'ZNANJE OSTAJE ZA CIJELI ŽIVOT' /

Nagrađivani profesor geografije ljeta provodi u Africi, a zimske praznike na online predavanjima

Dejan Nemčić, omiljeni zagrebački profesor i humanitarac, srčano slijedi svoju misiju i podučava djecu geografiji diljem svijeta

22.7.2025.

10:24

Pola Križevac

Privatna Arhiva

Profesor geografije Dejan Nemčić dobitnik je brojnih priznanja, uključujući i nagradu za najboljeg učitelja. Ovaj humanitarac slobodno vrijeme i praznike koristi u najbolje moguće svrhe, pomaže i podučava djecu i van Hrvatske kako bi im pomogao da ostvare bolju budućnost, da na sat dolaze s osmijehom, a ne da nastavu gledaju kao obvezu.

Omiljeni zagrebački profesor geografije pet je ljeta proveo u Africi. Skupljao je sredstva za školu te djecu podučavao geografiji. Ondje je uspostavio poseban odnos s djecom koja su željna znanja te koja se vesele i njegovim dolascima i učenju. Osim Afrike, Nemčić posjećuje i brojne hrvatske škole u inozemstvu jer želi povezati djecu naših iseljenika s učenicima iz Zagreba.

Ovaj nagrađivani profesor ispričao nam je kako je odlučio pomagati djeci u Africi, kakvi su ondje uvjeti rada, koja je njegova osobna misija te je li mu teško balansirati posao i humanitarne aktivnost.

Priznanja za najboljeg učitelja

Nemčić je kroz svoj rad dobio brojna priznanja i nagrade grada, županije, države, ali i brojne svjetske nagrade, no one ga nikad nisu promijenile kao osobu niti njegovu viziju da svako dijete u Hrvatskoj zaslužuje obrazovanje dostojno vremena u kojem živimo.

"Dobiti bilo koju nagradu dokaz je da netko cijeni tvoj rad, odricanje i dodatno vrijeme koje ulažeš da mladima omogućiš da se osjećaju dobro u školi i da kao takva škola ima smisla. Meni je posebna čast primiti bilo koju nagradu i do sada nikad nisam došao ni na jednu dodjelu, a da osim svojoj obitelji nisam zahvalio i svojim učenicima jer oni su najzaslužniji za sve ovo što se događa. Njihov dodatni rad, trud i angažman je utkan u svaki moj uspjeh", kaže profesor geografije.

Misija za djecu u Africi

"Kad se vratim 15 godina unazad, koliko sam u sustavu, tih pet ljeta u Africi će definitivno ostati trajno u mom sjećanju, životna misija koju radiš da bi usrećio stotine i stotine djece i ljudi na tom predivnom kontinentu. Nikad nisam razmišljao da zbog odlaska u Afriku gubim ljeto jer odlazak tamo je bio veliko bogatstvo u mom životu, vrijednosti i sve lijepe stvari koje su se dogodile nakon toga, uvijek nas vrate na ono što je najvažnije u životu, a ne tiče se materijalnih stvari. Tijekom nastavne godine, učenici su skupljali školski pribor, crtali geografske karte, izrađivali nastavna pomagala za mnoge predmete i onda bi sve to ponio u afričke škole. Moram biti iskren da nema ništa ljepše nego vidjeti geografske karte koje su izradili moji učenici na zidovima afričkih škola. Koji je to poseban i svet trenutak za jednog profesora geografije. Mnogi me pitaju kako je fizički moguće nakon teške nastavne godine koja završi obično u lipnju, već u srpnju ići na afrički kontinent, no jedino što znam, nakon što se vratim pred novu nastavnu godinu u rujnu, uvijek bih bio odmorniji, ispunjeniji, ali i sretniji nego da sam ljeto proveo na nekoj od hrvatskih plaža", objašnjava Nemčić što ga motivira da ljetne praznike posveti obrazovanju djece u Africi.

