Hrvatski znanstvenik svjetskoga glasa Ivan Đikić
poslao je priopćenje s dokumentima 'koji ukazuju na proširenu
praksu plagiranja i neetičkih radnji koje sam pronašao u
znanstvenom radu ministra Barišića'.
Priopćenje za javnost Ivana Đikića prenosimo u
cijelosti:
Ponukan izjavom premijera Plenkovića “Koliko sam ja s njim
(Ministrom Barišićem) razgovarao, on me uvjerava da je riječ o
tiskarskoj pogrešci, a vidimo da u akademskoj zajednici postoje
različita mišljenja od onih koji ga kritiziraju do onih koji ga
podržavaju”, te člancima u Jutarnjem listu grupe znanstvenika te
kolumnista Inoslava Beškera, odlučio sam
prikupiti i osobno proučiti konkretne podatke o neetičnim
radnjama u znanstvenom radu Ministra Barišića “Does Globalization
Threaten Democracy?” (Synthesis Philosophica, god. 23, br. 2,
2008, str. 297-303).
Na temelju do sada prikupljenih podataka zaključio
sam da je ministar Barišić:
1. Plagirao tekst Stephena Schlesingera “Can
Democracies be Organized” – Dokument 1 pokazuje da su dva odlomka
iz njegovog teksta gotovo doslovno prepisana na str. 301 bez
navođenja izvora.
2. Neetično prisvojio ideju iz knjige Samuela P.
Huntingtona The Third Wave:
Democratization in the Late 20th Century – Dokument 2 pokazuje da
je Barišić Huntingtonovu ideju o tri vala demokratizacije
koristio kao svoju ideju/otkriće, a da nigdje u svom radu nije
citirao autora i knjigu gdje je ta ideja izvorno iznesena.
3. Koristio ideje iz knjige Carla Boggsa,
The End of Politics kao svoje bez citiranja izvora – Dokument 3
Barišić preuzima ideje i neke formulacije iz Boggsove knjige, a
ta knjiga se uopće ne citira u cijelom članku niti na jednom
mjestu.
4. Nekorektno prisvajao ideje iz knjige Roberta A.
Dahla, On Democracy (Yale University Press) – Dokument 4
ukazuje na prenošenja tuđih mišljenja na nekoliko mjesta bez
ikakvog citiranja originalnog izvora. Barišić u čitavom članku
navodi izvor za samo jednu rečenicu preuzetu iz Dahlove knjige On
Democracy, medutim čak dvije stranice prije toga (str. 299-300)
Barišić prepisuje niz ideja i formulacija iz Dahlove knjige ne
dajući pritom nikakvu naznaku o njihovu pravom izvoru.
5. Koristio COPY/PASTE s Wikipedije. To je neznanstvena
metoda koju je ministar Barišić koristio opetovno kopirajući
dijelove informacija s Wikipedije a bez korektnog citiranja
originalnih radova. Takve greške nisu dopuštene studentima na
fakultetima niti znanstvenicima, a pronađene su u ovom radu
ministra Barišića u više navrata:
Dokument 5 – Ministar Barišić prepisuje iz Wikipedije i
griješi u navođenju izvora jer natuknica iz Wikipedije je krivo
ukazivala na knjigu The End of History and the Last Man (1992), a
pravi izvor tih informacija jest članak “The End of History?”
objavljen 1989. u časopisu The National Interest. Barišić
kopirajući Wikipediju pokazuje da vjerojatno nije pročitao
originalni rad i da ne zna za njegovo postojanje nego je krivo
kopirajući Wikipediju citirao i krivi izvor.
Dokument 6 – pokazuje da je ministar Barišić preuzeo više
podataka i formulacija iz članka “Democracy” objavljen na
Wikipediji. Barišić korišteći copy & paste kopira i pogrešno
napisano ime autora jer se u tekstu iz Wikipedije prezime
filozofa Fukuyame navodi na pogrešan način: “Fukayama”.
6. Promjene koje je ministar Barišić unio u kasnija izdanja
svojega rada (Dokos 2010., str. 9 i Wischke [ur.] 2012., str.
238) pokazuju da se ne radi o “malom tipografskom propustu zbog
kojeg se Barišić već ispričao”, već o ozbiljnim znanstvenim
nepravilnostima, jer je u popravljenom tekstu ideja o tri vala
globalizacije pripisana Samuelu P. Huntingtonu - i u glavnom
tekstu i u fusnoti s referencom (Dokument 7).
