Građani i pravo na stan: 'Potreba za domom nije luksuz, već potreba o kojoj društvo mora voditi brigu'

“U stan sam kao samohrana majka troje male djece došla 2003. nakon što sam odlučila prekinuti obiteljsko nasilje. Kao učiteljica zaposlila sam se u osnovnoj školi gdje i danas radim. Svih ovih godina nisam uspijevala ostvariti pravo svoje djece na uzdržavanje, o svemu sam brinula sama. Promijenila sam devet podstanarskih stanova jer se sve malo po malo pretvorilo u apartmane za najam gostima’’, upozorava, nazovimo je za potrebe ovoga teksta Marija, koja na otoku na kojem radi ne može kupiti, niti iznajmiti stan jer su ili preskupi, ili ih se daje u višestruko isplativiji turistički najam.

Marijin slučaj nije izuzetak, štoviše, sve je češće riječ o pravilu u Hrvatskoj koja se neumoljivo prži na tržištu turističkoga sunca. S druge strane, Zagreb je u samom vrhu europskih metropola po porastu cijene dugoročnog najma koji raste i više od 10 posto godišnje.

No, sličnu muku muči i dobar dio Europske unije. Stoga je pokrenuta Europska građanska inicijativa ‘Stanovanje za sve’ (‘Housing for All’), u koju se uključila i Hrvatska zahvaljujući stručnjacima i aktivistima. Građani i građanke mogu se uključiti u rješavanje tog problema potpisom peticije housingforall.eu i tražiti od Europske komisije izmjene stambenih politika. Europska građanska inicijativa (Facebook / Fetz)

Inicijativa "Stanovanje za sve" traži povećanje javnog stambenog fonda i priuštive stanove

Svrha inicijative je stvoriti bolje pravne i financijske okvirne uvjete koji će svim Europljanima i Europljankama olakšati pristup stanovanju. Preduvjet je neprimjenjivanje kriterija iz Maastrichta na javna ulaganja u socijalno i cjenovno pristupačno stanovanje, lakši pristup financiranju EU za investitore u neprofitnoj i održivoj stanogradnji, uvođenje socijalnih pravila temeljenih na tržišnom natjecanju za kratkoročni najam te izradu statistike o stambenim potrebama u Europi.

Cijene stanova lete u nebo, a rješavanje stambenog pitanja u postojećim uvjetima kredita za ljude koji nemaju nasljedstvo gotovo je nemoguće. Iako su zemlje poput Hrvatske, Španjolske ili Mađarske najviše pogođene stambenom krizom, u cijeloj EU sve veći broj ljudi teško spaja kraj s krajem zbog velikih troškova stanovanja. Oko 82 milijuna ljudi troši više od 40 posto svoga dohotka na stanovanje. Liste čekanja za subvencionirane, socijalne i priuštive stanove sve su duže. Istovremeno, u gotovo svim državama članicama Unije broj beskućnika i beskućnica raste. Cijena zemljišta i nekretnina u gradovima divljaju dok globalni investitori - mirovinski i hedge fondovi - otkupljuju cijele gradske četvrti kako bi podizanjem cijena osigurali što veći profit. Za njih stanovi nisu nešto što služi stanovanju, nego isključivo zaradi, a ulaganja u priuštive i socijalne stambene jedinice premala su i nedovoljna.

Europska građanska inicijativa - Iva Marčetić (Pravo na grad)

Stanovanje je potpuno prepušteno tržištu, a mora postati društvena briga Godišnji manjak investicija u priuštivo i socijalno stanovanje na razini EU iznosi oko 57 milijuna eura, a fiskalni okviri Europske unije i njeni zakoni o državnoj potpori nameću previše ograničenja i sputavaju one gradove i općine koji nastoje stvoriti priuštiv i socijalan stambeni prostor.

U Hrvatskoj, država i gradovi osiguravaju svojim stanovnicima samo dva posto javnog stambenog prostora dok je u nekim gradovima poput Beča i do 60 posto stambenih jedinica u javnom ili neprofitnom sektoru. Nedostatak javnih stanova i javnih stambenih politika dovodi do toga da smo u Hrvatskoj u potpunosti prepušteni tržištu koje nema mandat brinuti se o stambenim potrebama, već samo o kratkotočnim profitima.

