
Dario uzeo godišnji i odlučio se na pothvat života: 'Osjetio sam poziv i pitao franjevca'

Kuhaču uzme samo iz hobija, prijatelji su njegov gulaš već nahvalili, a u sebi je nosio veliku želju da napravi svoj najveći čobanac ikad i pomogne ljudima kojima to najviše treba. Krenula je priča ljubavi i velika srca, finale će biti u čast svetkovine sv. Ante
Dugo se u njemu kuhala ideja, vrtila se po glavi, a onda je jednostavno izletjela - uzeo je tri dana godišnjeg odmora, na poslu nije rekao zašto, jednostavno se bacio na glavu i počeo povezivati priču. Dario Čorić (50), rodom iz Vinkovaca, nakratko će prestati biti ekonomist i financijski stručnjak te će navući pregaču.
Pred njim je golemi posao - skuhat će čobanac, onaj pravi domaći, po slavonskom receptu i uz nešto vlastitog dodira, kuhan lagano satima na vatri, na pravoj domaćoj masti, na pravoj domaćoj (i nagrađivanoj) baranjskoj paprici i sve to za 400 obroka koje će podijeliti u pučkoj kuhinji Svetog Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu.
Odavno je ovo franjevačko mjesto postalo utočište najsiromašnijih, često i beskućnika, koji na zagrebački brežuljak dolaze po svoj obrok koji grije u trbuh i dušu.
Franjevci ne pitaju zašto ni kako, nego jednostavno pružaju ruku i obrok pomoći. Na tom valu ljudske potrebe da se pomogne, sada je i Dario, kojemu je ideja sinula, u njemu se rodilo ono "da mora" nešto - i što će drugo Slavonac ponuditi od svog srca nego "pravi domaći čobanac"!
Na cesti prišao franjevcu i pitao
"Davno sam došao u Zagreb studirati, ali Slavonija nije izašla iz mene. Osjetio sam poziv", govori nam. Sve se dogodilo vrlo spontano - nedavno su njegova djeca (brat i sestra blizanci) imali krizmu u toj župi, oduševili su ga susreti s mladima četvrtkom, njihov pristup siromašnima u kojem ne gledaju tko je tko, nego jednostavno pomažu, kći mu je volontirala u pučkoj kuhinji kroz pripreme za krizmu, sin je bio ministrant.
Dogodio se trenutak kad se sve poklopilo, iz automobila je vidio franjevca, stao, prišao i iznio svoju ideju o pravom domaćem čobancu koji bi volio skuhati za pučku kuhinju. Skuhala se dobra volja s obje strane i sve se nekako pokrenulo. Za kuhanje čobanca, Dario je već imao dobre reference - često bi nakon druženja s prijateljima, kada bi opalili koju lopticu tenisa ili što slično, završili velikim finalom - njegovim gulašem po receptu Slavonije.
"Pozvao me da dođem u pučku kuhinju, tamo je bila kuharica Željka, sve smo dogovorili, sastojci će biti domaći", govorio nam je zvonkim i već ponosnim glasom.
Sastojke je pomno birao - meso dolazi od čovjeka koji vodi restoran, također Slavonac, već je dobro iskušano da je kvaliteta vrhunska. I mast je domaća, slavonska. "Majku sam pitao ima li još ona svoje masti pa da pošalje. Poslat će i svoje domaće rajčice, kod nas kažemo paradajz", otkriva nam što će ući u čobanac.
Recept je u glavi, odavno ga je isprobao, prijatelji su odobrili njegovo kraljevsko jelo na žlicu.
Logistički pothvat za 400 ljudi
"Prvo se na masti dinsta luk, bit će oko 30 kila, potom se stavi junetina, bit će i divljači, a tek nešto svinjetine", otkriva. U lonac će ići oko 100 kilograma mesa, za dobar gulaš kaže da je dobar omjer 1:3 u korist mesa. Za gustoću ići će - juneći repovi!
Sve će se to krčkati satima uz dolijevanje vode. Otkrio nam je i tajnu svog čobanca.
"Mineralna, uz malo lovorova lista, bibera, ostalih začina, a kad meso pusti svoje, dodaje se senf i malo - konjaka! Naravno, ići će i malo vina", smije se.
Paralelno će pripremati korjenasto povrće - mrkvu, pastrnjak, celer, peršin... Sve to uz sjeckanu rajčicu koju šalje njegova majka.
A na kraju nagrađivana mljevena slatka paprika iz Baranje. Ništa ne prepušta slučaju, sve mora biti po PS-u.
Logistički pothvat za 400 ljudi
"Bitno je da se to krčka, onako lagano jedno tri sata. Ako Bog da, ispast će dobro", smije se. Kaže, u razgovoru s ljudima u pučkoj kuhinji, doznao je da su čobanac spravili možda jednom u nekoliko godina. Ako je što na žlicu, onda je to nešto jednostavnije - grah s kobasicom. Tako da bi ovo trebala biti posebna gozba. Da okus bude još i bolji, treba doći dobra raspoloženja, pa je dao isprintati posebne majice za taj dan, napravljen je i logo, sve u duhu Sv. Ante.
"Htio sam ovo napraviti nekako oko blagdana sv. Ante koji je 13. lipnja, tako da ću svoj čobanac kuhati 18. lipnja. Volio bih da ne stanem na tome, da se sve razvije možda u neku priču. Nisam još siguran što, ali u sve sam krenuo jednostavno zato što sam htio nešto napraviti, dobro se osjećam i idem s najboljom namjerom!", iskren je Dario.
Godišnji za kuhanje u pučkoj kuhinji
Na poslu nije dijelio zašto odlazi na godišnji, čak ni s prijateljima, iako je uvjeren da bi svi voljeli pomoći kad bi čuli. Kaže, nije ni lako isfinancirati namirnice, ali srce je veliko, duh još jači.
A još ga više veseli što će se njegova obitelj uključiti - kći i sin su obećali da će pomoći oko podjele hrane, škola će već biti gotova, pa se veseli da će nešto i naučiti - da je dobro pomagati.
Njegova ideja pripreme velikog čobanca za ljude u potrebi postala je humanitarni projekt naziva "Dar za san", nosi snažnu poruku, a svoju strast kuhanja za prijatelje pretočio je u nešto veće.
POGLEDAJTE VIDEO Festival škampi u Crikvenici: 'Mi naše goste iznenadimo sa još dva dodatna slijeda'





