7. Ministar Barišić je jučer popravio izvornu verziju svog
članka u online izdanju časopisa Synthesis philosophica (Dokument
8) o čemu je izvijestio javnost na svojoj osobnoj stranici:
https://www.pavobarisic.eu/hr/dossier_fusnota.html.
Pokušavajući prikriti svoj originalni plagijat ponovo je napravio
znanstvenu pogrešku. Na kraju fusnote dodao je sljedeću
referencu: “Cf. Stephen Schlesinger, 'Can Democracies be
Organized? ', Maxim News Network, 11/6/2008.”
Kratica “Cf.” stoji za “confer”, odnosno “usporedi”. Međutim,
tekst fusnote nije nešto što treba USPOREDITI sa Schlesingerovim
člankom, već se tekst uglavnom SASTOJI od Schlesingerova teksta
preuzetoga od riječi do riječi. Dakle, opet nema propisnog citata
s navodnim znakovima, već se čitatelje zavarava da je tekst
Barišićev.
8. Barišićev članak je zaprimljen 21. prosinca 2007.
(Dokument 9). Schlesingerov rad je objavljen na portalu 10.
lipnja 2008. (Dokument 10), a Barišić citira “Maxim News Network,
11/6/2008”. Kako je Barišić uopće mogao citirati Schlesingerov
članak koji je objavljen pola godine NAKON što je Barišić dovršio
i poslao svoj članak u Synthesis philosophica?
9. Kako je moguće da u jednom radu bude toliko profesionalnih
grešaka? Očigledno taj rad nije podvrgnut kritičnoj recenziji
uredništva časopisa u kojemu je objavljen. Kad se pogleda
Barišićev opus (https://bib.irb.hr/lista-radova?autor=009735),
može se vidjeti da je u vrijeme dok je bio glavni urednik
(1993.-2005.) dvaju “sestrinskih” časopisa - Filozofska
istraživanja (na hrvatskom) i Synthesis philosophica (na
svjetskim jezicima) - u svojim časopisima objavio čak 14
znanstvenih radova, dakle u prosjeku jedan rad godišnje.
Urednici i članovi odbora odlučuju kome će se radovi poslati
na recenziju i birajući “prijateljske recenzente” često se događa
da uopće ne postoji profesionalna ni kritička recenzija.
Zaključak: Utvrdio sam postojanje plagiranja, niza neetičkih
pogrešaka, krivih citata, kopiranja rečenica i dijelova odlomaka,
te zataškavanja prijašnjih propusta. To pokazuje da ministar
Barišić više puta preuzima tuđe ideje i predstavlja kao svoje te
da čini cijeli niz grešaka u svom radu koje su u suprotnosti s
akademskom čestitošću i stručnim znanstvenim radom.
Prvenstveno jer je plagiranje službeno potvrđeno od najvišeg
relevantnog tijela u Republici Hrvatskoj, Odbora za etiku u
znanosti i visokom obrazovanju koji imenuje Hrvatski Sabor, te uz
ove dodatne činjenice koje sam pronašao smatram da je sve to
dovoljno da odgovorni ministar osobno podnese ostavku jer se radi
o kršenju akademske čestitosti i političkoj odgovornosti njegove
važne pozicije. Brojnost ozbiljnih znanstvenih pogreška
jednostavno su nespojive s obavljanjem funkcije ministra znanosti
i obrazovanja.
Moji osobni motivi za uključivanje u raspravu ovog slučaja su
jasni: ustrajavanje na akademskoj čestitosti te uvođenje nulte
tolerancije na plagiranje u Hrvatskoj. Uključio sam se u ovu
raspravu tek kada je službeno donesena odluka Odbora za etiku u
znanosti i visokom obrazovanju koja nas sve obvezuje da ne
relativiziramo plagiranje u Hrvatskoj.
Apel Premijeru Vlade Republike Hrvatske gospodinu
Andreju Plenkoviću
Poštovani gospodine Plenkoviću, nadam se da uviđate, da se
uopće ne radi o maloj fusnoti niti o tiskarskoj grešci, kako Vas
je ministar do sada uvjeravao.
