
Sve što mislite da znate o Webu je pogrešno

Ako ste prosječan čitatelj, dobili smo vašu pažnju na 15 sekundi, pa krećemo: ovih dana dobivamo puno krivih informacija o webu. Zamjenjujemo ono što ljudi čitaju na webu s onim na što klikaju
Pogrešno smatramo da je dijeljenje članaka, primjerice putem društvenih mreža, isto što i čitanje. Trčimo prema novim trendovima kao što je "native" oglašavanje - odnosno oglašavanje u kojem oglašivač pokušava zadobiti pažnju smještajući oglas u kontekst čitateljevog iskustva - a da prethodno nismo ispravili stare greške, pa zbog toga ponovno činimo iste greške ispočetka.
Tony Haile, izvršni direktor tvrtke Chartbeat koja medijskim tvrtkama nudi alate za praćenje statistika čitanja "live" kako bi bolje razumjeli svoje čitatelje, napisao je za magazin Time članak u kojem obrazlaže mitove vezane za online poslovanje.
U posljednjih 20 godina sve što se tiče weba se promijenilo, međutim "klikovi" su ostali nepromijenjeni. Online izdavači žive od tih klikova. Međutim, ono što se događa "između klikova" postaje sve važnije, a medijski svijet pokušava se tome prilagoditi. Oglašavanje koje pokušava zadobiti pažnju čitatelja, a ne samo puke "klikove", odnosno impresije, napreduje velikom koracima.
Klikovi, također, imaju i neke neželjene efekte. Web je preplavljen
"Nisu više samo klikovi to što oni žele, to je vaše vrijeme i pažnja. Dobrodošli na Attention Web", piše Haile.
Podaci koje je prikupila njegova tvrtka pokazuju novu perspektivu ponašanja korisnika na webu i upućuju na zaključak da je mnogo toga što danas uzimamo zdravo za gotovo jednostavno neistina.
Mit 1: Pročitali smo ono na što smo kliknuli
Tijekom posljednjih 20 godina izdavači su jurili za "pageviewsima", podacima koji pokazuju koliko su puta ljudi učitali neku web stranicu. Što više
Mit 2: Što više dijelimo članke, to više čitamo
Kako su
Mit 3: "Native" oglašavanje spasit će izdavaštvo
Medijske tvrtke, očajne u potrazi za novim prihodima okrenule su se prema "native oglašavanju". Brandovi stvaraju ili naručuju vlastiti sadržaj i stavljaju ga na stranice poput New York Timesa ili Forbesa kako bi doprli do svoje publike i privukli njihovu pažnju. Mediji žele da svoju poruku prenesu korisnicima na način da ih ne ometaju i ne nerviraju, već obogaćuju njihovo postojeće iskustvo.
Međutim, istina je da, ako car već nije potpuno gol, onda je gotovo sigurno da nosi samo tange. Na prosječnom članku dvije trećine ljudi pokazuje angažman dulji od 15 sekundi, a na sadržaju "native" oglasa to pada za oko jednu trećinu. Na sadržaju "native" oglasa koje su analizirali u Charbeatu, samo 24 % posjetitelja uopće pomiče stranicu prema dolje (
Što to govori? To govori da brendovi plaćaju za - a izdavači preusmjeravaju promet na - sadržaj koji ne privlači pozornost svojih posjetitelja ili ne ostvaruje ciljeve autora koji su kreirali taj sadržaj. Jednostavnije rečeno, "native" oglašavanje pati od poremećaja deficita pažnje (ADD). Pouka ovdje nije da bismo trebali odustati od "native" oglašavanja, već to da je preusmjeravanje prometa na sadržaj koji nitko ne čita samo nepotrebni gubitak vremena i novca. Kako sve više oglašivača počinje uviđati važnost onoga što se događa nakon korisnikovog klika, postoji nada da će i medijske tvrtke početi voditi računa o tome. Uostalom, ako žele opstati, to će i morati.
Mit 4: Banner oglasi su mrtvi
U posljednjih nekoliko godina sve češće se čuje tužbalica da je
Međutim, za oglašivače te glasine o smrti
Istraživanja su nedvojbeno pokazala važnost "kreative" u oglasima kako bi posjetitelj mogli vidjeti i zapamtiti vaš brand. Ono što je manje poznato je znanstveni konsenzus koji se temelji na istraživanjima Microsofta, Googlea, Yahooa i Chartbeata. Naime, drugi ključni faktor je količina vremena koju posjetitelj provede aktivno gledajući stranicu kada mu je u vidokrugu i oglas. Ako netko gleda stranicu 20 sekundi dok se oglas nalazi na njoj, taj posjetitelj ima 20-30% veću vjerojatnost da će se kasnije sjetiti tog oglasa. Dakle, za učinkovitost
Za kvalitetne izdavače, dodana vrijednost ne nalazi se samo u klikovima, već u vremenu i pažnji korisnika i to je upravo onaj spas koji oni danas traže. Vrijeme je ograničen resurs na webu, a čitatelji provode više vremena uz dobar nego uz loš sadržaj. Vrednovanje oglasa prema vremenu i pažnji koje zadobiju znači da izdavači koji proizvode kvalitetan sadržaj mogu više naplatiti njihove oglase od onih medija koji samo kreiraju klikove kao mamce za naivne posjetitelje njihovih web stranica.
Ako je iznos novca koji se može tako naplatiti izravno povezan s kvalitetom sadržaja, medijske web stranice bit će i financijski potaknute da se trude kreirati što bolji sadržaj. Možda bi se tako konačno mogao pronaći i održivi poslovni model za kvalitetniji web od onoga kakav danas imamo. U Hrvatskoj ništa manje nego u ostatku svijeta.





















