
Član brončane Hrvatske otkrio nam nepoznatu priču iz Francuske: 'Dva dana prije Jamajke zove mene Ćiro oko ponoći i kaže kako je on za Mrmića, a ne za Ladića...'

Do početka Svjetskog nogometnog prvenstva dijeli nas još 9 dana, a do prve utakmice Hrvatske u Kataru protiv Maroka 12.
Net.hr ODBROJAVA do najpopularnijeg sportskog događaja na svijetu uz bivše nogometaše, stručnjake i legende koje su na ovaj ili onaj način doprinijeli hrvatskom nogometu, nekom od uspjeha, igrali u reprezentaciji ili bili dio nečeg velikog, značajnog, posebnog.
Također, ugostit ćemo i nogometne autoritete koji su na ovaj ili onaj način vezani za hrvatsku nogometnu reprezentaciju ili su upravo oni trebali biti na suprotnoj strani na ovom
'Mi smo nogometna nacija koja obožava reprezentaciju'
Započeli smo s Igorom Pamićem koji je bio dio one
Upravo taj potencijal i kvalitetu
Dakle, osoba od povjerenja Ćire Blaževića. Upravo s Katalinićem nastavljamo našu priču ususret
"Hrvatska nogometna reprezentacija samim plasmanom na SP u Kataru napravila već veliku i najvažniju stvar. Svi mi znamo koliko nam znači, čitavom narodu i dijaspori, nogometna reprezentacija Hrvatske. U svakom kutku svijeta danas znaju za hrvatske nogometaše, za reprezentaciju, za
"Ali onda opet, svaki put se igra u lipnju i srpnju, dakle u normalnom terminu, onda se govori da su igrači umorni, iscrpljenost, nisu u formi, naporna sezona... E, sad ćemo baš vidjeti kad su igrači u najboljoj optimalnoj formi i dijelu sezone, jer oni ipak treniraju tri mjeseca i više... Najbolja forma se hvata oko studenog i mislim da bi zato nogomet mogao biti dobar. Sigurno da će igrači dati svoj maksimum, međutim, uvijek na takvim turnirima dogodi se neko iznenađenje. Više ćemo znati poslije grupnih faza i moći kazati koji su favoriti za osvajanje naslova prvaka."
'Najveća stvar je mogućnost promjene čak 5 igrača'
Ivan Katalinić smatra kako ova Dalićeva Hrvatska ima dovoljno iskusne i dobre igrače za napraviti dobar rezultat...
"Dobro, možda nam nedostaje na dvi-tri pozicije bolji igrači, da se Hrvatska može nadati medalji. Međutim, sve je otvoreno. Najveći problem je taj centarfor, tko će igrati centarfora, ali to je na Daliću da on procijeni za svaku utakmicu. Uvijek izbornik Dalić može birati između Kramarića, Livaje, Petkovića i Budimira. Mislim da je najveća stvar za izbornika što može mijenjati pet igrača. Dakle, vi u biti možete promijeniti pola momčadi. I onda se preokrenuti i može rezultat. Taj koji bude to bolje radio,
Hrvatska nogometna reprezentacija je na Svjetskom prvenstvu debitirala 1998. u Francuskoj i odmah osvojila broncu što je do srebra iz Rusije 2018. bio najveći uspjeh u povijesti hrvatskog nogometa.
U trenutku kada je postala službena članica FIFA-e, Hrvatska se nalazila na 125. mjestu svjetske ljestvice, a nakon SP-a 1998. u Francuskoj, Vatreni su se popeli na treće mjesto ljestvice.
Hrvatska je Francusku izborila kroz kvalifikacije osvojivši drugo mjesto u skupini 1 iza Danske. Danci su se kao pobjednici skupine izravno kvalificirali, dok je Hrvatska igrala u dodatne kvalifikacije protiv Ukrajine.