Uviđam da ste u svom diplomatskom odgovoru koristili izjavu
“U ovom trenutku on ima moje povjerenje” - pitanje je do kada?
Ono što je meni osobno najžalosnije jest da svakim danom
odugovlačenja šaljete sljedeću poruku mladima u Hrvatskoj: Znanje
je nevažno, važnije je kopiranje.
Kako ćete se osjećati Vi ili bilo koji roditelj kada
tijekom nedjeljnog ručka pita svoje dijete:
P: Kako je bilo ovaj tjedan u školi?
O: Dobro, napisao sam dva eseja. Bilo je lagano. Dobio sam
5.
P: O čemu si pisao/la?
O: Ne znam. Mi u školi koristimo COPY&PASTE iz Wikipedije.
Uopće ne stignem proučiti samu temu jer brzo
kopiramo.
Je li takva obrazovna metoda dobra za mlade u Hrvatskoj? Nama
je neophodno uvođenje više STEM sati u obrazovni sustav, ali može
li se to svesti samo na funkcije CUT, COPY, PASTE bez
razumjevanja? Ako se ne slažete s takvim obrazovnim sustavom,
onda porazgovarajte s ministrom Barišićem još jednom i upitajte
ga je li koristio iste metode i u drugim svojim znanstvenim
radovima objavljenima u svojim časopisma?
Također skrećem Vam pozornost na još dvije važne
informacije:
1. Na tekst o istoj temi profesora B.
Lenharda (Imperial College of Science, Medicine and
Technology, London) u kojemu je vrlo jasno definirano zašto ovaj
slučaj predstavlja klasični primjer plagiranja
https://www.telegram.hr/politika-kriminal/globalno-priznati-znanstvenik-boris-lenhard-malo-seuzrujao-zbog-tekstova-kojima-brane-barisica-pa-je-analizirao-njegov-rad/
2. Na tekst koji je rezultat istraživačkog novinarstva
gospodina Nenada Jarića Dauenhaura, a koji pojašnjava moguće
razloge podrške hrvatskih znanstvenika ministru Barišiću
https://www.index.hr/vijesti/clanak/otkrivamo-znanstvenici-koji-su-podrzali-barisica-od-njegace-
dobiti-milijune/943919.aspx
Apel predsjedniku Sabora RH gospodinu Boži
Petrovu:
Poštovani gospodine Petrov, preuzimanjem funkcije
predsjednika Hrvatskog Sabora obvezali ste se na održavanje
visokih kriterija političke odgovornosti u društvu. Javno ste
naglašavali da ćete djelovati iskreno, moralno i odgovorno. Prema
Vašim riječima, tvrdili ste da niste isti kao HDZ i SDP te da
ćete biti korektiv negativnosti koje su te velike stranke u
Hrvatskoj generirale godinama.
Osobno se nadam da iskreno podržavate politiku NULTE
TOLERANCIJE na plagiranje, krađe i druge malformacije u
Hrvatskoj. Na temelju pravorijeka Odbora za etiku u znanosti i
visokom obrazovanju koje imenuje Hrvatski Sabora o plagiranju
ministra Barišića, molim Vas da tu odluku prihvatite kao
obvezujuću i djelujete u tom smjeru prema Vladi Republike
Hrvatske.
Odluka toga najvišeg državnog tijela za etiku u znanosti u
Republici Hrvatskoj je do sada najvažnija službena odluka u ovom
konkretnom slučaju.
Stoga apeliram na Vas da razmotrite nastalu situaciju jer su
političke štete u zemlji već sada očigledne. Nastavak javnog
djelovanja ministra kojemu je Odbora za etiku u znanosti i
visokom obrazovanju službeno utvrdio plagiranje uzrokuje eroziju
moralnih i stručnih kriterija te ukazuje na nedodirljivost
političara u našem društvu protiv čega ste se javno
zalagali.
Apeliram još jednom na Vas i premijera Plenkovića da Vlada RH
što prije postavi ministricu ili ministra koji će svojim imenom i
životopisom uvesti visoke stručne i moralne kriterije u taj resor
te doprinijeti uvođenju konsenzusa u društvu o neophodnim
promjenama u obrazovanju u Republici Hrvatskoj.
Srdačan pozdrav,
Ivan Đikić
Ivan Đikić
Analiza Plagijata by Kristina
Trupeljak on Scribd