U ponedjeljak u padu vojnog helikoptera Kiowa Warrior u more u
Zlarinskom kanalu poginuli su piloti Hrvatskog ratnog
zrakoplovstva bojnik Marin Klarin i natporučnik
Tomislav Baturina.
VEZANE VIJESTI
Objavljen identitet poginulog pilota, i dalje
traje intenzivna potraga za drugim pilotom
Pad helikoptera kod Zlarina: Ronioci su iz mora
izvukli i tijelo drugog stradalog pilota
Vijest je osobito pogodila njihove kolege, a od legendarni
hrvatski pilot Ivan Selak na svom se Facebooku
oprostio od Marina i Tomislava. Kazao je da se takvih slučajeva
nagledao previše puta, a progovorio je i o
opasnostima pilotskog posla.
Njegovu objavu u nastavku pročitajte u cijelosti:
''Posao pilota je zahtjevan, složen, težak, riskantan, ali i
nadasve zanimljiv jer je nesvakidašnji, jer je interesantan, jer
je sve samo ne dosadan. Kad kažem riskantan mogao sam reći i
opasan, ali to je preteška riječ jer se radi ipak o prihvatljivom
riziku ili eto o prihvatljivoj opasnosti pa je onda i posao
pilota sam po sebi prihvatljiv kao i dosta drugih zanimanja koja
u sebi donose neku dozu rizika (prihvatljivog).
Posao vojnog pilota je još malo više, on predstavlja i
izazov, on traži posvećenost, on traži vjeru u sebe i svoje
kolege, on daje puno, ali puno i uzima.... ovo je taj slučaj, ovo
je taj trenutak. On uzima ljudski život. Na svu sreću to je
rijetko, na žalost to je mogućnost koja se događala, koja se
događa i koja će se opet dogoditi. Koliko god mi lamentirali oko
toga, pitanje nije da li nego kada će se dogoditi. Tako je kod
nas, tako je i biti će u svim zrakoplovstvima svijeta. Ovaj put
otišla su dva čovjeka, Marin i Tomislav. Vrhunski piloti,
posvećeni svom poslu, zaljubljenici svog poziva, vješti i
sposobni pripadnici HRZ.
Postoje trenutci u kojima ne postoji objašnjenje, ne
postoji niti će postojati konačan i istinit zaključak. U kojem
ćeš moći reći “e bilo je zato...”. Ovakvih slučajeva nagledah se
u životu ne jednom, ne dvaput , bilo je i malo previše
puta. Jednostavno ne objašnjivo. Pravo je svakoga iznijeti
mišljenje, ali pričati o nekakvim teorijama zavjere tipa jedno
ili dvomotorni, o napuhavajućim plovcima, o opremi, o... ma dajte
ljudi, eto nek ti otkaže repni rotor (transmisija), ma možeš
imat 5 motora, ili hoće li ti plovci pomoći ako iz nekog razloga
udariš sa 200km/h u more, nema tu zavjere, nema tu
zakulisnih igara, nema tu i neće tu nikada biti jednoznačnog
objašnjenja. U ovom poslu je to nažalost i opcija, ovaj put se
dogodila, posljedice su strašne, ali to je onaj prihvatljivi
rizik sa kojim se svaki vojni pilot mora pomiriti i biti svjestan
da stvari mogu krenuti i po zlu čak i kada letiš “samo” od točke
A do točke B, kada letiš i eto neke potpuno “bezazlene” letove. I
jedina pouka iz ovog strašnog događaja je upravo to, nema i ne
postoje “bezazleni” letovi, nema toga, to ne postoji.
Let započinje puno prije sjedanja u kabinu, a završava, nakon
gašenja motora i izlaska van letjelice(nekad ni to-drugi put o
tome). Marine i Tomislave, kao vaš stariji kolega hvala vam za
svaki vaš trenutak proveden u vašoj želji da nastavite putem
naših vitezova-pilota koji su dali svoj život za ovu
zemlju, za ovu zastavu, za ovu slobodu. Na žalost
sudbina je htjela drukčije. I jedino je ona suvislo
objašnjenje.
Sudbina je htjela da u vašem pješčanom satu nema više
pijeska. Sada ćete u bezvremenskim nebeskim prostranstvima
upoznati Vuleta, Marka, Antuna, Miroslava, Rudija, Meša... i
ostale junake ove lijepe zemlje. A vašim obiteljima, vašim
najmilijima, znam da je njima užasno, da im je najteže, izražavam
najdublju i iskrenu sućut... Kolege naše počivajte u miru
ili letite beskrajem, vječna vam hvala.''