'Dina sam zadnji put vidio prije evakuacije, svaki je skočio na svoju splav'

Vlasti francuske prefekture Martinik donijele su odluku o prekidu aktivne potrage za hrvatskim kapetanom Dinom Miškićem i ostalim nestalim pomorcima s tegljača Bourbon Rhode, potonulog 26. rujna. Prefekt Martinika Franck Robine na konferenciji za novinare objavio je da je takva odluka donesena jer su nakon 16 dana potrage šanse da je itko od nestalih živ gotovo ravne nuli. Istodobno je objavio da se iz faze aktivnog traganja prelazi u fazu aktivnog motrenja golemog područja u Atlantskom oceanu (veličine kao pola Francuske) na kojemu bi mogla biti splav za spašavanje.

Nakon potonuća francuskog tegljača Bourbon Rhodea, spasioci su pronašli trojicu preživjeli pomoraca te tijela četvorice preminulih. Jedan od trojice preživjelih s Bourbon Rhodea je ruski pomorac, 58-godišnji Igor Morozov. Večernji list objavio je Morozovljevu dramatičnu priču koju im je prenio njegov sin. Njegov otac se, kaže, oporavlja od teških ozljeda dobivenih tijekom havarije broda.

'Znam zašto je brod potonuo'

"Cijeli dan i cijelu noć bacalo nas je ledeno more amo-tamo. Ni sam ne znam kako, ali držao sam se rukama i nogama o prevrnutu splav za spašavanje, a valovi od 15 metara nosili su nas sve dalje od mjesta gdje je potonuo naš brod, Bourbon Rhode", kazao je Morozov koji je hrvatskog kapetana Dina Miškića zadnji put vidio prije evakuacije.

Svaki je krenuo na svoju splav od ukupno četiri koje su pobacali u more. Uz Morozova na splavi su bila još četvorica pomoraca, no dvojica nisu izdržali - napustila ih je snaga i ostali su usred oceana. Kada je sljedećeg dana oluja popustila, Morozov se uspio popeti na splav s još dvojicom kolega iz Ukrajine.

"Ja znam zašto je brod potonuo", kaže Morozov te nastavlja kako je primijetio da su gotovo svi poklopci grotla na brodu otvoreni i da kroz njih ulazi voda.

Nekoliko je poklopaca, kaže, bilo zatvoreno, ali kao i da nisu. Brtvilo oko njih, koje bi trebalo biti apsolutno nepropusno, u potpunosti je popustilo pa je i kroz te otvore ulazilo more. Kada je postalo jasno da strojevi ne rade i da nema spasa, naređena je evakuacija.

'Nismo mogli disati, kao da smo udisali more'

Morozov je osobno pregledao i pripremio za korištenje sva četiri splava za spašavanje. Tada je i zadnji put vidio Miškića te s četvoricom kolega skočio za jednom splavi. No, umjesto da se ona automatski aktivira i napuše, ostala je vezana za brod koji ju je vukao za sobom, ravno prema dnu.

"Nismo imali nož za prerezati uže. Pokušavali smo se odvojiti od broda, vukli, trzali, ali uzalud. U jednom trenu je uže puklo, a splav se oslobodila i napuhala, ali i prevrnula", ispričao je Morozov.

On i četvorica kolega držali su se za splav i plutali jer zbog valova visokih i do 15 metara nisu se mogli popeti na splav. More ih je nosilo sve dalje i nisu ništa vidjeli. Vjetar je, kaže, raspršio kapljice s površine stvarajući vodeni dim.

"Nismo mogli disati. Kao da smo udisali more", ispričao je Morozov, a njegov sin isto prepričao Večernjem listu.

U toj nadljudskoj borbi i očajničkom držanju za splav ruski je pomorac zadobio teške ozljede i sva mu je koža oguljena. Dvojici njegovih kolega snaga je popustila, val ih je odbacio i odvojili su se od splavi. Njihova su tijela kasnije pronađena. Tek drugog dana, kada se razdanilo, Igor i dvojica ukrajinskih kolega popeli su se na splav i tamo dočekali dolazak jednog teretnog broda koji ih je prebacio do francuske fregate.

Svoje su iskaze dali policiji i osiguravajućoj kući kompanije Bourbon.