U 30 godina od 200 diploma paške čipkarske škole samo je jednu zaslužio muškarac

Za njenu izradu treba puno vještine, strpljenja i vremena, pa nije jeftina. Riječ je o paškoj čipki koja je nacionalno kulturno dobro, a od 2009. je i na UNESCO-oj svjetskoj listi zaštićene nematerijalne kulturne baštine.

Tradicionalna ženska vještina na Pagu je i zanimanje zadnja tri desetljeća zahvaljujući školi čipkarstva.

Dvije gimnazijalke i najbolje prijateljice već su vrsne paške čipkarice jer polovicu od svojih 16 godina su provele šivajući čipku.

"Teško je. Naravno, ovisi koliko se trudimo, koliko radimo. Evo, ja sam sam krenila u trećem razredu osnovne s prijateljicom. I od tad, pa do danas se trudimo nastavljat tradiciju", kaže Lucija Bukša, a njezina prijateljica Marija Tičić pojašnjava: "Mislim da je možda najteže 'šinjat'. To vam je početak kad stavljamo zapravo konac i on je ustvari kostur svega. Na njega ide svaki novi element te ako on nije čvrst, neće ni čipka biti dobra. Meni najdraža je ona nanina koju ona nije uspila dovršit, pa sam ju ja pronašla i završila".

Što je vrhunac čipkarstva?

Čipka je dio djevojačkog miraza ili dote, dio paške nošnje i ponos svake Paškinje koja je od pretkinja naslijedila komadić obiteljske tradicije.

"Ova nošnja je obiteljska, već puno godina u mojoj obitelji i ja se isto oblačim od malih nogu", kaže Dalma Pernar koja sa svojim vršnjacima rado pleše i paški tanac".

Čipkarstvo se u Pagu izborno uči od osnovne škole, a postoji i jednogodišnja škola za odrasle čija se svjedodžba smatra čipkarskom diplomom. Ravnateljica škole u jednom je trenutku i sama bila njena učenica.

"Ovo je moj završni rad kad sam bila polaznica ove škole, a ova čipka je mislim čak starija od mene. To je radila sestra moje pranane. Jednog dana kada ovo budem znala napraviti, doseći ću vrhunac čipkarstva", govori pokazujući čipku na sebi ravnateljica Srednje škole Bartula Kašića Pag Marija Pećirko i dodaje kako se čipka ne radi usput i u pauzi, nego barem nekoliko sati. žene su joj nekada posvećivale i cijeli dan, a one vještije i iskusnije bi u jedan dan uspjele napraviti čipkicu promjera 10-ak centimetara koja se danas cijeni na otprilike 50 eura.

PAŠKA TRAVARICA /

Posljednji pekač rakije na Pagu: Šime je sve naučio od svog oca, a tradiciju prenosi i na sina

Ove godine čipkarska škola u Pagu slavi 30 godina postojanja, a njena prva nastavnica kaže kako se čipkarstvom nastavi baviti tek petina polaznica.

"To se mora imat u genima jer ove koje su se udale u Pag, sve su došle na čipku, ali ne znam ja koliko one sad šivaju, slabo", kaže Katica Vidolin, umirovljena nastavnica čipkarstva iz Paga, koja je za svoje zasluge u radu škole i održanju tradicije dobila i zahvalnicu na svečanosti u Kneževom dvoru.

Turisti ludi za paškom čipkom

Treba joj posvetiti dosta vremena i truda, pa joj ni cijena ne može biti niska. Turisti je iz Paga rado ponesu kao suvenir.

"Ne mogu se iščuditi načinu rada, da je to iglica i tanki konac i da na kraju postane čipka bez predloška, iz glave sašivena po vlastitom nahođenju, odnosno upotrebom 28 elemenata koje koristimo", kaže prezentatorica u Galeriji paše čipke Ivanka Banzia i dodaje kako Amerikanke ne žale novca za lijepe primjerke.

U tri desetljeća među 200-tinjak čipkarskih diploma jedna je raritet jer pripada jedinom diplomiranom čipkaru. On je u školu krenuo sa suprugom.

"Osnovnu vještinu šivanja sam imao iz škole, iz domaćinstva, tako da sam znao zašiti botun i te osnovne stvari. Moja mater je čipkarica, pa onda sam vidio kako to izgleda iz blizine, a sam postupak traži samo strpljenja", pojašnjava diplomirani čipkar i fotograf Elvis Šmit.

A to strpljenje, koncentraciju i vrijeme mnogi otkriju tek u zreloj dobi kada shvate kakvo je jedinstveno bogatstvo vještina izrade njihove čipke koju je i UNESCO zaštitio kao svjetsku nematerijalnu kulturnu baštinu.