Uskoro će biti mjesec dana otkako su tragično preminuli Matija
Capar i Oskar Kadrnka, voljeni igrači Futsal Dinama. Jučer se na
zagrebačkoj Šalati okupilo mnoštvo koje je priredilo veličansten
oproštaj od Capija i Oskara.
'Vratio si me tamo gdje pripadam. Legenda, prijatelj, duša od
čovjeka. I uvijek ćeš pobijediti jer - ti si
pobjednik'
Tribine i teren su bile prepune navijača, Zagrepčana i Šibenčana
i svi su kao jedno rekli posljednje "Zbogom". O
zagrebačko-šibenskom dvoboju održanom u utorak na Šalati oglasio
se i
Futsal
Dinamo
, a njihov dirljiv izvještaj prenosimo
u cijelosti:
"To mu je bila najdraža pjesma. Prije skoro svake utakmice
dolazio bi do navijača i priupitao hoće li se ona pjevati. I
logično je da je upravo ta od svih Dinamovih pjesama Capijeva
najdraža – govori o borbi do samog kraja, do posljednje kapi krvi
i znoja, onako kako je on igrao svaku utakmicu. I baš ga je „Moj
Dinamo život si mi ti“ sinoć ispratila u vječnost, skupa s
njegovim miljenikom Oskarom.
Zagreb se od njih oprostio onako kako su oni živjeli cijeli
svoj život – haklom na Šalati. A tu Šalatu obavija neopisiv šarm
– kao da nadvišenim položajem i pogledom nad gradom pazi svoj
Zagreb, i kao da se u Zagrebu događa samo ono što je na Šalati. A
jučer je, vjerujemo, barem na nekoliko trenutaka, tako zaista i
bilo. Par minuta šutnje i spuštenih pogleda u kojima smo
razmišljali o svemu što se dogodilo nakon koje je uslijedila
grmljavina i bakljada Bad Blue Boysa na zaustavilo je vrijeme u
ostatku grada. Uistinu, postojala je samo Šalata, koja je poput
srca grada tukla jače nego ikada, u spomen na naše anđele. Tamo,
visoko na tom brdu, kao da smo se za trenutak ponovno spojili s
njima, na modrom nebu iznad Zagreba. I svatko tko je bio gore
jučer, mogao je osjetiti da su oni s nama. I premda oni idu
dalje, prije toga su nas morali naučiti važnu stvar. Naučili su
nas koliko je ovaj svijet i život relativan, kako te samo sekunda
dijeli od konačnog susreta sa sudbinom i kako je jedino što ćeš
ikada ostaviti za sobom ljubav koju si dao drugima i drugi tebi.
A jučer smo mogli vidjeti kako izgleda kada se ta ljubav dijeli,
bezrezervno i beskompromisno. Naučili su nas koliko je lijepo
voljeti, koliko god tužno i bolno to nekad bilo. Dva dečka iz
Zagreba, jedan s Trešnjevke, a drugi iz „Laginjine“, tiho su
stigli na ovaj svijet, igrali nogomet i onda ga glasno napustili,
zauvijek promijenivši naše živote.
Dinamova vojska se, na nesreću nas koji ostajemo ovdje, a na
sreću onih koji su na boljem mjestu, povećava. Jučer smo Capija i
Oskara pridružili Čulji i Kužeu. I koliko god nas straši i ljuti
to što ne znamo na koji način se bira momčad za nebeski hakl,
toliko nas ispunjava spoznaja da postoji toliko ljudi koji su iza
nas u dobru i u zlu, u životu i u vječnosti.
Hvala Vam svima koji ste nam to sinoć dali do znanja. Hvala i
drugom licu Dalmacije koje je uveličalo jučerašnji događaj.
Konačno, hvala svima onima koji su se svih ovih dana javljali,
pitali i pomagali, a sinoć nisu mogli doći. Za Oskara i Capija.
Za vječnost", napisali su.