Zanemaruje li Hrvatska male lumene? Od 20 darovite djece na kraju obrazovnog sustava 'ispari' njih 17!

Neprilagođeni, prezahtjevni i buntovni. Odnosno, zločesti, naporni i neposlušni. A zapravo inovativni, znatiželjni i kreativni. U Hrvatskoj ih ima oko 7.500 i oni su djeca s posebnim potrebama. Mali lumeni, čiju darovitost društvo najčešće krivo doživljava, a sustav previđa, ako već ne pruža i aktivan otpor te ostavlja roditeljima da se nose s problemima zahvaljujući vlastitoj snalažljivosti i dobroj volji pojedinačnih entuzijasta. Iako su van kalupa prolaze ispod radara.

Istraživanja pokazuju da se većina problema darovite djece pojavljuje između vrtića i četvrtog razreda osnovne škole jer provode četvrtinu do čak polovice svoga vremena čekajući ostale da dostignu njihovu razinu kompetencije.

Već u trećem razredu ona postižu manje od svojih mogućnosti, a do te su dobi već propustili priliku naučiti kako se uči i kako razviti svoje radne navike. Stoga ne čudi da ih ako nisu prepoznata kao darovita, u školi i kasnije u životu čekaju vrlo često poteškoće veće nego ostalu djecu.

Probleme se može izbjeći ranim prepoznavanjem i razumijevanjem okoline te obogaćivanjem nastave. No što Hrvatska čini na tom polju?

Sa sustavom koji nema razumijevanja teško se nositi (Photos.com)

Provjerili smo što kao država i društvo radimo kako bismo pomogli roditeljima darovite djece, imamo li obrazovni sustav prilagođen specifičnim potrebama darovitih tijekom cijelog obrazovnog ciklusa počevši od najranije dobi te kakvu podršku Ministarstvo znanosti i obrazovanja pruža obrazovnom kadru u kontinuiranoj edukaciji vezanoj za rad s darovitom djecom.

'Obrazovni sustav često je jedan od razloga podbačaja darovitih učenika' Na početku ipak važno je razjasniti o kome govorimo kada govorimo o darovitoj djeci. Iako definicija darovitosti ima jako mnogo i stručnjaci se još nisu usuglasili koja bi bila opće prihvaćena, najčešće se koristi definiciju edukacijskog psihologa Josepha Renzullija koja kaže: “Darovitost je sklop osobina, visokonatprosječnih općih ili specifičnih sposobnosti, visokog stupnja kreativnosti i motivacije koji darovitima omogućava razvijanje izvanrednih kompetencija i dosljedno postizanje izrazito natprosječnog postignuća i/ili uratka u jednome ili u više područja''.

Darovita djeca su djeca s posebnim potrebama jer su im potrebni stalno novi izazovi i ljudi koji će to prepoznati i usmjeriti ih ''Kao darovitu djecu stručnjaci izdvajaju jedan do tri posto populacije i to su također djeca s posebnim obrazovnim potrebama, kao i djeca s teškoćama. Prema istraživanju Mense od 1.000 djece njih 20 je je darovito. No, na kraju obrazovnog sustava ostaje ih samo troje. Pitanje je gdje je nestalo onih 17?'', za Vijesti.hr upozorila je Ksenija R. Benaković, psihologinja iz Dječjeg vrtića 'Mali princ' i udruge 'Vjetar u leđa', koja organizira radionice za darovitu djecu te edukacije za odgajatelje i nastavnike. Nažalost, obrazovni sustav je često jedan od razloga podbačaja darovitih učenika, objašnjava: ''Odgajatelji, učitelji i nastavnici uglavnom nisu educirani za prepoznavanje darovitosti i za prilagodbu nastavnih cjelina darovitim učenicima. Takvoj djeci je na početku previše lagano i ne uspijevaju razviti upornost, trud i sposobnost nošenja s neuspjehom. Nemaju dovoljno izazova pa im je dosadno na nastavi i gube interes za školu i učenje. Kasnije, u višim razredima osnovne škole je to teško nadoknaditi. Često se događa da imaju odlične ocjene u predmetima koji su područje njihovog zanimanja i sposobnosti, ali nisu tako uspješni u ostalim predmetima i to ih može spriječiti da se upišu u gimnaziju koja im je primjerena s obzirom na njihove posebne sposobnosti''.