LJUBAV PRIJE SVEGA /

Veterinar Franko (30) slijedi djedov put: 'Ima dana kada se pregaze kilometri bez uspjeha'

"Svi imamo viziju kako izgleda afrički kontinent, kako izgledaju uvjeti života tamo, a posebno kako izgledaju njihove škole. Velika je razlika između privatnih i državnih škola - dok su u privatnim školama malo bolji uvjeti rada i opremljenost - državne škole su me na mnogim mjestima doslovno šokirale. Znao sam da su uvjeti loši, ali baš toliko, zbilja nisam imao viziju takve škole. U tim sam školama proveo najviše vremena i održao najviše sati geografije. Svake godine prije dolaska znao bih gradove i njihove škole gdje bih održavao satove geografije i družio se s učenicima. Što je škola u lošijem stanju, djeca su izgledala sretnija i to je ono što me posebno zaintrigiralo", dodaje profesor objašnjavajući koji su najveći izazovi rada u afričkim školama.

UZ STUDIJ I RADI /

Studentica iz Amerike o životu u Hrvatskoj: 'Shvatila sam poantu dugog ispijanja kave'

Nemčić kaže da je tada shvatio kako školu ne čine zidovi i klupe, nego djeca, osmijeh i ljudska sreća. Tvrdi da je najveći izazov, odnosno strah, onaj trenutak kad profesor dođe u neku afričku školu i brine se o tome hoće li ga djeca prihvatiti.

"Mi smo bijelci, oni su crne rase, hoće li me prihvatiti kao takvog? To su vječne borbe i muke u mojoj glavi. No, kad dođeš, kad se predstaviš i kažeš zašto si tu, tada kreću najljepši trenuci koje pamtiš cijeli život. Oni svako predavanje pozorno slušaju, često na kraju predavanja na papir napišu zahvale. Uvijek jedan učenik na kraju sata izađe pred sve i zahvali se u ime škole za znanje koje sam im pružio, te izraze nadu da ću se vratiti. Nisam do sada nikad imao ni jedno ružno iskustvo koje želim što prije zaboraviti, a najviše me oduševljava ta ljubav prema školi, koliko na svakom koraku vidim predanost školi, profesorima i životu u školi. Tražio sam odgovor svih ovih godina zašto je to tako i mislim da odgovor leži u tome da je njima škola izlaz iz siromaštva, bore se, uče da steknu diplomu kojom bi mogli raditi neki dostojanstveni posao i kako bi sebe, ali i svoju obitelj, mogli izvući iz ropstva siromaštva koje je svuda oko njih", objašnjava.

Kaže kako će mu zauvijek ostati u sjećanju jedan trenutak kada je skupini učenika podijelio školski pribor (bilježnice i olovke), a drugo jutro je šestogodišnji dječak došao do njega u sirotištu, prepolovio svoju olovku, koju je dobio dan ranije, i poželio da drugi dio olovke zajedno odnesu njegovom prijatelju da može pratiti nastavu i zapisivati što govori učitelj. Profesor Nemčić to često prepričava svojim učenicima u Zagrebu - što znači davati i dijeliti te što znači poštivati vršnjake.

Prikupljanje sredstava za djecu u Africi

Osim toga kaže kako kroz cijelu nastavnu godinu skupljaju školski pribor, te da se često jave i druge škole iz Hrvatske koje žele donirati olovke ili bilježnice za škole u Africi.

"Često sam posjećivao te škole, a održavao sam i predavanja za njihove učenike. Nekih godina se znalo jako puno skupiti. Čujem se s ljudima koji također rade velike humanitarne akcije za Afriku pa naše sve donacije odlaze u Afriku kontejnerom i to nam znatno olakša sam transport, a često i avionske kompanije pomognu s dodatnom prtljagom da se sve to preveze do afričkih škola. U konačnici znamo da će to doprinijeti i onda sav umor ili zamor pada u drugi plan. Često sam u njihove škole nosio i knjige iz geografije koje koristim u Hrvatskoj, pokazivao sam im sve ljepote naše zemlje i imali smo razne igre vezano za hrvatske pojmove. Moram priznati da jako vole našu zemlju, oduševljeni su prirodnim ljepotama, posebno Plitvičkim jezerima. Zato mi je žao što nismo svjesni što sve imamo u Hrvatskoj. Uzmimo stvari oko nas zdravo za gotovo", kaže Nemčić.

Projekt "Afrika možemo zajedno" izazvao je pažnju javnosti, a profesor geografije ističe da je Afrika definicija života. Najviše životnih vrijednosti koje prenosi u svoj rad, naučio je u Africi.