Europska građanska inicijativa (Facebook / Fetz) Roditelji kao cimeri, stambeni stres, socijalna katastrofa

“Kvadrati su preskupi, najamnine su neizdržive, a iako u Hrvatskoj velik broj kućanstava živi u vlastitim kućama i stanovima, te kuće i stanovi su prenapučeni pa u čak 40 posto slučajeva u stanovima živi preveliki broj članova uslijed nemogućnosti da se adekvatno riješi stambeno pitanje svih ukućana. Pitanje doma država je prepustila u potpunosti tržištu i ne brine kako će biti osigurano pravo na stan’’, upozorila je arhitektica i istraživačica Iva Marčetić iz Prava na grad, objašnjavajući zašto su uz još niz organizacija u Hrvatskoj i Europi odlučili podržati Europsku građansku inicijativu ‘Housing for all’.

‘’U Hrvatskoj čak između 70 do 80 posto mladih u dobi od 18 do 34 godine još uvijek živi s roditeljima jer si ne mogu priuštiti skupi najam ili kredit za stan. No, dok je u javnosti jedna od glavnih tema kako zaustaviti iseljavanje mladih, osiguravanje adekvatnog i sigurnog stambenog prostora potpuno je zanemareno. A upravo bi javne stambene politike koje uzimaju u obzir stambene potrebe građanki i građana omogućile primjerice mladima lakše rješavanje stambenog pitanja’’, upozorio je Kristijan Kovačić iz Mreže mladih Hrvatske (MMH).

Europska građanska inicijativa - Kristijan Kovačić (MMH) Toliko mladih u obteljskom gnijezdu, upozoravali smo već, zapravo proizvodi svojevrsnu socijalnu katastrofu, smanjenu mobilnost radne snage i sveopći osjećaj da se budućnost ne može planirati jer nemamo siguran dom u kojem se ta budućnost ostvaruje. Na iseljavanje, u pozadini kojega je izostanak stambene politike, a kao jedan od ključnih izazova za Hrvatsku, upozorila je u svojem izvješću za 2018. godinu i pučka pravobraniteljica Lora Vidović: ‘’Ekonomska  kriza  donijela je nezaposlenost,  nesigurne  radne  odnose,  ovrhe … pa mnogi  svoje stambene potrebe ne mogu ostvariti na tržištu nekretnina, a tu je i sve prisutniji ‘stambeni stres’, koji se javlja kada troškovi stanovanja čine više od 30 posto mjesečnih primanja. U Dalmaciji i Zagrebu prisutna je gentrifikacija, iseljavanje autohtonog stanovništva iz gradskih središta, zbog rasta troškova života i prenamjene većine prostora u poslovne, odnosno stavljanja svakog slobodnog kvadrata u funkciju smještajnog kapaciteta, a posebno je teško na otocima’’.

‘’Problem postaje i veći nakon što su se stanovi počeli iznajmljivati kratkoročno, putem servisa poput Airbnb-a, što smanjuje broj stanova dostupnih za dugoročan najam te povećava njihovu cijenu. Posljedice turizma koje već godinama osjećaju studenti i drugi podstanari gradova uz more, sada sve više osjećaju i stanovnici glavnog grada’’, upozorila je Marčetić.

Dubrovnik (Pixabay)

U većini slučajeva, pogotovo kada govorimo o većim gradovima, cijene najma prelaze 40 posto sveukupnih primanja kućanstva, a mnogima je zbog nesigurnosti radnog odnosa, nemoguće plaćati rate kredita. No, problem je to koji ima mnogo lica na što je upozorio Bojan Nonković iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID): “Radnice i radnici prisiljeni su seliti sve dalje od svojih radnih mjesta, pristajati na sve gore stambene uvjete i izdvajati sve više vremena za put na posao, što narušava njihovo zdravlje i kvalitetu života te stvara dodatne prometne gužve. Postojeći sustav radnice i radnike gura sve bliže granici siromaštva i socijalne isključenosti i pridonosi rastu nejednakosti u društvu.” ‘Potreba za domom nije luksuz, već jedna od ključnih potreba o kojoj društvo mora voditi brigu’

Kako bi se navedenim negativnim trendovima stalo na kraj, potrebno je stambenoj politici pristupiti na sustavan način i kao prioritet odrediti osiguravanje kvalitetnih i pristupačnih stambenih prostora.

