Pravo na dostojanstvenu smrt: Hrvatska napokon dobiva još jedan hospicij

Početkom jeseni u Splitu bi trebali početi radovi na Hospiciju Matošić pa je grad raspisao javnu nabavu za izvođačke radove.

Podsjetimo, nakon što je u listopadu prošle godine podnesen zahtjev za pokretanje javne nabave za projektiranje Hospicija Matošić te nakon uvođenja projektanta u posao u siječnju ove godine, u travnju je završen glavni projekt zgrade i ishođene su sve potvrde glavnog projekta od javnopravnih tijela.

"Proteklih godinu dana poduzete su opsežne radnje kao priprema za gradnju hospicija, a sve u suradnji grada, Splitsko-dalmatinske županije i Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije'', priopćili su iz Grada Splita koji je raspisao javnu nabavu za radove izvođenja hospicija. 

Nabava počinje prethodnim savjetovanjem sa zainteresiranim gospodarskim subjektima, a u Gradu početak radova očekuju najesen.     ​Izgradnjom tog objekta Split će postati treći grad u Hrvatskoj, nakon Rijeke i Pule, koji će građanima i građankama Splitsko-dalmatinske županije moći pružiti palijativnu skrb u hospiciju.    Korak je to u dobrom smjeru s obzirom na to da samo jedan ili dva hospicija u Hrvatskoj nisu dovoljni i potrebno je snažno poticati lokalnu zajednicu za razvoj hospicijske palijativne skrbi, upozorila je za Vijesti.hr Vlasta Vučevac, predsjednica Hrvatskoga društva za palijativnu medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora (HDPM HLZ) i članica Povjerenstva za palijativnu skrb Ministarstva zdravstva.

U slučaju hospicijske skrbi riječ je o posebnoj skrbi o bolesniku u terminalnoj fazi bolesti kojeg više nije moguće zbrinuti kod kuće. Naime, kao što smo već pisali, hospicij je ustanova na primarnoj razini zdravstvene zaštite u kojoj se provodi palijativna medicina uz holistički pristup. ''Apsolutno je novi pristup u podizanju i čuvanju dostojanstva teškog i umirućeg čovjeka. U Hrvatskoj, nažalost, trenutno imamo samo jedan hospicij – Marija Krucifiksa Kozulić u Rijeci i on je u sustavu zdravstva te s veseljem pratimo gradnju hospicija u Istarskoj županiji u Puli'', kazala je Vučevac. A upravo je istarski palijativni tim koji radi već 12 godina istaknula kao jedan od primjera dobre prakse u Hrvatskoj kad je riječ o palijativnoj skrbi koju treba sve veći broj bolesnika jer su u porastu maligne bolesti i Alzheimerova demencija. Hrvati su jedan od najstarijih naroda u Europskoj uniji, gleda li se po starosti stanovništva.  Potreba za skrb o starim, nemoćnim, bolesnim i neizlječivo bolesnim ljudima sve je veća, i još će rasti. Međutim, napominje Vučevac, palijativna skrb nije samo za umiruće, već i za sve one koji pate od kroničnih bolesti. Isto tako, stručna pomoć nije potrebna samo bolesnima i umirućima nego i članovima njihove obitelji. 

Bolesnici s onkološkim bolestima, ali i oni s neurološkim bolestima (Parkinson, moždani udar, multipla skleroza) kao i bolesnici s raznim oblicima demencije – pretežno je to Alzheimerova demencija te bolesnici s kroničnim nezaraznim bolestima u završnim stadijima bolesti poput bolesti jetre, bubrega - jesu bolesnici koji velikom većinom trebaju palijativnu skrb.

Dostupna palijativna skrb je zakonska obveza prema konvencijama Ujedinjenih naroda u kojima je istaknuto da je palijativna skrb osnovno ljudsko pravo. Riječ je o brizi o biološkom, psihološkom, socijalnom i duhovnom stanju bolesnika, a istodobno se vodi briga i za obitelj oboljeloga. Palijativna skrb obuhvaća razdoblje od utvrđivanja dijagnoze neizlječive bolesti pa sve do žalovanja nakon smrti bolesnika'

''Palijativna skrb u cijelosti poboljšava kvalitetu života bolesnika i obitelji, i to olakšanjem patnje i kontinuiranom podrškom. Ona održava bolesnikovu autonomiju i dostojanstvo i ima individualni pristup u planiranju i donošenju odluka. Pruža je interdisciplinarni i multiprofesionalni tim – liječnik, sestra, psiholog, fizioterapeut, radni terapeut, ljekarnik, stomatolog, socijalni radnik, duhovnik i volonteri. Dio palijativne skrbi je palijativna medicina – ona liječi i pokušava umanjiti najteže simptome osnovne bolesti kao što su bolovi, mučnina, otežano disanje, nesanica, kronični umor … '', objasnila je Vučevac još prije za Vijesti.hr.  Upravo je nedostatak educiranoga stručnog osoblja – medicinskih sestara, liječnika, psihologa i drugih stručnjaka jer palijativnu skrb ne pružaju samo liječnik i medicinska sestra nego multiprofesionalni tim, najveći problem. A tu je i nemogućnost da se s HZZO-om ugovori drugi mobilni palijativni tim u domu zdravlja kako bismo omogućili kontinuiranu palijativnu skrb tijekom poslijepodneva, vikendom i blagdanima, upozorila je Vučevac. Iako su, kaže, ''vidljivi pomaci u posljednjih pet, šest godina, neizbježno je da moramo ići naprijed brže i snažnije, sa što većim brojem educiranog osoblja. Stoga nam još uvijek dobro dođu savjeti palijativnih centara iz mnogih zemalja Europe koji imaju dobro utemeljenu i razvijenu palijativnu skrb, primjerice Velike Britanije koja je kolijevka hospicijske i palijativne skrbi''.