Igra i učenje te stvaranje radnih navika iznimno su važni za darovitu djecu (Pixabay) ''Darovita djeca često imaju problem s autoritetom jer su nezavisni u mišljenju, odlično zapažaju i problematiziraju neke od informacija učitelja. Vole pokazati svoje znanje i postavljati pitanja. Zato nisu baš omiljeni, ponekad ih se proglašava neposlušnim ili neodgojenim. Neka od darovite djece odustaju od svojih talenata kako bi se uklopili u grupu vršnjaka i doživjeli prihvaćanje. Iako je jedan od načina skrbi o darovitoj djeci – mjera akceleracije – ona se u Hrvatskoj iznimno rijetko provodi'', upozorava Benaković. Naime, postoji predrasuda da se dijete, koje preskače razred, neće dobro socio-emocionalno snaći u novoj sredini. No, međunarodna istraživanja pokazuju da akcelerirana djeca nemaju nikakvih socijalnih ili emocionalnih problema u novom razredu ako im razrednici i nastavnici pomognu u početnoj prilagodbi, ističe Benaković i dodaje da istraživanja također pokazuju da su popustljivi roditelji i problemi u obitelji čest uzrok podbačaja darovitih učenika.

''S druge strane, roditelji koji postavljaju razumne granice, razvijaju kod djece akademske vrijednosti kao što su: radoznalost, ulaganje truda, traženje izazovnih zadataka, učenje, pozitivno utječu na uspješnost svoje darovite djece. Vršnjaci koji su uspješni i zainteresirani  za učenje također pozitivno utječu na svoje darovite prijatelje. Ponekad se roditelji djece koja su darovita na akademskom području susreću s otporom okoline, ljubomorom i stavovima da su programi za njihovu djecu elitni programi. Djeca koja su darovita na području glazbe, likovnosti ili sporta obično nemaju takvih problema'', kaže Benaković.

Važno je i da roditelji postave razumne granice (Pexels) 'Hrvatska je premala da bi imala pravo zanemarivati darovitu djecu'

Točnih podataka o tome koliko ima darovite djece u Hrvatskoj, nema, a i to nešto govori. Procjena da ih je oko 7.500, podatak je iz Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije, a pitanje je koliko je od te djece i prepoznato kao darovito što je u našim okvirima posebno problematično. Naime, kako upozorava predsjednik udruge za darovitu djecu 'Dar' Dubravko Čop: ''Toliko smo mala zemlja da nemamo pravo na zanemarivanje darovite djece''.

A upravo to činimo jer, kako upozoravaju iz te udruge, ''u Hrvatskoj s darovitom djecom radi tek nekolicina entuzijasta pedagoga i psihologa. Podrška stručnih i državnih službi je isključivo deklarativna, bez ikakve stvarne pomoći pojedincima koji se često snalaze intuitivno''.

Za rad s darovitom djecom potrebni su posebno educirani nastavnici (Thinkstock /Arhiva) ''Skrb o darovitoj djeci školskog uzrasta propisuje Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika iz davne 1990. godine, koji propisuje što bi škola trebala omogućiti darovitim učenicima. No, praksa je sasvim drugačija. Prema mom iskustvu, skrb o toj djeci u školama u velikoj mjeri ovisi o senzibiliranosti, educiranosti i volji učitelja i nastavnika te angažmanu roditelja. Istraživanja pokazuju da su na fakultetima koji educiraju buduće odgajatelje, učitelje, nastavnike pa i stručne suradnike rijetki kolegiji koji govore o radu s darovitom djecom'', upozorava Benaković.

