Očajni otac: 'Moja djevojčica ima dijabetes, a HZZO joj sada želi naplatiti život'

''Revoltiran sam na naše zdravstvo jer je do svega toliko teško doći i sada još ovaj dodatni trošak'', ogorčen je otac petogodišnje djevojčice iz Rijeke, kojoj je u kolovozu dijagnosticiran Dijabetes tipa 1.

Informacija da HZZO uvodi doplatu na gotovo sve inzuline, ostavila je dijabetičare i dijabetičarke u šoku - nije im jasno kako se opet preko njihovih pleća prelamaju rezanja u zdravstvu, a o posljedicama ih je strah i razmišljati. ''Počeli smo obilaziti sve zdravstvene institucije, obavljati preglede, ispunjavati zahtjeve kako bismo ostvarili prava na naknade koje HZZO odobrava oboljelima od dijabetesa. Uslijedilo je vještačenje, pa komisija da bismo na kraju došli predati svu medicinsku dokumentaciju u HZZO u Rijeci. Tamo nam je gospođa na šalteru rekla da su svi ti zahtjevi za naknade koji su nam dali pogrešni pa smo sve morali ispočetka. Još čekamo hoćemo li morati ponovno na novi krug endokrinoloških pregleda i komisiju'', ispričao je uzrujani otac 24sata.

''Od HZZO-a smo dobili trakice za mjerenje šećera, imamo pravo na kutiju koja bi trebala trajati tri mjeseca. U kutiji se nalazi 625 trakica što je za sedam mjerenja dnevno. Mi ponekada, u danima kada je šećer teško regulirati, znamo mjeriti 15 do 20 puta dnevno pa nam ta jedna kutija nije ni približno dovoljna. Kada je sami kupujete, košta 150 kuna, a mi mjesečno kupimo i do sedam kutija pa je samo to trošak od oko 1.000 kuna'', objašnjava.

''Nadalje tu je i uređaj Libre za određivanje glukoze u krvi, koji također treba ići preko HZZO-a. No mi ga nismo dobili preko HZZO-a, morao sam ga nabaviti sam. Dodatni trošak su senzori koji se mijenjaju svakih 14 dana, a jedan senzor stoji 420 kuna'', nastavlja.

''Imamo i velike izdatke za hranu jer kod dijabetičara je režim prehrane izrazito važan i moraju jesti posebnu hranu. Povrće, mnogo ribe, Mozzarella, i slično - no moje je dijete bez obzira na trud koji ulažemo na hranu i namirnice koje kupujemo ovisna o inzulinu. Ona raste i razvija se pa je obavezan dnevni unos ugljikohidrata 170 grama. Kako inzulin pokriva ugljikohidrate, a količine inzulina koju mora primiti će rasti s njezinom težinom'', upozorava otac.

''Što se samog inzulina tiče, moja kćer je još mala pa je zbog toga na maloj dozi inzulina. Liječnici su joj propisali NovoRapid, brzodjelujući inzulin koji dobiva nakon svakog obroka pet puta na dan, plus korekcija ako je šećer visok između, i to dobiva iglom u trbuh. Isto tako, kćer dobiva bazalni inzulin Levemir jednom na dan iglom. Moja petogodišnja djevojčica se pika u prste osam do 10 puta dnevno da vidimo koliki joj je šećer aparatićem, a tu je još i kontrola trakica kad smo dobri i regulirani'', objašnjava.

I dodaje: ''Ali inzulin njoj znači život pa ljudi moraju shvatiti da uvođenjem nadoplate HZZO dijabetičarima naplaćuje život. Kada sve zbrojite, samo za lijekove i hranu mi moramo izdvajati minimalno 3.000 kuna mjesečno više zbog njezine bolesti. Moja supruga ne radi jer je morala ostati s djetetom kod kuće. Zbog specijalne brige koja moje dijete treba, u vrtiću nisu znali što bi s njom. Možete zamisliti koliki su to troškovi, a samo jedna plaća, a HZZO je zakomplicirao i otežao ostvarivanje prava do nevjerojatnih granica. A problemi i troškovi će se s godinama samo gomilati''.

''Njoj nisu svi dani isti - utječe sve od raspoloženja, puše li jugo ili bura, je li prehlađena ili je pokupila nekakvu infekciju pa odmah šećer podivlja. Da ne spominjem neprospavane noći jer zna ići u hipoglikemiju pa je morate buditi i davati u tri sata ujutro šećer i vodu. Govorimo u ime svih oboljelih jer ionako skup život još će više zakomplicirati ovom odredbom'', upozorava otac bolesne djevojčice.