Radite četiri dana, a plaću dobivate za cijeli tjedan: Može li ovaj model zaživjeti u Hrvatskoj?

Slobodno vrijeme nema cijenu, ono je najvrjedniji resurs za svakog čovjeka. Ne čudi stoga što se sve češće pitanje kraćeg radnog vremena pojavljuje u raspravama o životu i radu. Uz podizanje životnog standarda riječ je o ključnim pitanjima za radnike.

Pitanje kraćeg radnog vremena s vremena na vrijeme popularna je tema iako je riječ o nečemu što je u srži borbe za radnička prava od ranih dana.

Primjerice, u Chicagu je 1. svibnja 1886. na ulice izišlo oko 40.000 radnika tražeći osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja. U to su vrijeme radnici i radnice bili brutalno iskorištavani - radili su do iznemoglosti za male nadnice, 12 do 18 sati dnevno. Izbio je žestok sukob s policijom u kojem je ubijeno šest prosvjednika, a pedesetak ih je ranjeno. Mnogi radnici su uhićeni, njihove vođe izvedene pred sud, petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju. No tada su izborene 'tri osmice', a danas se - iz niza razloga - čak i one često čine 'nevjerojatnima'. 

Ipak i tada i onda jedno je ostalo isto - borba za kraće radno vrijeme borba je za slobodno vrijeme, a upravo ono je nužno da bismo ostvarili svoj ljudski potencijal i važno da bismo očuvali i mentalno zdravlje.  ''Mentalno zdravlje podrazumijeva sposobnost da se mijenjamo, prilagođavamo i nosimo s teškoćama i stresom, a ono predstavlja temelj dobrobiti i dobrog funkcioniranja pojedinca, ali i zajednice. Mentalno zdravlje se tiče svih nas, a izrazito je važno da država i društvo prepoznaju važnost očuvanja mentalnog zdravlja građana i da su uključeni u istraživanje, planiranje i implementiranje aktivnosti koje promoviraju i podržavaju razvoj mentalnog zdravlja. Za promicanje važnosti brige za mentalno zdravlje važno je živjeti u društvenoj klimi u kojoj se poštuju i štite osnovna ljudska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava'', podsjetili su za Vijesti.hr iz Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD). S obzirom na 24-satni digitalni način života današnjice koji za znatan dio radnika podrazumijeva konstantnu vezu s poslom, ljudi sve češće zaziru od preopterećenosti i previše sati provedenih na poslu i kristalno je jasno da njihovo mentalno zdravlje pati posljedice čega osjeća cijelo društvo. Da bi tome doskočile, sve više tvrtki u svijetu odlučuje skratiti radni tjedan i to za početak tako da se radi četiri dana, a dobiva plaća za pet radnih dana. Rezultati su zasad obećavajući: nakon takvog poteza bilježe puno veću motiviranost i produktivnost radnika te manji sindrom izgaranja na poslu.

Upravo su ovih dana mediji donijeli pozitivne priče nekoliko tvrtki iz Njemačke i s Novog Zelanda, a čak i Japan te Velika Britanija rade na prijelazu na četverodnevni radni tjedan. Štoviše, i u Hrvatskoj već ima onih koji su odlučili povući sličan potez.

Naime, razmišljajući o mogućim pozitivnim i negativnim posljedicama takvog načina rada, kao i o (ne)mogućnosti da on uopće zaživi u Hrvatskoj, sjetili smo se zagrebačke poduzetnice Renate Šeperić Petak, koja je prije nekoliko mjeseci ove godine svojim zaposlenicima skratila radni tjedan na četiri dana. Nova organizacija rada najavljena je kao probna tijekom šest mjeseci tako da u tom razdoblju jedan čovjek (uz rotacije abecednim redom) radi četiri dana u tjednu, a ako se to pokaže dobrim, promijenit će se raspored svima. 

Iako probni rok još nije završio, zanimalo nas je kakve je rezultate dosad zabilježila i što bi moglo biti korisno u promišljanju oko kraćenja radnog tjedna, a Renata Šeperić Petak za Vijesti.hr istaknula je: ''Poslovni rezultati su odlični. Motivacija u zenitu. Produktivnost nam je veća. Poslovnu godinu ćemo završiti sa značajnim rastom u odnosu na 2017. godinu.  Organizacija poslovanja tj. rada je u konstantom napretku što nam omogućuje da budemo fleksibilniji. Zaposlenici su zadovoljniji i primjećujem da slobodan dan po izboru - svima godi. Za tijelo i dušu''.  ''Samo jedan zaposlenik ne koristi ovu opciju jer se ne može uskladiti s radnim vremenom dječjeg vrtića. Naime, osoba koja je na redu za slobodan dan u planiranom tjednu, treba četiri dana raditi po 10 sati što znači da završava s radom u 18 sati, a tako dug radni dan nije u skladu s radnim vremenom dječjeg vrtića jer isti radi do 17 sati, naime, već u 16:30 započinje dežurstvo'', upozorava Šeperić Petak.

