Počelo je ključno desetljeće za opstanak: 'Klimatska kriza je ‘zadnja rupa na svirali’ ovoj Vladi'

Dok klimatska kriza sve jače kuca i na vrata Hrvatske, vrh domaće politike ovu temu niti ima u fokusu svojih programa, niti je uopće ozbiljno spominje. Ipak, 2019. ostat će upamćena i po prosvjedima koje su mladi u Hrvatskoj, kao i njihovi vršnjaci i vršnjakinje diljem svijeta, organizirali da bi probudili svijest među odraslima upravo o klimatskoj krizi i potrebi klimatske prilagodbe. Deklarativna podrška politike nije izostala, ali stvarna politička volja jest, a to bismo mogli skupo platiti.

''Mladi su temu klimatskih promjena prepoznali kao najbitnije pitanje današnjice, kao pitanje opstanka. Oni se iskreno boje za svoju budućnost i za budućnost svih drugih ljudi kojima će ostati osakaćena Zemlja’’, istaknula je za Vijesti.hr Marija Mileta iz Zelene akcije, koja smatra da je nakon prosvjeda došla do određenog pomaka u razmišljanju, ali prvenstveno među mladima. ‘’Ono gdje se pomak ne vidi jest na političkoj sceni odnosno među političarima i političarkama, a posebno onima na vlasti. Uzmimo samo za primjer sučeljavanja predsjedničkih kandidata i kandidatkinja na televizijama gdje se gotovo niti jedno pitanje nije odnosilo na klimatsku krizu ili zaštitu okoliša, a većina ovu temu niti ima u fokusu svojih programa, niti je spominje. To dovoljno govori. Nije puno drugačije niti u prioritetima Vlade Republike Hrvatske za predsjedanje Europskom unijom, a treba i podsjetiti da su upravo HDZ-ovi zastupnici u Europskom parlamentu glasali protiv rezolucije Parlamenta o proglašenju klimatske i ekološke krize. Stoga se može zaključiti kako je klimatska kriza ‘zadnja rupa na svirali’ ovoj Vladi’’, upozorava Mileta.

Nažalost, prave i snažne političke volje nema ni izvan Hrvatske što se pokazalo i nakon nedavnog završetka 25. runde UN-ovih klimatskih pregovora, koji su, umjesto u Čileu zbog prosvjeda protiv tamošnje represivne vlade, održani u Španjolskoj, u Madridu. ‘’Ti pregovori, koji se, dakle, održavaju već 25 godina, nisu polučili ništa i bili su potpuno u raskoraku s realnošću i hitnošću rješavanja klimatske krize. U konačnom, razvodnjenom dokumentu, kojeg su uspjeli usuglasiti, opet nije dogovoreno kako pomoći u financiranju siromašnijih zemalja da ublaže štetu prouzročenu klimatskim promjenama. Nije dogovoreno niti osnaživanje Pariškog sporazuma tako što bi se razvijene države obvezale na ambicioznije smanjenje ispuštanja stakleničkih plinova iduće godine. Tu su naravno u igri moćne sile, kao i utjecaj industrije fosilnih goriva, koja se nema namjeru tako lako odreći profita dobivenog eksploatacijom Zemlje i kršenjem ljudskih prava’’, ističe Mileta.

Što se tiče Hrvatske, upozorava da ‘’ona u klimatskoj politici ne prati one ambicioznije države, kojih dakako ima, već ide u surpotnom smjeru pa tako u nacrtu svog Nacionalnog energetskog i klimatskog plana za raddoblje od 2021. do 2030., čija svrha treba biti maksimalno ublažavanje klimatske krize, predlaže nova istraživanja nafte i plina na gotovo cijelom teritoriju Hrvatske, uključujući Jadransko more te nove velike plinske infrastrukturne projekte poput LNG terminala i Jadransko-jonskog plinovoda’’.