'U reprezentaciji i oko nje 98' vladao je ogroman nacionalni naboj'
Prva utakmica odigrana je u Zagrebu 29. listopada 1997, a hrvatska vrsta je pobijedila 2-0 golovima Bilića u 11. i Vlaovića u 49. minuti. U drugoj utakmici u hladnom i maglovitom Kijevu, na prepunom Olimpijskom stadionu, 15. studenog bilo je 1-1. Strijelac za Ukrajinu bio je Ševčenko u 5. minuti, a za Hrvatsku je zabio Bokšić u 27. minuti.
Hrvatska je ’98. bila u skupini H s Jamajkom, Japanom i Argentinom...
"Prvo, tada je u reprezentaciji, oko nas i u svima nama vladao je ogroman hrvatski naboj. Bilo je to poslijeratno vrijeme. Tri godine od završetka rada, nešto više od dvije i pol hajmo reći, a svi znamo što je Hrvatska, ovaj narod, naša država prošli za vrijeme rata, kakvu golgotu i strahote. Svi mi jako dobro znamo kako se stvarala država i te 1998. svima je bilo jasno da se se Hrvatska u svijetu treba prepoznati, da svi moraju čuti za našu zemlju, tko je Hrvatska. Dakle, jedan poseban naboj je vladao u svima nama. Tako reći, za nas tada nitko nije ni znao, bili smo mlada država, a nakon toga i te bronce svi su znali za Hrvatsku, za igrače... Sjetite se samo dresove Šukera, Bobana, što ti ja znam, Asanovića i drugih, pa bilo ih je po Africi. Taj kockasti dres obišao je čitavu planetu. U to vrijeme, to je bio najveći uspjeh i u takvoj jednoj situaciji. Sigurno da je ta proživljena situacija i ono što smo htjeli za nađu državu, za Hrvatsku, bili jedan veliki motiv, neko naše
Ivan Katalinić tada nam se u potpunosti otvorio.
"Sad kad se ovako prisjećamo, utakmica koja je na SP-u sve preokrenula je ona 3-0 protiv Njemačke. Onda se pokazalo da hrvatska nogometna reprezentacija može i do samog kraja. I mogli smo, ali ta utakmica s Francuskom otišla je u krivom smjeru. Međutim što je najbitnije igrači su u toj utakmici na
'Samo treba proći grupu, onda je lakše'
"Onda je lakše, onda gledaš tko ti dolazi. Svi smo bili toliko sigurni da ćemo Rumunje ili Engleze. Da, mislili smo da ćemo ići na Engleze, međutim otišli smo u osmini finala na Rumunje. Znali smo da prolazimo to. I onda je došla ta Njemačka gdje se pokazalo da Hrvatska može do medalje, odnosno čak i do kraja."
Svi se i dan danas sjećamo tog Šukerovog mjerenja pulsa kod izvođenja penala protiv Rumunjske. Šuker je dvaput morao svladati Steleu, budući da mu je uspješan prvi pokušaj poništio argentinski sudac, ali je u drugom Šuker poslao loptu u isti golmanov lijevi kut, samo ovog puta jače, snažnije...
"Kad prođete grupu, onda osjetite olakšanje, kao da vam je tonu toga palo s leđa. A sve nakon tog cilja u obliku prolaska grupe je bonus i lutrija. Utakmica može otići do jedanaesteraca što smo dobro mogli vidjeti na SP-u Rusiji. To je lutrija, jedanaesterci uvijek mogu i na drugu stranu. U nogometu, ako nemate dozu sreće, onda nećete ni doći do kraja. Sreća prati hrabre."
Japan, druga utakmica u grupi, je bila najteža za
Pakao protiv Japana
"Igralo se po pasjoj vrućini, u dva i po - tri sata popodne na +35. Osim toga, jako se dobro sjećam da kad smo došli na stadion visio je termometar koji je pokazivao 35. Znali smo da smo puno kvalitetniji od njih, ali da će Japanci puno trčati. Ali, Ćiro je napravio dobre izmjene i dobili smo tu utakmicu, s kojom smo se plasirali u drugu fazu natjecanja."
Jamajka na otvaranju natjecanja na SP-u za Hrvatsku je bila najbitnija utakmica, ali i velika nepoznanica. Čak štoviše, Ćiro je i sam govorio prije turnira da se on i njegov stručni stožer najviše pribojavaju utakmice s Jamajkom jer o toj reprezentaciji ne znaju ništa...
