijom će se ostvariti doprinos zaštiti okoliša su nabava ukupno 187 autobusa za devet operatera javnog prijevoza u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Zadru, Puli, Dubrovniku, Sisku i Vinkovcima te modernizacija tramvajske infrastrukture u Zagrebu i Osijeku, pobrojali su iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.

Dobra je to vijest, čini se da bi Zagreb nakon 20 godina napokon mogao dobiti koji metar nove pruge. Javni prijevoz je, naime, izrazito važan kao alternativa korištenju automobila. Uz javni prijevoz, brz, redovan, točan, dostupan i udoban te uz primjenu adekvatnih mjera prometnog i prostornog planiranja, gradski prometni sustavi su puno kvalitetniji, a njihov utjecaj na okoliš znatno manji.  Dugoročno gledano, podsjetimo, ulaganje u održive oblike kretanja, a pogotovo u biciklističku infrastrukturu, donosi smanjenje tzv. eksternih troškova kroz manje prometne gužve, smanjenje emisija štetnih plinova i manje troškove zdravstva, da navedemo samo neke. Također, smanjenje stupnja motorizacije dovodi do ekonomskih benefita kao što je porast cijena nekretnina te porast prometa u lokalima u pješačkim i biciklističkim zonama dok je s druge strane održavanje infrastrukture za automobile znatno skuplje od održavanja pa čak i izgradnje infrastrukture za bicikle.