''Sve ostalo, kaže, ''funkcionira super'': ''Plaće su redovne, nagrada za poslovne rezultate je isplaćena u početkom 12. mjeseca - svim zaposlenicima po 5.000 kuna neto, te od 21. prosinca ove godine do 2. siječnja nove godine idemo svi na kolektivni godišnji odmor čemu se istinski veselimo“, istaknula je.   

A kako njezini kolege i kolegice gledaju na taj potez i jesu li joj se možda obratili za kakav savjet, također smo pitali Šeperić Petak, a ona odgovara: ''Ne, nitko me od mojih kolega nije kontaktirao niti su tražili savjet.  Ne znam kako drugi gledaju na to, iako su to neki popratili sa smiješkom. Iskreno, ne obraćam pozornost na komentare i na 'hejtanje'. Bilo je i onih koji su mi slali poruke da nam je to super marketinški potez. Što baš i nije tako jer obveze su obveze i nisam se vodila s mišlju je li ovaj poslovni potez 'marketinški' ili nije, već su mi na prvom mjestu zaposlenici, koji čine ovu tvrtku''. ''Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) sustavno analizira sve prakse koje mogu doprinijeti poboljšanju usklađenja privatnog i poslovnog života radnika te se zalažemo za primjenu svih praksi koje su društveno odgovorne, a koje poboljšavaju kvalitetu života zaposlenika. Kad se govori o smanjenju radnog tjedna ili povećanju plaća, važno je imati na umu i koliko je radnih sati u danu odrađeno te uzeti u obzir produktivnost koja mora pratiti ove odluke, odnosno koja se isto tako mora povećati. Stoga je puno važnija tema razgovarati o satnici, a ne danima što mi predlažemo i Vladi Republike Hrvatske – da se razgovor usmjeri na minimalnu satnicu, a ne plaću'', kazao je za Vijesti.hr glavni direktor HUP-a Davor Majetić. Međutim, treba jasno reći da ne mogu svi sektori i sve tvrtke pristupiti takvom skraćivanju radnog tjedna -  ni u svijetu, ni u Hrvatskoj, kao i da je su slučaju ove konzultantske tvrtke riječ o tome da radnici rade četiri dana u tjednu, ali po 10 sati. ''Kraći radni tjedan je moguć u onim poduzećima koja imaju visoku dodanu vrijednost, primjerice u informatičkom sektoru ili dijelovima financijskog sektora. Takva poduzeća mogu zadržati istu razinu plaća za manje radnog vremena. No čini mi se da su takvi rasporedi radnog vremena luksuz čak i za najrazvijenije ekonomije i njihova poduzeća. U sektorima koji nemaju visoku dodanu vrijednost, a to su radno intenzivni sektori, tamo to nije moguće provesti. Primjerice, brojna su svjedočanstva iz tekstilne industrije gdje se radnike i radnice prisiljava da rade što dulje i što više. Hrvatska ekonomija se gotovo u potpunosti zasniva na jeftinoj radnoj snazi, a ne tehnološkim inovacijama, tako da je rijetko gdje moguće smanjivati radni tjedan'', objasnio je za Vijesti.hr ekonomski analitičar Domagoj Mihaljević.

Kraći radni tjedan bitna je stavka u jednadžbi mogućnosti da radnici i radnice normalno planiraju i žive svoj život i na njima je da ga izbore. Naime, kako ističe Mihaljević: ''Ako će doći do skraćivanja radnog tjedna ili radnog vremena općenito, to će morati biti rezultat borbe samih radnika i radnica. I to upravo u cilju da imaju kontrolu nad životom jer slobodno vrijeme nema cijenu, to je najvrjedniji resurs za svakog čovjeka. Tada se on bavi onime čime sam želi''.

Mogućnost kraćeg radnog tjedna, dakle, uvjetovana je tehnologijom te organizacijom rada i radnog vremena, a četverodnevni radni tjedan najbolji je primjer kako inovacije, nove tehnologije, digitalizacija, robotika, umjetna inteligencija i slično mogu i moraju raditi u korist čovjeka.

''Teški, jednostavni, ali repetitivni poslovi svakako mogu biti prepušteni strojevima dok se čovjeku otvara prostor za aktivni odmor i 'punjenje baterija', ali i za dokolicu koja je nerijetko preduvjet inovativnosti i kreativnosti. Naime, kada imate vremena za sebe,  imate vremena za razmišljanje, za planiranje, za poduzimanje nečega novog, za ostvarenje svih onih potencijala koje radnik ili radnica, kao ljudska bića, nose u sebi! Zato je ravnoteža između rada i (privatnog) života ključ održivog razvoja'', ističe Nediljka Buklijaš iz SSSH za Vijesti.hr.

