
najpoznatijih svjetskih prokletstava

Vjerovanje u prokletstva, u današnje vrijeme, djeluje malo primitivno i smiješno. Međutim, neke stvari jednostavno su previše jezive da bismo ih mogli otpisati samo kao slučajnosti.
Prokletstvo faraona
To nije odvratilo poznatog egiptologa Howarda Cartera i lorda Carnvora da 1922. godine uđu u grobnicu i proslave se zbog jednog od najvećih arheoloških otkrića.
Međutim, ubrzo nakon toga, mnogi članovi grupe koja je ušla u grobnicu su umrli od najrazličitijih razloga. Lord Carnavor je umro zbog infekcije od uboda komarca, dok je jednog egipatskog princa ubila žena. To je dovelo do pomame u javnosti zbog prokletstva grobnice i o tome se naveliko pisalo u medijima.
Tutankamon, nije bio ni po čemu značajan faraon, no njegova grobnica jedina je pronađena netaknuta.
Naravno, bilo je i slučajeva da su neki ljudi ušli u grobnicu, pa proživjeli ostatak života sasvim normalno.
Ipak je broj smrti bio neuobičajeno visok, pa je to neke znanstvenike navelo na spekulacije da je pravi uzrok smrti bila neka vrste stare bakterije ili gljivice, koja je tisućama godina ostala zarobljena u grobnici, a na koju istraživači nisu imali razvijen imunitet.
Ötzijevo prokletsvo
Imao je neandertalskog porijekla, mada je genetska analiza pokazala i sličnost sa sadašnjim stanovnicima južne Europe. Pretpostavlja se da je bio stočar, zbog načina života i strukture mišića. Imao je Lajmsku bolest, probleme s parazitima, zubima i zglobovima.
U vrijeme smrti imao je oko 45. godina. Kod sebe je imao sjekiru, nož, luk i strijelu, opremu za paljenje vatre i biljke za lječenje. Umro je u borbi, jer je na njegovom oružju pronađen DNK još troje ljudi. Tijelo mu je bilo prekriveno tetovažama.
Prokletstvo Tamerlana
Nakon smrti, Tamerlan je sahranjen u maulozeju u Samarkandu. Na njegovoj grobnici su zapisane riječi: „Najveći rat će započeti, ako se ova grobnica otvori". Međutim, nakon nekoliko stoljeća, kada su promijenjene mnoge vlade i stanovništvo, na grobnicu su svi zaboravili i ona je ostala zapuštena.
Sve do 1941. godine kada je Staljin, koji je bio veoma impresioniran Tamerlanovim životom, naredio da ekspedicija ode u taj grad, otvori grobnicu, donese ostatke i usput sve snimi kamerom. Ekspedicija se bila malo zabunila, jer nije bila sigurna u kojem točno gradu se nalazi grobnica, pa su se malo zadržali, ali su sve otvorili i donijeli ostatke u Rusiju.
Nekoliko dana kasnije, Hitler je napao Rusiju. Rusija odnosno SSSR je u tom ratu izgubio oko 26,6 miliona stanovnika, i to je bio jedan od najubojitih ratova ikad. Dok je rat već bio u jeku, ruski znanstvenici odlučili su vratiti posmrtne ostatke, tamo gde su ih i našli, u studenom 1942. godina, sahranivši ih prema islamskim običajima, baš u vrijeme kad je započeta ofanziva u bitci za Staljingrad, koju je ruska vojska dobila i koja je predstavljala jednu od najznačajnijih prekretnica u Drugom svjetskom ratu. Od tada nikome više nije palo na pamet da uznemirava grobnicu.
Zasluga za povraćaj posmrtnih ostataka se pripisuje ruskom kamermanu Maliku Kajumovu, koji je bio prvobitni član ekspedicije i upozoravao je na kletvu, još prije nego što je grobnica otvorena. Posle toga je služio u vojski, i preko nekoliko generala, slao molbe Staljinu da vrati ostatke nazad.
Staljin je, u to vreme, bio prilično praznovjeran, točnije hvatao se i za najmanju slamku kako bi preokrenuo rat, pa ga jenaposlijetku i poslušao. Malik je inače bio kamerman, ali nije uspeo snimiti ništa od grobnice, iz nepoznatih razloga.
Prokletstvo plavog dijamanta
Dijamant je prvobitno prokrijumčaren iz hrama u Indiji od strane, francuza Jean-Baptista Taverniera, koga je, ubrzo nakon toga, ubila skupina pasa. Poslije je došao u vlasništvo Luija XVI i Marije Antoanete, koji su izgubili glave u Francuskoj revoluciji. Poslije ga je posjedovala porodica Hope, koja je zapala u financijske probleme, pa ga je morala prodati. Kupac, Eveline McLeen, kćer vlasnika New York Timesa ubrzo nakon kupovine dijamanta, izgubila dvoje djece, a muž ju je ostavio zbog druge žene.
Na kraju je dijamant završio u muzeju, gdje se i danas nalazi. Dok su ga vozili u muzej, vozač ga je slučajno dodirnuo. Vozač je izgubio cijelu obitelj u požaru.
Prokletstvo Tekumseha (prokletstvo američkih predsjednika)
Idućih 100 godina svi američki predsjednici izabrani u nultoj godini su umirali tijekom mandata, što je zaista natjeralo ljude da povjeruju u kletvu. Međutim, posljednja dva predsjednika Ronald Reagan i George Bush uspjeli su preživjeti do kraja mandata, i razbili kletvu.
Prokletsvo Kennedyjevih
Bobbyjeva druga supruga Mery Richardson Kennedy ubila se 2012. godine, ali je smrt John Johna, sina znatog predsjednika u udesu aviona kojim je sam pilotirao 16. srpnja 1999. godine dala glavni materijal za mit o prokletstvu obitelji.
Poklonici teorije o kletvi različito tumače nastanak kletve. Jedni tvrde kako je kletvu bacio rabin, kojeg je uvrijedio Joe Kennedy. Otac JFK-a bio je antisemitist koji se žestoko protivio dolasku Židova koji su bježali od nacista.
Drugi ističu da prokletstvo seže dalje u povijest i pripisuju ga Thomasu Fitzgeraldu, pradjedu JFK-a s majčine strane koji je "uznemirio duhove" u Irskoj.
1944. smrt Josepha P. Kennedya 1948. u avionskoj nesreći nestala Caitlin Kennedy 1956. Jackie Kennedy rodila mrtvu djevojčicu 1963. preminuo Patrick Kennedy 1963. ubijen John F. Kennedy 1968. ubijen senator Robert F. Kennedy 1969. Mery Joe Copene poginula u nesreći koju je izazvao senator Ted Kennedy 1984. David Kennedy umro od predoziranja kokainom 1997. Michael Kennedy poginuo u skijaškoj nesreći 1999. John F. Kennedy Mlađi, Caroline Besset-Kennedy i njena sestra Loren poginuli su u avionskoj nesreći 2005. preminula Rosemery Kennedy, nakon više od 40 godina vegetiranja u mentalnoj instituciji 2009. senator Ted Kennedy umro od tumora na mozgu 2009. Cara Kennedy umrla od srčanog udara
