"Ako danas imaš obrok, sretan si čovjek! Ako imaš priliku popiti čašu čiste vode, sretan si čovjek! Ako imaš madrac na kojem možeš spavati, sretan si čovjek. Ako imaš obitelj, zagrli ih, sretan si čovjek. Ako imaš život, sretan si čovjek. Ako imaš sve ovo, sretniji si od milijuna djece i ljudi u Africi -nemoj to nikad zaboraviti. Odrasli i djeca u Africi su uvijek nasmijani, iako žive u jako teškim uvjetima, ali oni žive u trenutku - sada - nije bitno sutra ili prekosutra, bitan je ovaj trenutak, koji se nikad više neće ponoviti. Onaj pravi Hakuna Matata", kaže Nemčić.

Održavanje satova geografije diljem svijeta

Profesor je održao i online sat geografije s vrha Atomiuma u Bruxellesu i iz New Delhija. U nastavi geografije imaju projekt u kojem im se javljaju uživo naši iseljenici iz države i grada koju obrađuju na nastavi.

"Putujemo s njima virtualno i tako učimo geografiju. Tako smo proputovali cijeli svijet, pričamo uživo s ljudima na svim meridijanima svijeta, a i dalje imamo predavanja iz dijelova svijeta gdje rijetko kad kroči ljudska noga. Često se dogodi da zbog predavanja na koja sam pozvan i ja održim tako predavanje za svoje učenike. Nekada to bude i tijekom praznika pa učenici dođu u školu, što je svima čudno jer misle zašto bi djeca dolazila u školu kad su slobodni, ali to je ta vizija koju gradimo godinama, gdje školu ne gledamo samo kao ustanovu, nego mjesto stvaranja novih uspomena i stjecanja znanja na jedan nov i zanimljiv način. Tako sam održao predavanje online učenicima u Zagrebu s vrha Atomiuma u Bruxellesu, s ulica New Delhija, s vrha najviše zgrade na svijetu Burj Kalife u Dubaiju, s ulica Buenos Airesa i iz Europskog parlamenta u Bruxellesu. Često posjećujem hrvatske škole u inozemstvu i moj cilj je povezati djecu naših iseljenika i moje učenike u Zagrebu, da jedni drugima držimo nastavu, da oni nas uče o državama u kojima žive, a mi njih učimo o Hrvatskoj, zemlji njihovih roditelja. Do sada sam posjetio brojne hrvatske škole u svijetu i održao motivacijska predavanja o svemu što radimo na satu geografije u Zagrebu i pokrenuli smo brojne zajedničke projekte. Nedavno sam održao predavanja u hrvatskim školama u Argentini i Čileu i bilo je predivno. S mnogim školama sam se povezao i nastavit ćemo suradnju, a već planiramo neka online predavanja koja ćemo realizirati na jesen", napominje.

Balansiranje između posla i humanitarnih aktivnosti

"U Argentini i Čileu sam bio u veljači tijekom praznika, a najviše aktivnosti provodim u zimskim i ponajviše u ljetnim mjesecima. Nisam nikad vidio smisao u odmoru svih tih dana, prilika je to da napravimo nešto veliko, da tu situaciju iskoristim da pripremim sve kad krene nastava te da moji učenici dobiju nešto što će im po tko zna koji put pokazati da se u školi mogu događati lijepe stvari i da njihovi učitelji, koje oni često kritiziraju, misle na njih, da mi sve radimo za njihovu sreću", ističe profesor Nemčić.

POVRATAK KORIJENIMA /

Iz Perua došla na studij u Dubrovnik. Hrvatska je oduševila, iznenadila je samo jedna stvar

Na pitanje je li nekad htio odustati, ovaj profesor kaže da postoje trenuci kada se upita što mu ovo treba, ali da to traje vrlo kratko. Tvrdi da je to njegova životna misija, da to nije posao koji se odradi i ide doma.

"Konstantno radimo na tome da popravimo mnoge stvari, stalno učimo i usavršavamo se kako bi od geografije napravili životni predmet, a ne predmet u kojem je cilj dobiti najvišu ocjenu koja je samo broj. Ne želim gledati svoje učenike kroz brojke jer znanje i iskustvo koje dobiju na nastavi ostaje za cijeli život i to je ono što nas vodi. Nije uvijek lako, često doživimo da ljudi ne razumiju što želimo stvarati, kažu nam da živimo korak ispred vremena, a učenicima i meni kao njihovom učitelju, najvažnije je da dolazimo s osmijehom na nastavu jer imamo priliku za naučiti nešto novo o geografiji, ali i životu", zaključuje nagrađivani profesor Nemčić.

POGLEDAJTE GALERIJU