Podsjetimo, riječ je o desetljeću koje je znanstvena zajednica, kao i nedavni izvještaj Europske agencije za okoliš, jasno označila kao ključno za borbu protiv klimatskih promjena. I Mileta napominje da je to ‘’desetljeće u kojem trebamo ne samo započeti, već napraviti tranziciju u post-fosilno društvo, a ne investirati ogromne količine javnog novca u nove štetne projekte i time nas osuditi na još 40 do 50 godina korištenja fosilnih goriva što je predviđeno Planom Vlade RH''. Inače, podsjeća, ''još je 2016. godine tadašnja Vlada odustala od istraživanja nafte i plina u Jadranu zbog velikog pritiska javnosti koja je rekla jasno ‘ne tom projektu’. Ova nas Vlada ponovno vraća u prošlost’’.

Što se tiče samih građanki i građana, svijest itekako raste i ljudi žele promjene, mnogi od njih time vođeni mijenjaju svoj stil života što je pohvalno. No kao što smo već upozoravali - rješenje klimatske krize ne leži, pogotovo ne isključivo, u pojedinačnim 'malim akcijama', već je u u borbi za ekonomsku i klimatsku pravdu potreban u najmanju ruku drugačiji kapitalizam, a svakako javno financiran i svima dostupan zdravi okoliš.

Na tom tragu Mileta ističe da je potrebna prava sustavna promjena u svim sektorima što je u ovlasti države i ona mora pokazati volju za time: ‘’Da se to dogodi, bit će potreban puno veći pritisak od strane samih građanki i građana, isto onako kako su učinili kada je Vlada planirala otvoriti Jadran za eksploataciju nafte i plina. Bit će potrebno vidjeti desetke tisuća ljudi na ulicama, kao tijekom nedavne klimatske konferencije u Madridu kada je na ulice izišlo više od 600.000 ljudi’’. Podsjeća da je znanstvena zajednica jasno poručila da porast globalnog zagrijavanja moramo zadržati na 1.5 C u odnosu na predindustrijske razine ako želimo spriječiti nepovratne posljedice klimatskih promjena: ‘’Valja naglasiti kako se sada nalazimo na 1.1 C porasta globalne temperature, a već svjedočimo katastrofalnim posljedicama svugdje u svijetu, uključujući Hrvatsku. Prisjetimo se samo nedavnih velikih poplava na obali i otocima’’.

Da bismo to postigli, objašnjava Mileta, ‘’potrebna je temeljita transformacija cijelog neoliberalnog ekonomskog modela temeljenog na fosilnim gorivima i eksploataciji što naravno predstavlja veliki izazov, ali i stvara ogroman otpor kod onih koji su se na temelju toga bogatili u posljednjem stoljeću. To se odnosi ne samo na prestanak korištenja fosilnih goriva u energetskom sektoru, već korjenite promjene u svim sektorima, uključujući promet, poljoprivredu i prehrambeni sektor, i to u idućih 10 godina’’. Hrvatska je među 17 zemalja članica Europske unije koje imaju najvišu razinu energetskog siromaštva što označava nedostatak pristupa modernim oblicima energije, primjerice električnoj energiji, ili nemogućnost podmirenja troškova za energiju nužnu za život u prihvatljivim uvjetima. Stoga, ističe Mileta, ‘’Vlada najprije mora izmijeniti trenutni nacrt Nacionalnog energetskog i klimatskog plana da bude u skladu s najnovijom klimatskom znanošću i da se odmakne od korištenja fosilnih goriva prema investicijama u obnovljive izvore energije, prvenstveno solare i vjetar, i energetsku učinkovitost koja je vrlo bitna u borbi protiv energetskog siromaštva’’.

Naposljetku, klimatska kriza zaista mora postati jedan od glavnih prioriteta ove i svih budućih Vlada, ne samo deklarativno na papiru, već i u praksi, upozorava Mileta i objašnjava što to znači: ‘’Vlada treba krenuti, primjerice, stvarati plan za izlazak iz korištenja ugljena kao energenta koji uvozimo, u idućem desetljeću, a ne produljivati rad termoelektrane Plomin 2. Vlada treba i razgovarati sa sindikatima te radnicima i radnicama o kreiranju zelenih i kvalitetnih radnih mjesta za koje imamo velik potencijal. Treba povlačiti sredstva iz EU fondova za investicije u obnove zgrada sa svrhom energetske učinkovitosti i poticati razvoj komunalne energije odnosno energije u rukama građanki i građana. I na kraju, ne ulagati više novac u nove prljave projekte na fosilna goriva’’.