
Finale SuperUha u petak: uz Ariel Pink ispratite žestoku koncertnu sezonu

SuperUha Lauba, koju pogoni Iskon, u suradnji s Kultnim Kultivatorom, ovaj put s misijom promocije i osnaživanja nezavisne hrvatske scene, uz već najavljen nastup Ariela Pinka predstavljaju prilično aktivan osječki booking i DJ kolektiv Phonogram, talentiranog đakovačkog producenta Marka Vukovića koji se krije iza imena Kimekai i potpuno novo ime zagrebačke scene, dark/synthwave inkarnaciju starog znanca i prvoborca Gorana Lautara – Neon Lies.
Odrastajući u Los Angelesu krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, ili preciznije Beverly Woodsu nadomak Beverly Hillsa, Ariel Marcus Rosenberg je već s 10 godina počeo pisati prve glazbene kompozicije.
Uveliko opčinjen poviješću popularne kulture sa 16 godina stondirani srednjoškolac tada kultne “Beverly Hills Highschool” počeo je slagati prve snimke na rustičnom analognom četvorotrakašu. Koliko je predano i fanatično bio posvećen ovom “malom kućnom zanatu” govori i činjenica da je koju godinu kasnije, tada student “California Institute of the Arts”, u kući svojih roditelja imao pravo malo skladište audio kazeta s preko 500 snimljenih pjesama, prije nego što je ijednu od njih izveo uživo. Sve ovo nije mnogo značilo u prvim susretima s publikom koji su manje - više bili katastrofalni. Svedeni na one-man show žestokog fana Hall & Oates, Michaela Jacksona, 10CC, Fleetwood Maca i nostalgičan prizvuk “zlatne ere” popa bili su u tom trenu potpuno neuklopivi u vladajuću indie scenu u koju je bačen.
Koju godinu kasnije pak, dogodilo se da njegov prvi album završi
u rukama jednog benda koji je u tom trenutku svojim rastućim
utjecajem u potpunosti prekrajao ruho američke nezavisne glazbe,
na vratima ere u kojoj će ovaj termin (indie) dostići krajnji
nivo apstrahiranja. Bili su to Animal
Collective, a listopad 2004. i album “The Doldrums” na
njihovoj Paw Tracks etiketi, označit će početak nečega što će se
kasnije u najtvrđjem krugu Pinkovih poklonika zvati jednostavno -
“The Ariel Sound”. 100% autentičan “Ariel Sound”
ili ne, ovaj album kao i sljedeća dva “Worn
Copy” i “The House Arrest”, imat će
presudan utjecaj na to da do kraja prvog desetljeća 21. stoljeća
svijetom nezavisne muzičke scene zavlada novi val lo-fi izvođača
ili bedroom-pop kako ga je u određenim inkarnacijama žigosala
glazbena kritika.
S ništa manje uspjeha neće proći ni drugi studijski album za 4AD - “Mature Themes” iz 2012. kao ni neposredni povod za predstojeću turneju - album “Pom Pom” koji je svjetlo dana ugledao u studenom 2014. godine.
Kimekai je alias iznimno talentiranog đakovačkog producenta Marka Vukovića koji je svoj hvaljeni album prvijenac izdao za Hush Hush Records iz Seattlea čime je ''Coral Dreams'' zasluženo dospio u fokus kako naših tako i stranih medija. Svoj zvuk opisuje kao kombinaciju analognih sintisajzera, sanjivih vokala i organičkih perkusija, a kao utjecaje navodi žanrovski široku lepezu izvođača poput Joy Division, New Order, Gang of Four, James Blake, Toro y Moi, Shlomo, Soosh, Cloudfactory, Foals, Atlas Sound, Kraftwerk, Why Stakla i Holandija. Album mu je završio na visokom 13. mjestu Kultivatorove regionalne liste najboljih albuma: ''Ofucana je fraza u svojim bezbrojnim varijacijama kako mi, tako malen narod, u nečemu imamo konja za utrku s oh-tako-nedostižnim bjelosvjetskim primjerima. /.../ Chillwave ugođaj, koji aranžmanima i igranjem s raznim zvukovima vraća igru na teren ranog Four Teta ili Cariboua prije nego što je Dan postao prepatetičan u svojoj benignoj pozitivi. /.../ U svakom slučaju, zapamtite ovo ime''.
Za početak iduće godine sprema svoj drugi album za Hush Hush Records i nema razloga da ne vjerujemo da će nadmašiti prvijenac. Samo poslušajte ''Take me for a ride''.
