''Prateći ostvarivanje prava djece u Hrvatskoj u području odgoja i obrazovanja, nažalost, moramo reći da ne postoji sustavno bavljenje darovitom djecom i mladima od predškolske dobi do visokog obrazovanja. Na nacionalnoj razini nema dostatne podrške odgojno-obrazovnom kadru u edukaciji za rad s darovitom djecom. Već niz godina preporučujemo Ministarstvu znanosti i obrazovanja sustavnom rješavanju pitanja obrazovanja darovitih učenika'', upozorila je za Vijesti.hr pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.

Rijedak je planski i sustavni postupak identifikacije darovitih učenika i učenica (Pexels)

''Stječe se dojam da rad s darovitom djecom u nas ovisi o entuzijazmu, senzibilitetu, educiranosti i odgovornosti pojedinaca - odgajatelja, učitelja, stručnih suradnika - koji rade s djecom. Postoji neujednačenost, na području cijele države, kako u pogledu kadrovskih, stručnih i materijalnih ulaganja, tako i u pogledu modela identifikacije darovite djece. Istraživanja pokazuju da se vrlo rijetko provodi planski i sustavni postupak identifikacije darovitih učenika'', ističe dječja pravobraniteljica.

Pritom podsjeća da Konvencija o pravima djeteta jamči djeci pravo na kvalitetno obrazovanje koje im treba pomoći u korištenju i razvijanju vlastitih darovitosti i sposobnosti i napominje da je nacionalne propise nužno uskladiti s odredbama Konvencije: ''Smatramo da i u ovom području treba donijeti podzakonski akt kojim bi se jasno uredila prava darovite djece i predvidjela financijska sredstva za njegovu provedbu u praksi''.

Važno je da darovita djeca ne budu preopterećena (Pixabay) 'Darovitom djecom i mladima treba se sustavno baviti od predškolske dobi do visokog obrazovanja'

''Nužno je usmjeriti više pažnje na uočavanje, praćenje i poticanje darovitih učenika kroz različite oblike rada. Istovremeno, prateći školsku svakodnevicu uočili smo i više puta upozorili da je važno voditi računa i o opterećenosti darovitih učenika u školama, koji su često uključeni u više slobodnih aktivnosti istodobno i sudjeluju na natjecanjima iz nekoliko nastavnih predmeta'', istaknula je dječja pravobraniteljica.

A što rade sve te godine zaduženi da obrazovni sustav bude prilagođen specifičnim potrebama darovitih tijekom cijelog obrazovnog ciklusa počevši od najranije dobi te da pružaju obrazovnom kadru podršku u kontinuiranoj edukaciji vezanoj za rad s darovitom djecom? 

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak (PIXSELL)

Kad smo ih pitali što konkretno čine na tom polju, za Vijesti.hr su iz Ministarstva znanosti i obrazovanja očekivano istaknuli da ''u okviru kurikularne reforme i eksperimentalnom provedbom 'Škole za život' posebnu pažnju posvećuju unaprjeđivanju osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja s posebnim naglaskom na rad s potencijalno darovitim učenicima''.

Kad je riječ o financijskoj potpori, istaknuli su da je u 2018. godini rad s darovitim učenicima isplaćeno 1.940.689,00 kuna, a za ovu godinu su sredstva za rad s  darovitim učenicima povećana za 25 posto i iznose 2.500.000 kuna. Ministarstvo znanosti i obrazovanja na sve ima isti odgovor- kurikularna reforma ''U razvijenim obrazovnim sustavima kao jedan od posebnih izazova je unaprjeđivanje ljudskih potencijala kroz programe vezane za kontinuirani profesionalni razvoj učitelja i nastavnika na području identifikacije i rada s darovitim i talentiranim učenicima, a u okviru kurikularne reforme organiziraju se i posebne edukacije za rad s darovitim učenicima'', navode iz Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Što (ne)će promijeniti kurikularna reforma? (Guliver/Thinkstock/Arhiva) Pozivajući se upravo na kurikularnu reformu pobrojali su ''nove osuvremenjene kurikulume; stručno usavršavanje učitelja i nastavnika te stručnih suradnika i ravnatelja; suvremene udžbenike u tiskanom i digitalnom obliku, unaprjeđivanje rada s učenicima s teškoćama u razvoju i darovitim učenicima te suvremeni pristup vrednovanju procesa i ishoda učenja''.

