Je li ostvarivanje akademskog uspjeha važnije od stvaranja dobrih odnosa nastavnika i djece?

Međunarodni je dan prava djeteta, ali i 15. obljetnica Pravobranitelja za djecu u Hrvatskoj, a tom prigodom javnosti su predstavljeni rezultati najnovijeg istraživanja 'Participacija djece u sustavu odgoja i obrazovanja', koje je Ured pravobraniteljice za djecu proveo u suradnji sa stručnjacima s Edukacijsko-rehabilitacijskog i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Škola je važno okruženje za rast i razvoj svakog djeteta, u kojem ono provodi znatan dio vremena te kroz učenje, igru i druženje izgrađuje svoju socijalnu mrežu i sebe kao pojedinca, a ujedno je i ključno mjesto na kojem se uči, promovira i ostvaruje dječja prava. Istraživanje 'Participacija djece u sustavu odgoja i obrazovanja' potvrdilo je važnost aktivnog uključivanja djece u teme i rasprave koje se tiču njihovih života, međutim, sadašnji način rada i života u školama ne potiče suštinsku participaciju djece u odlučivanju o relevantnim temama. Sve je podređeno ostvarivanju akademskog uspjeha što potiskuje u drugi plan stvaranje dobrih odnosa nastavnika i djece, koji su ključni čimbenik u poticanju participacije djece, čime su u konačnici nezadovoljni i odrasli i djeca, važan je nalaz istraživanja, provedenog od rujna 2017. do lipnja 2018. pod vodstvom dr. sc. Ivane Jeđud Borić. Podsjetimo, pravo djeteta na sudjelovanje/participaciju je pravo iz Konvencije o pravima djeteta (čl. 12., pravo na izražavanje mišljenja o pitanjima koja se tiču djeteta), a ujedno i načelo koje prožima sva područja djetetovih prava. Iako su i djeca i odrasli u pravilu zadovoljni svojim školama, doduše odrasli čak i više od djece, i jedne i druge nezadovoljnima čini preopterećenost nastavnim sadržajima i obvezama - učenicima to stvara stres, a nastavnicima osjećaj da su svedeni na administratore, pokazuje istraživanje.

Djeca moć za odlučivanje i dalje jasno vide kao domenu odraslih: odrasli biraju one koji se dobro ponašaju - odlučuju tko će participirati i odobravaju ideje i prijedloge djece - odlučuju o sadržaju sudjelovanja). Drugim riječima, participacija većine (djece) u školi pod velikim je utjecajem manjine (odraslih) koji je gotovo potpuno uvjetuju i formiraju (kroz odnose i resurse), pokazuje istraživanje.Nastavnici i stručni suradnici upozoravaju i na nepovoljniji položaj škola u ruralnim sredinama te položaj strukovnih škola. Djeca često navode da u školi nemaju zadovoljene neke osnovne uvjete, poput toplog obroka, ali i tople vode i toaletnog papira te upozoravaju i na neka zabrinjavajuća kršenja prava djece kroz grubo ponašanje nekih nastavnika.

Također, i odrasli i djeca smatraju da je pravo djece na sudjelovanje u školi iznimno važno, ali djeca nemaju dojam da njihovo mišljenje može dovesti do promjena u školi ili utjecati na ishod nekih odluka. Naime, rijetko ih se uključuje u raspravu o relevantnim temama jer odrasli često misle da za to nisu kompetentna. Istovremeno, odrasli smatraju da nedostaje jasna vizija na razini obrazovnog sustava o tome što se očekuje od participacije učenika. Iako u školama postoje vijeća učenika, čini se da njihova uloga i svrha nisu posve jasne ni djeci, ni odraslima, niti im pripisuju mogućnost utjecaja na odluke koje se donose u školi te ga doživljavaju više formalnim tijelom.

Jedinstveno je mišljenje svih sudionika u istraživanju da djeca i odrasli u školi nisu i ne mogu biti ravnopravni. Djeca odraslima pripisuju više znanja, više iskustva, više moći, veće percipirane vrijednosti mišljenja pa i više prava, a ono što jako žele jest više uvažavanja, ravnopravnosti i pravednosti u odnosu s odraslima. Upravo to bi ih potaknulo na veće sudjelovanje u školi gdje im je važno da se osjećaju sigurno i da ih ne bude strah iznijeti svoje mišljenje, a pritom im je podrška odraslih važnija od podrške vršnjaka. Prema odgovorima učenika participacija u školama mogla bi se povećati: povećanjem izbornosti u školi (posebno u srednjim školama), kreiranjem atmosfere prihvaćenosti i slobode izražavanja svih, primjenom načina rada koji potiče suradničko učenje i rad u manjim grupama te kreiranjem djeci pristupačnih i prilagođenih prostora za druženje i susrete u prostoru škole. U ovom istraživanju korištena je kombinacija kvalitativnog i kvantitativnog pristupa te je fokusnim grupama i anketiranjem obuhvaćeno pedesetak škola iz cijele Hrvatske pri čemu je u anketiranju sudjelovalo 2720 učenika i 461 nastavnik ili stručni suradnik iz 41 škole - 21 osnovna i 20 srednjih škola. Važni konzultanti u prvoj fazi istraživanja i pripremi upitnika bila su djeca iz Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu, a sudjelovat će i u formuliranju preporuka i daljnjem predstavljanju rezultata i zaključaka. Za školu u kojoj će i djeca i odrasli zajedničkim snagama raditi na boljoj budućnosti cijeloga društva.