Jamajka najbitnija utakmica i najveća nepoznanica
"Istina, tako je i bilo, ali ne samo to nego u to vrijeme nije bilo toliki dotok i pristup informacija, nije bila toliko ta medijska tehnologija i mogućnosti izražene, niti je toliko to sve time bilo ni otvoreno. Nisi ti mogao toliko informacija o nekom dobiti o nekom tamo iz Srednje Amerike, još to nije bilo toliko informativno jako. Danas znaš sve o pojedinom igraču, što jede, koliko trenira, koliko ima masnoće u krvi, što ne jede itd... Danas se točno zna je li neki igrač u formi, nije, zato mislim da je u današnje vrijeme puno lakše analizirati igrače nego što je bilo u to vrijeme. Nego, znate li zašto je Jamajka bila bitna? Ona je bila bitna jer smo pobjedom nad tom selekcijom nju izbacili s našeg nekog puta i iz kombinacija za dalje, jer nam onda ostaje samo Japan u grupi za koje smo znali da smo bolji. Znali smo i to da je Argentina jaka i da opet mi idemo dalje i ako bude s Argentinom čupavo, naravno uz uvjet da pobijedimo u te prve dvije što i jesmo."
Ivan Katalinić pričao nam je i o igračima, odnosno koji su to tadašnji reprezentativci nekako najviše pričali s njim, odnosno sa stručnim stožerom i izbornikom
Nedoumice oko golmana
"Mislim da je tu najviše nekako vodio riječ prema
A Dražen Ladić je na tom SP-u branio strašno, bio je po mnogima i najbolji golman turnira...
"Je, ali postoji i čitava priča oko Ladića. Znamo da je Dinamo tada u prvenstvu bio pobjegao 15-20 bodova u odnosu na konkurenta prvog, a nije baš dobro branio. Tako da je bilo načeto pitanje u reprezentaciji tko će braniti i ja sam bio za Dražena Ladića. Pokazalo se da je bio i najbolji golman SP-a u Francuskoj 1998."
Katalinić nam je, u biti, otkrio tajnu staru 24 godine, da se dvoumilo u reprezentaciji oko pitanja prvog golmana na turniru i to ozbiljno. Naime, tada su na popisu bili Ladić, Mrmić i Vladimir Vasilj kao treći golman, i najmlađi...
"Sad ću vam nešto ispričati... Dva dana prije Jamajke bili smo na 4. katu u hotelu i Zorko i ja idemo na spavanje, ne znam koji je točno bio sat, negdje oko ponoći... Govori meni Zorko, ja ih nisam ni vidio, bili su negdje onako sa strane i zovu me 'Ivane, Ivane, dođi, treba te nešto šef'. I ja sam došao i meni Ćiro kaže 'ja sam za Mrmića', za koga si ti?
'Mrmić ima najbolji uvid u reprezentaciji u golmane'
I za kraj zamolili smo Katalinića da nam prokomentira vratarski trojac reprezentacije Livaković-Ivušić-Grbić.
"Kad su me pitali i za SP u Rusiji tko će braniti, tko bi trebao, rekao sam im da ja nemam što govoriti tko će braniti. Tu je Mrmić, on je trener golmana, on vodi računa o tome. Trener koji svaki dan s njima trenira, on najbolje zna. Bitno je naći golmana koji najviše odgovara trenutnom načinu igre. Znamo da je Livaković zadnje vrijeme branio i on treba braniti, a ima i iskustvo euro utakmica. To treba tako ići, ali nije to na meni, ne želim filozofirati, ipak sam sa strane. Mrmić je trener vratara, on mora stati iza tog golmana. Jer kad trener golmana stane iza tog golmana, onda će golman dati puno više. Ako mi stvaramo neku sumnju, onda golman neće ni dati najbolje od sebe", zaključio je Ivan Katalinić.
SKUPINA F SP-a: Belgija, Hrvatska, Maroko, Kanada.





