Benaković potvrđuje da je ''kroz rad na cjelovitoj kurikularnoj reformi prije dvije godine radna skupina eksperata kreirala Okvir za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika koji se temeljio na najnovijim svjetskim iskustvima o skrbi o darovitoj djeci'', ali i upozorava: ''Nažalost, taj dokument nije u primjeni''.

Iz Ministarstva pak napominju i da ''pokreću programe sufinanciranja Centara izvrsnosti i poticanje rad s darovitim učenicima u gradovima i županijama diljem Hrvatske, a 25 strukovnih škola imenovano je Centrima kompetentnosti te je milijardu kuna osigurano za novu opremu, nove smještajne kapacitete za učenike i učitelje, više konkretne prakse za učenike, ulazak učenika u svijet rada, tijesnu suradnju s poslodavcima i stručno usavršavanje nastavnika u okviru operativnih programa 'Konkurentnost i  kohezija 2014. - 2020.' i 'Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020'.''

Darovita djeca - ulog za budućnost (Thinkstock/Arhiva) U Hrvatskoj trenutno radi nekoliko Centara izvrsnosti (Varaždin, Split, Osijek, Rijeka) koji organiziraju programe za darovitu i talentiranu djecu te desetak organizacija koje imaju titulu European Talent Pointa i dio su Europske mreže centara za rad sa nadarenom djecom (Centar za poticanje darovitosti 'Bistrić', Znanstveno-edukativni centar Višnjan, Centar za poticanje darovitosti Rijeka, Udruga 'Vjetar u leđa', XV. gimnazija Zagreb, Udruga Klikeraj, Hrvatski robotički savez, dječji vrtić 'Cvit mediterana', Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i drugi, neki su od primjera koje je navela Benaković.

Što Hrvatska može naučiti od Nizozemske, Mađarske i Izraela?

Međutim, i dalje je nejasno zašto se Hrvatska ne povodi za primjerima dobre prakse u svijetu iz kojih bi mogla izvući neke pouke.

Benaković kao primjer izdvaja organizaciju skrbi za darovitu djecu u Izraelu i Nizozemskoj: ''U Izraelu je cjelokupna skrb organizirana na nivou države. Poseban odjel pri Ministarstvu obrazovanja kreira državnu politiku prema darovitoj djeci već 50-tak godina. U drugom i trećem razredu osnovne škole provodi se identifikacija darovitosti. Za identificiranu djecu organizira se obogaćene programe u posebnim Centrima za darovitu djecu, ima ih više od 60, u koje djeca dolaze jednom tjedno i borave šest sati, a manji broj izuzetno nadarene djece pohađa posebne škole za darovite. Što se pak tiče Nizozemske, tamo su stručnjaci izradili posebne priručnike za nastavnike koji sadrže materijale za diferencijaciju nastavnog gradiva za svu djecu s posebnim potrebama pa tako i za darovitu djecu''. 

Zanimljiv je i primjer Mađarske koja već 20 godina provodi poseban programa potpore darovitoj djeci i učenicima u toj zemlji. Naime, kako je objasnio mađarski veleposlanik u Hrvatskoj József Zoltán Magyar, porezni sustav omogućio je 2008. mađarskim građankama i građanima da jedan posto svojih prihoda imaju pravo donirati za ono što smatraju da treba poduprijeti. ''Najviše ih je svoj novac doniralo u fond za darovitu djecu u kojemu je 2009. bilo milijun i pol kuna, a danas je u tome fondu četiri puta više novca. U zemlji s oko 10 milijuna stanovnika i gotovo pet milijuna zaposlenih, tako je svaki 10. Mađar ili Mađarica 'otac' ili 'majka' jednom darovitom djetetu".