Bozanića nazvao bezličnim bezveznjakom bez ideje

U pismu uredništvu Slobodne Dalmacije Kaptol najprije navodi da tekst "Naš Desmond Tuta Bugarin" zapravo "nije vrijedan nikakve posebne raščlambe te bi ulaženje u raspravu sa sadržajem koji je u njemu iznesen mogao netko shvatiti kao davanje vrijednosti nečemu što je uistinu bezvrijedno".

"To je razlog", objašnjavaju, "zašto nismo reagirali odmah nakon što je napisan".

Komentar na odluku Zagrebačkog sveučilišta da nadbiskupu Josipu Bozaniću dodijeli počasni doktorat zbog doprinosa u izgradnji humanijeg društva, objavljen je, inače, 23. svibnja.

Premda beznačajan, Kaptol svejedno temeljem njega postavlja urednicima lista priličan niz pitanja:

Gaženje postulata etičnosti

"Smatrate li da je prihvatljiv takav način pisanja o bilo kojoj temi? Mislite li da se takav tekst može opravdati jednostavnim isticanjem vrijednosti slobode govora ili specifičnostima stilskoga izražavanja? Možete li navesti koje se to vrijednosti i kakva odgovornost promiče takvim napisima? Možda je za vas to poželjan način kojim Slobodna Dalmacija i njezini vlasnici žele medijski djelovati u hrvatskome društvu? Namjeravate li i dalje dopuštati i promicati da se čitatelji hrane uvredama i bezobzirnim grubostima koje zanemaruju istinu, koje gaze postulate etičnosti, koje nisu na tragu mjerodavnoga pisanja o nekoj temi niti na tragu profesionalnosti i stručnosti novinarskoga poziva?", navode u pismu.

Čude se što novinarska struka već nije reagirala.

"Vaš je novinar u prvoj rečenici napisao da se o počasnome doktoratu kardinala Bozanića 'u krugovima hrvatske nezavisne inteligencije digao omanji oblak sitne, fine prašine'. Osim što se u pojedinim sintagmama toga izrijeka može pročitati jezik iz doba komunističkoga totalitarizma, iz cijeloga je teksta razvidno da je pisanjem toga novinara – bez daha finoće i istine – podignut veliki oblak koji je kišom uvreda (nažalost, ponovno) stvorio blato i kaljužu govora u javnosti", poentira Kaptol.

Grijeh struktura i udaljavanje od Boga

A Dežulović je napisao kako mu "ne pada na pamet baš nitko tko bi takav blagoslov - počasni dakle doktorat jednog svjetski i europski posve beznačajnog, beskarakternog, bezuglednog, bezidejnog, bezličnog i bezveznog univerziteta - zaslužio više od jednog posve beznačajnog, beskarakternog, bezuglednog, bezidejnog, bezličnog i bezveznog biskupa poput Bozanića, kakvih na svakoj koncelebriranoj misi na Bleiburgu ima za kolegij Medicinskog fakulteta".

Za njegovo najveće znanstveno dostignuće ističe konstataciju da smo se "udaljili od Boga", oslovio ga "mutavim kardinalom" koji "muca o grijehu struktura" i to nikad ne ponavlja, a mudrost crpi iz poslanica "Pavla apostola Coelha".

Doktorat je dobio bez ijednog relevantnog rada i citata u znanstvenoj periodici, a pritom posve legalno, dok je, smatra Dežulović "prestižnim svjetskim univerzitetima preostalo da svoje počasne doktorate dijele kojekakvim književnicima, umjetnicima, nobelovcima, rock pjesnicima i borcima za takozvana ljudska prava".