Napominje da bi korak naprijed u Hrvatskoj bio već kao prvo smanjivanje prekovremenog rada – ''nije problem kada ga ima povremeno, ali on ostavlja traga na zdravlje radnika i radnica kada je to konstantan način rada, a takvih poslodavaca u Hrvatskoj ima previše. Taj i takav rad poslodavcima ne bi se isplatio kada bi bio evidentiran i plaćen, ali on, na žalost, prečesto to nije. Radnici se najčešće ne usude usprotiviti ili tražiti svoja prava zbog straha od otkaza. Stanje je bolje u tvrtkama u kojima djeluje sindikat koji nadzire poštovanje zakona i kolektivnih ugovora''.

Drugi korak u pravom smjeru u Hrvatskoj bio bi uvođenje neradne nedjelje za sve osim za one koji moraju raditi 24/7, navodi Buklijaš i tvrdi da se tu ne radi o zahtjevu Katoličke crkve: ''Riječ je o građanskoj inicijativi u kojoj sudjeluju i sindikati, o borbi za tjedni odmor koji bi za sve radnike i radnice 'pao' istoga dana u tjednu kako bi se pojedinac ne samo odmorio, već kako bi to vrijeme provodio s drugima, s članovima obitelji, s prijateljima, u dokolici, aktivno ...'' '''Što bi meni značio tjedni  predah od posla ponedjeljkom, ako se moj sin odmara srijedom, a većina mojih prijatelja nedjeljom?', pita se i upozorava da ''to znači biti osuđen cijeli radni vijek nemati prilike raditi ono što vas veseli s vama najdražima. Riječ je o svojevrsnom dogovoru društva (odnosno društava jer se u nizu zemalja nedjeljom ne radi), koji proizlazi iz tradicije, a naša tradicija proizlazi i iz 45 godina bivše zajedničke države kada nedjeljom nije radio nitko tko to, zbog proizvodnog procesa, nije morao – i ništa nam nije falilo''.

Treći korak u pravom smjeru mogao bi biti skraćivanje tjednog rada s 40  na, primjerice, 35 sati jer bi to ostavilo sat dnevnog odmora više i mogućnost boljeg organiziranja privatnog života, kaže Buklijaš i upozorava na ekspanziju nesigurnih oblika rada - sezonskih, povremenih poslova, rada preko agencije... te česte zloupotrebe ugovora na određeno, kojim su najviše pogođeni posebno mladi radnici i radnice.

''S obzirom na sve navedeno teško je govoriti o 'inovativnim' inicijativama kao što je skraćivanje radnog vremena kada radni odnosi većine radnika i radnica u Hrvatskoj nisu uređeni na kvalitetan i siguran način. Cilj svih promjena koji se tiču osiguranja kvalitete radnih mjesta u Hrvatskoj bi trebalo biti po mjeri čovjeka (radnika)'', zaključuje Buklijaš.

Rad po mjeri čovjeka, podsjetimo, rad je koji je dobro plaćen, ne ugrožava fizičko i psihičko zdravlje, omogućuje učenje i napredovanje na radnome mjestu, pruža sigurnost putem ugovora o radu na neodređeno vrijeme i pokrivenosti sustavom socijalne sigurnosti, radnicima omogućuje glas na radnome mjestu, uključujući slobodu sindikalnog organiziranja i djelovanja te se odvija u radno vrijeme koje svojom količinom i načinom organizacije ostavlja dovoljno prostora za privatan život i njegovo planiranje. Stoga se radno mjesto može smatrati kvalitetnim samo ako ispunjava sve navedene uvjete, a SSSH svako smanjivanje radnog vremena podržava.

No valja imati na umu da stvarno smanjivanje radnog vremena ne znači njegovu preraspodjelu ili prekovremeni rad koji za kompenzaciju ima slobodne dane, već stvarno skraćivanje radnog vremena i to tako da radnik ili radnica ne prima nižu plaću zbog toga što je u danu ili tjednu radio manje od zakonom propisane satnice.

Modeli realizacije upravo takvog načina rada, kojima se pozabavilo par skandinavskih zemalja – Švedska i Danska u različitim sektorima, i njihovi ishodi su različiti, a Jan-Emmanuel De Neve, profesor s Oxforda, koji se bavi, između ostalog, istraživanjem ekonomije blagostanja, smatra da je šest sati dnevno pet dana tjedno ili osam sati dnevno četiri dana tjedno prava mjera za smanjenje jer veća smanjenja imaju sve manji učinak na produktivnost. A ključno je, u tome se slažu svi, zadržati učinkovitost i kvalitetu - na poslu i u privatnom životu.