
'Kerum je lajkljiv, mace su lajkljive.' Radnici nisu

Split je grad na koji je već palo nekoliko socijalnih bombi – zadnja se zove Dalmacijavino. A prema njemu upravo leti majka svih socijalnih bombi – Brodosplit. O čemu pak čitamo po portalima i novinama, što gledamo na televizijama kad je Split na tapetu? Spašavanje mačke s čempresa i nove verbalne proljeve gradonačelnika koji "jebe k'o Hektor".
To je, naime, klikljivo i lajkljivo. Ova dva pridjeva još nisu ušla u hrvatski jezik, a trebala bi što prije jer otkako je Facebook postao to što je, uvelike određuju uređivačku politiku naših medija.
"Kerum je lakljiv, mace su lajkljive", žali mi se frend, inače
Mazohistička prostitutka
Split, koji mazohistički uživa u statusu cirkusa, najluđeg grada-slučaja na svijetu, za ovakvo medijsko praćenje dušu je dao.
Mediji koji trče za lajkovima i klikovima, za gledanošću i čitanošću, tretiraju ga kao prostitutku koja daje svakom tko pita. Pitanje tko je za to kriv, kao sa svakom prostitucijom, nije jednostavno – prostitutka ili onaj tko koristi njene usluge? Taj čuveni splitski mentalitet koji se od svega trudi napraviti lakrdiju ili mediji koji tu lakrdiju zloupotrebljavaju i tako si podižu rejtinge.
Kako bilo, rezultat svega toga je medijski status klauna koji uživa drugi po veličini grad u Hrvatskoj. Red Keruma i njegovih bisera, pa red snijega i nesnalaženje na njemu, pa cirkus oko Kerumove smjene, pa malo cirkusa u Hajduka, a na kraju, kao šlag na torti – cirkus oko jebene mačke. U međuvremenu se dogodio i prosvjed radnika Dalmacijavina, koji je popraćen reda radi. U njemu, naime, nije bilo ničeg od "splitske specifičnosti", ničeg da potvrdi status najluđeg grada, prosvjed k'o prosvjed – nit klikljiv nit lajkljiv.
Znate li što je Piana ?
Sve se to, kažem, događa dok prema Splitu leti socijalna bomba zvana Brodosplit. Njegovih više od pola radnika, više od 1.500 ljudi, trenutno je na čekanju, a ostali imaju posla još možda mjesec dana, ako i toliko. U reportaži iz doma jednog od njih, u kojem cijela obitelj prolazi taj pakao čekanja, također nema "splitske specifičnosti", ništa lajkljivo ni klikljivo, pa je nikom nije ni palo na pamet napraviti.
Dobro, to još mogu i shvatiti – tužnih životnih drama ima na svakom koraku, ali ne mogu shvatiti medijski tretman





















