Pogledajte kolike su zaista plaće u europskim zemljama: Sada je jasno zašto Hrvati odlaze

Pitanje plaća u Europskoj uniji često izaziva rasprave, no ključno je razlikovati bruto iznose od onoga što radnicima zaista ostane nakon svih odbitaka – neto plaće. Upravo neto iznosi pokazuju stvarnu kupovnu moć i životni standard. Razlike među članicama EU su značajne, odražavajući ekonomske nejednakosti, različite porezne sustave i troškove života diljem kontinenta.

Prosječna godišnja neto plaća za samca bez djece u Europskoj uniji iznosila je oko 28.217 € u 2023. godini, prema podacima Eurostata. Međutim, ovaj prosjek skriva ogroman jaz između najbogatijih i najsiromašnijih članica.

Dok se u nekim zemljama mjesečne neto plaće mjere u tisućama eura, u drugima jedva prelaze nekoliko stotina. Podaci pokazuju da su mjesečne neto plaće u najbogatijoj članici EU gotovo osam puta veće od onih u najsiromašnijoj, gledajući nominalne iznose u eurima.

Zemlje na vrhu: Tko najviše zarađuje?

Na samom vrhu ljestvice europskih neto plaća uvjerljivo stoji Luksemburg. Prosječna neto mjesečna plaća u ovoj maloj, ali financijski moćnoj državi doseže oko 4.086 €. Visoke plaće rezultat su snažnog financijskog sektora i činjenice da zemlja privlači visokoobrazovane i iskusne stručnjake iz cijelog svijeta.

Iako nije članica EU, Švicarska se često uspoređuje i redovito zauzima najviše pozicije s prosječnom neto mjesečnom plaćom od impresivnih 5.811 €. Njezin uspjeh leži u jakom bankarskom sektoru, inovativnim industrijama i relativno nižim porezima u usporedbi s nekim EU susjedima.

Među EU članicama s visokim neto primanjima ističu se i:

Danska: s prosječnom neto plaćom od oko 4.027 € mjesečno.

Nizozemska: gdje radnici u prosjeku primaju oko 3.771 € neto mjesečno.

Irska: s prosječnom neto plaćom od oko 3.349 € mjesečno.

Njemačka: najveće europsko gospodarstvo, s prosječnom neto plaćom od oko 3.231 € mjesečno.

Austrija: s prosjekom od oko 3.205 € neto mjesečno.

Ove zemlje karakteriziraju razvijena gospodarstva, visoka produktivnost i često snažni sustavi socijalne zaštite, financirani kroz poreze i doprinose koji se odbijaju od bruto plaće.

Zemlje na dnu ljestvice

Na suprotnom kraju spektra nalaze se zemlje članice EU s osjetno nižim neto primanjima. Najnižu prosječnu neto mjesečnu plaću u EU ima Bugarska, gdje ona iznosi oko 679 €. Slijede je:

Rumunjska: s prosječnom neto plaćom od oko 1.075 € mjesečno.

Mađarska: gdje prosječna neto plaća iznosi oko 1.184 € mjesečno.

Latvija: s prosjekom od oko 1.259 € neto mjesečno.

Ove brojke često odražavaju niži stupanj gospodarskog razvoja, manju produktivnost i izazove tranzicije s kojima su se ove zemlje suočavale.

PRAZNIK RADA /

Kolike su plaće, a kakvi radni uvjeti u zemljama u kojima su Hrvati - strani radnici

Gdje je Hrvatska?

Prema posljednjim dostupnim podacima za veljaču 2025., prosječna neto mjesečna plaća u Hrvatskoj iznosi 1.416 €. Time se Hrvatska svrstava u skupinu zemalja s nižim prosječnim primanjima unutar Europske unije. Iako je iznad samog dna ljestvice, hrvatski prosjek značajno zaostaje za EU prosjekom (koji je za samca 2023. bio oko 2.350 € mjesečno) te pogotovo za vodećim zemljama poput Luksemburga ili Danske.

Hrvatska se nalazi u društvu zemalja poput Poljske (1.518 €), Slovačke (1.160 €) i Litve (1.435 €), čineći dio istočnog i južnog krila EU s nižim primanjima u odnosu na zapadne i sjeverne članice.

Neto vs. Bruto: Koliko zaista ostaje?

Ključna razlika između bruto i neto plaće leži u porezima i socijalnim doprinosima. Iznos koji "pojede" država značajno varira od zemlje do zemlje. Omjer neto i bruto plaće (net-to-gross ratio) pokazuje koliki postotak bruto iznosa radnik zaista dobije na račun.

Taj omjer može biti vrlo različit. Primjerice, u Belgiji samac bez djece zadržava tek oko 60% svoje bruto plaće, dok na Cipru taj udio raste na gotovo 86%. U Hrvatskoj je taj omjer oko 72%. Obiteljska situacija dodatno utječe na neto iznos – kućanstva s djecom često plaćaju manje poreza ili primaju dječje doplatke, što povećava njihov neto prihod u odnosu na samce ili parove bez djece.

Važnost kupovne moći (PPP)

Nominalni iznosi plaća ne govore cijelu priču. Visoka plaća u zemlji s visokim troškovima života ne mora nužno značiti i visok životni standard. Zato se koristi koncept pariteta kupovne moći (PPP), koji uzima u obzir razlike u cijenama između zemalja. Kada se plaće izraze u PPP standardu, razlike među zemljama se smanjuju. Primjerice, iako je minimalna plaća u Luksemburgu nominalno 4.8 puta veća od one u Bugarskoj, kada se prilagodi za paritet kupovne moći (PPP), ta razlika se smanjuje jer su troškovi života u Bugarskoj znatno niži.

Dakle, usporedba neto plaća u EU zahtijeva pažljivo razmatranje ne samo nominalnih iznosa, već i poreznih opterećenja te razlika u troškovima života. Tek uzimanjem u obzir pariteta kupovne moći možemo dobiti realniju sliku o stvarnom životnom standardu radnika diljem Europske unije.

POGLEDAJTE VIDEO Sever objasnio imaju li Hrvati razlog za slavlje Praznika rada: 'Nije u pitanju samo plaća'