Europska građanska inicijativa - Bojan Nonković, Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID)

Predstavljanjem Europske građanske inicijative u hrvatskoj metropoli, Zagreb se pridružio gradovima poput Beča, Barcelone, Lisabona, Brisela i ostalih gradova EU zemalja gdje je predstavljena inicijativa putem koje i građani Hrvatske potpisom mogu od Europske komisije tražiti izmjene stambenih politika država članica.

‘’Godinu dana prikupljat će se milijun potpisa kako bi pred Europsku komisiju stavili zahtijev izmjene pravila za države članice koje bi tim putem mogle proširiti svoje programe javnog stanovanja na širi spektar stanovnika. Isto tako od Europske komisije se zahtijeva da se omogući lakša izgradnja javnih stanova na način da investicije u javno stanovanje ne ulaze u obračun javnog deficita kako je definirano Mastriškim ugovorima, kao i da se na razini Europske unije reguliraju digitalne platforme koje se bave kratkoročnim najmom’’, istaknula je Marčetić.

Kad bi Zagreb bio ‘crveni Beč’

‘’Hrvatskoj je potreban razvoj neprofitnih modela stanovanja poput stambenih zadruga i da država i gradovi to podrže na način kako to, primjerice, radi Beč ili Zurich, odnosno potreban nam je zaokret prema razvojnim strategijama, a ne prema dugoročnom zaduživanju građana’’, kazala je za Vijesti.hr ranije Marčetić u analizi Beča kao primjera dobre prakse . Naime, jedna od najskupljih metropola u Europi, ujedno i središte priče ‘’Housing for All’, ima iznimno povoljne cijene najma stanova. Grad je to koji ima 1,8 milijuna stanovnika, a njih 60 posto živi u unajmljenim stanovima u vlasništvu grada ili poduzeća koja promoviraju javni interes. U usporedbi s Parizom i Londonom gdje prosječna cijena najma po metru kvadratnome iznosi 26 eura, Barcelonom sa 17 i Pragom s 13 eura po 'kvadratu' bečkih 9,6 eura po metru kvadratnom čine se gotovo nevjerojatnim.

Zagreb (PIXSELL, Arhiva)

No ključ je u tome da se, nažalost, neprestano zaboravlja da se stambena politika tiče svih aspekata ekonomije i ukoliko nije pametno vođena kroz diverzifikaciju modela stanovanja od kojih veliki dio mora biti neprofitan, ona nije razvojna nego regresivna.

''Ukratko - potrebna nam je stambena politika, a ne država koja zdušno potiče špekulaciju i individualizirani neizdrživi dug. Tu, naravno, igra ulogu i Europska unija i njene regulative o financiranju javnih investicija, usmjeravanje strukturnih fondova prema ulaganjima u stanovanje za što već postoje glasovi koji lobiraju u Europskom parlamentu’’, istaknula je Marčetić.

Kroz godinu dana koliko će trajati prikupljanje potrebnih milijun potpisa, bit će niz događaja u cijeloj Europskoj uniji, kao i u Hrvatskoj, a Inicijativa će s obzirom na to da slijede izbori za Europski parlament tražiti od stranaka i kandidata da se izjasne o ovom problemu i kažu podržavaju li ‘Stanovanje za sve’.

‘’No, bez obzira na promjene u Bruxellesu, u Zagrebu se treba dogoditi glavna promjena principa i odnosa prema stambenom pitanju jer situacija je postala neizdrživa i mnogima nisu potrebne statistike da im to dokažu’’, te podsjetila da ‘’životno iskustvo većine nas svjedoči da nam je ugroženo naše osnovno ljudsko pravo – pravo na adekvatan stan, odnosno pravo na adekvatan životni standard’’.

Pravo na stan kao investicija u budućnost (Damir Spehar/PIXSELL)

Kampanju 'Stanovanje za sve' u Hrvatskoj vodi Pravo na grad, a podržavaju je Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, Centar za mirovne studije, Društvo arhitekata Istre DAI/SAI, Društvo arhitekata Rijeke DAR, Društvo arhitekata Zagreba, Inicijativa Srđ je naš!, Institut za političku ekologiju, Kuća ljudskih prava, Mreža mladih Hrvatske, Savez udruga Operacija grad, Platforma Doma mladih, Pravo na grad, Sindikat obrazovanja, medija i kulture, Udruga hrvatskih arhitekata UHA, Udruga MoSt, Zelena akcija i Zelena Istra.