Tek što je stupio na dužnost novi zamjenik ministra turizma
Robert Pauletić podijelio je javnost zbog
tekstova u kojima nimalo biranim riječima opisuje turiste iz
Srbije i Japana.
Danas se Pauletić pred javnošću branio kako mu nije bila namjera
ikoga povrijediti, već da se radi o "specifičnom dalmatinskom
humoru koji je izvučen iz konteksta i možda zvuči uvredljivo, ali
zapravo to nije".
Kako biste sami mogli donijeti sud o tome radi li se o satiri ili
vrijeđanju turista, donosimo vam dijelove Pauletićevog teksta iz
2008. godine objavljen u Slobodnoj Dalmaciji u kojem piše kako je
napustio hotel jer su u njemu odsjeli Srbi.
"(...)Došli smo na teracu hotelčića i vidili da su nan Srbi
okupirali najbolja tri stola uz ogradu. Ustvari, formirali su
jedan veliki SAO Stol, cili prvi red, tri familje s dicon. A
bidna Papučica se još na plaži palila kako će navečer dugo gledat
doli, u romantični trag misečine na moru, i spokojno pijuckat
martini bjanko. Od misečine na moru ništa, ali ajde, stiga joj je
bar martini(...)
(...)Doša je konobar, a on ga je povuka na katrigu uz sebe:
“Kako ti je ime, momčino?” Konobar je reka: “Igor.” “E, Igore, ti
i ja ćemo ovde sve da bijemo! Vidiš ovoga moga druga ovde, Branko
se zove? Ej, to je čelik, a ne čovek! Onaj vaš Cro-Cop je kurac
za njega! Slušaj, brate, loša vam je ova brlja. Daj bocu čivasa
donesi, odma!”
Papučica mi je šapnila: “Čuješ li ovo? Opet bi oni nama
komandirali, samo da uvate priliku”. Reka san joj: “Ajde muči,
ovo su ipak turisti, a ne vojska.”
Uskoro se, međutim, ekipi za stolon pridružila i cura s
parkinga, pa su se nešto sašaptavali. Zatim je ovi drobati
zloćudno pogleda prema meni i glasno upita žensku: “I šta ti je
tip reko? ... Ma, sereš!” Diga je čašu (slučajno ili ne, s tri
prsta) i, ka, nazdravija mi: “E, pa, živeo ti meni, burazeru.
Videćemo se još!”
Okrenija san glavu i reka Papučici: “Šta smo ovde izili,
izili smo. Ajmo u sobu, inače ću se možda morat potuć, a njih ima
trojica.” Uzela je čašu s martinijen i žalosno se uputila nazad
kloparajući na take. “Otirali nas Srbi s ognjišta, a?”, pokušala
se našalit Papučica: “Šta ima veze, osta nan je bar krov nad
glavon, nismo totalne izbjeglice.”(...)
(...)Papučica se uozbiljila: “Koje su ovo škovace? Šta
provociraju ovako usrid Hrvatske? Jesu li oni normalni?” Poučija
san je: “Po našim zakonima, takvima kakvi jesu, nismo mi u pravu,
nego vjerojatno oni. Osim toga, kladija bi se da više splitske
mladosti zna ovu njihovu pismu nego bilo koju šta piva klapa
‘Šufit’.
Da ja sad, recimo, opleten bocon onoga debeloga, u novinama
bi sigurno napisali kako se uvik nađe neki nacionalistički kreten
da pokvari turistima ugođaj. Zato je najbolje da zatapjamo i odma
partimo odavde.”
Smista san otiša do vlasnika hotela, inače purgera (!), i
reka da napuštan hotel već sutra ujutro, umisto u sridu kako san
planira. Reka je samo: “Okej, nemojte kaj zamerit!”, iako smo
znali i on i ja o čemu se radi. Ali jebiga, kume, kune su kune,
makar bile i srpske. Srbi su nan se, eto, zbilja vratili, u
velikon broju. Istra, Kvarner, otoci, Dubrovnik, dolaze bez
kompleksa i straja. Ka i ovi burazer s Paga, neka mu je srećno
letovanje!", napisao je Pauletić za Slobodnu Dalmaciju.