'Radiš k'o konj, a plaća je neredovita ili nikakva'

Humanitarna udruga Ulični suputnik osnovana je prije nekoliko mjeseci, a volonteri koji u njoj djeluju, već pet godina na razne načine pomažu beskućnicima. Prema procjenama, u Zagrebu ima 600-tinjak beskućnika, a oni život pokušavaju olakšati onim najugroženijima – ljudima bez krova nad glavom i bez ikakvih mogućnosti da se prijave na neku adresu kako bi bar ostvarili socijalnu pomoć. Mjesečno kroz udrugu prođe oko 25 ljudi.

Zaradim si da si mogu kupiti nešto za pojesti, kavu i cigarete. Tražim pravi posao, ali sam skeptičan zbog ranijih iskustava. Radiš kao konj, plaću ne dobivaš redovito ili nikako.Za razliku od prihvatilišta koji beskućnicima osiguravaju smještaj, u ovoj udruzi za cilj imaju resocijalizaciju tih ljudi.

"U Zagrebu postoje tri prihvatilišta, ali ne postoji projekt koji bi te ljude vratio u život. Nema dovoljno ljudi niti vremena da se netko njima pozabavi", kaže za Danas.hr predsjednik udruge Josip Kramar.

Ostali bez posla i završili na ulici

Prvi korak u resocijalizaciji je prodaja časopisa Ulične svjetiljke, što je, kaže Kramar, svojevrsni test koji otkriva žele li oni promijeniti stvari u svom životu. Časopis košta 8 kuna, a polovicu iznosa zadržavaju za sebe i to je prvi novac koji im omogućuje da si kupe najosnovnije i pokrenu stvari s mrtve točke. Volonteri udruge potom im pomažu tražiti posao, osigurati psihološku pomoć ukoliko im je potrebna i, ako žele, organizirati odlazak kod socijalnog radnika. Osim što poslove traže preko oglasnika, Udruga se za pomoć obraća brojnim tvrtkama, a nedavno je i zaključena suradnja s jednom marketinškom agencijom koja će za beskućnike tražiti posao.

"Ta tvrtka će pronalaziti poslove koje će beskućnici odrađivati po cijeni od 10 do 15 posto nižoj od tržišne. Nisu to neuki ljudi, mnogi od njih su vrsni majstori, tesari, zidari. Neki od njih su radili, mjesecima nisu primili plaću, pa su završili na ulici", kaže Kramar.

Jedan od onih s kojim se sudbina poigrala na taj način, a koji je pomoć potražio u udruzi Ulični suputnik, je 45-godišnji Zagrepčanin Robert. Njegovi problemi počeli su 2007. godine, kad najprije mjesecima nije primao plaću, a potom je izgubio posao. Uz financijske probleme, dotukli su ga i obiteljski, raspad braka i teško podnošenje situacije zbog djece, koja su s vremenom doznala da im je otac beskućnik. Nakon što je nekoliko puta pokušao samoubojstvo, Robert se neko vrijeme liječio u psihijatrijskoj bolnici u Popovači.

'Ne dam se'

Iako se njegova životna situacija nije bitno promijenila, više ne pomišlja na samoubojstvo.

"Ne dam se. Znam tko sam, ali se pokušavam dignuti. Nisam beskućnik tipa – baš me briga za sve. Trudim se i izgledati normalno. Kupim si ponešto u second hand shopu da okolo ne hodam u podrapanoj odjeći", kaže Robert.

Kako već duže vrijeme ne može pronaći stalan posao, za preživljavanje zarađuje prodajući Ulične svjetiljke.

Ne dam se. Znam tko sam, ali se pokušavam dignuti. Nisam beskućnik tipa - baš me briga za sve. Trudim se, pa i izgledati normalno."Nije to neki veliki biznis, danas prodam 50 komada, a sutra niti jedan. Sve ide na kapaljku. Zaradim si da si mogu kupiti nešto za pojesti, kavu i cigarete. Tražim pravi posao, ali sam skeptičan zbog ranijih iskustava. Radiš kao konj, a plaću ne dobivaš redovito ili nikako", kaže Robert koji se povremeno uspije zaposliti u građevini. Iako se kao zidar razumije u postavljanje keramike i izradu fasada, ozbiljan posao na duže vrijeme nije uspio pronaći.

U udrugu odlazi kako bi se družio s ljudima koji imaju slične životne priče, ali i na razgovore s psihijatricom. Spava u jednoj baraci u Novom Zagrebu, zajedno s prijateljem koji se donedavno liječio u psihijatrijskoj bolnici u Vrapču.

"Život je takav. Nije onakav kakav bismo mi željeli da bude, nego teče onako kako on hoće", zaključuje Robert.

Ako on i prijatelj budu imali više sreće u pronalasku posla, želja im je da za početak unajme sobu kako ne bi morali, kao do sada, spavati na klupi u hladnoj baraci.

Svi koji bi htjeli zaposliti beskućnike – vodoinstalatere, građevinske radnike, ličioce, čistače – mogu kontaktirati Udrugu Ulični suputnik , ili ukoliko je žele novčano pomoći, donacije mogu uplatiti na račun u Zagrebačkoj banci – 2360000-1102265552.

U Uličnim svjetiljkama, kojeg je pokrenuo franjevački svjetovni red s riječkog Trsata a za koje pišu beskućnici, mogu se pronaći njihove ispovijesti, razmišljanja ali i stajališta ljudi iz javnoga života o ovoj problematici.

U suradnji s gradom Zagrebom uskoro će se tiskati knjiga poezije Put za nigdje, koju će također na ulici prodavati beskućnici.