LABUĐI PJEV RATNIKA /

Zlatko Horvat: 'Mislim da je to bilo to od mene, za ničim ne žalim'

Zlatko Horvat (37) dao je opsežan intervju za Net.hr u kojem je otkrio do kad će još igrati, pričao je i o Metalurgu te svojoj trenutnoj situaciji, planovima, dotakli smo se i njegove karijere, hrvatske muške rukometne reprezentacije, PPD Zagreb, SP-a u Egiptu, te olimpijskog kvalifikacijskog turnira: 'Po svemu sudeći, mislim da je to bilo to od mene. Igrat ću još otprilike godinu i pol dana'

28.12.2021.

19:09

Silvijo Maksan

Luka Stanzl/PIXSELL

Trenutno je u Zagrebu. Zlatko Horvat (37) trenira, uživa s obitelji u ovom božićno-novogodišnjem periodu, suprugom Majom i troje djece, provodi s najmilijima još ovo malo vremena koliko ima do odlaska. Za šest dana, naime, odlazi u novi klub, mađarski Dabas.

Epizoda u Skoplju došla kraju, Mađarska sljedeća destinacija

Iza njega je, za one koji možda ne znaju, period od godinu i pol igranja u Metalurgu. No, rukometna epizoda u Skoplju je došla svom kraju. Metalurg nije bio u stanju pratiti Horvatove zahtjeve i od sljedeće polusezone Horvat će nositi dres Dabasa.

HRABRI ZLAJA NAKON 25 GODINA NAPUŠTA ZAGREB: /

'Ma ne brinite, uskoro se ja vraćam u klub i radit ću s klincima. Idem samo nakratko'

Bila je to najbolja odluka za njega, kako nam je rekao u utorak prijepodne, na tom njegovom finalnom rukometnom putu...

"Po svemu sudeći, mislim da je to to od mene. Igrat ću još otprilike godinu i pol dana, koliko mi važi sad ovaj ugovor. Nikad ne reci nikad, ali mislim da je to to", rekao nam je Zlatko Zlaja Horvat.

O njemu mediji pišu, a u javnosti odjekuje, u kontekstu pravog rukometnog ratnika. On taj predznak nosi poput pravog gentlemana, uzornog i istinskog sportaša. Zlaja to, na kraju krajeva i je. Sinonim je za požrtvovnost i upornost, za predanost, uzor je mlađim naraštajima. Zbog svega toga, ali i više, on je veliki Zlatko Horvat, s velikim V. Ali onda opet, ma kazat će i on to sam poslije, sve je to sport iznjedrio, napisao, pa zato i je sport toliko lijep. No, kako vrijeme odmiče a godine idu, godine i čine svoje...

'Sad sam bliže doma, ali obitelj će mi ostati u Zagrebu'

"Sad sam bliže nekako doma kad sam promijenio klub, u Dabasu sam od 1. siječnja. Obitelj će ostati u Zagrebu, ja ću biti sam tamo, ali dobro. Ne igramo Europu, bit će vremena za vidjet se s njima. Najbezbolnije koliko je moglo biti", kazao nam je u uvodu razgovora Zlatko Horvat.

NET.HR: Što se dogodilo u Metalurgu, ima klub, vidimo, nekakvih financijskih problema?

ZLATKO HORVAT: Da, klub je u financijskim problemima, odnosno nalazi se u jednoj takvoj situaciji koja se već duže vrijeme malo povlači. Onda smo napravili sporazumni raskid, ako se uzme u obzir ta situacija. Nadam se da će se uspjeti izvući iz toga, radi se o klubu koji ima povijest, zaštitni je znak makedonskog rukometa. Nadam se, stoga, iskreno, da će se izvući. U svakom slučaju, taj period u Metalurgu za mene je bilo jedno dobro iskustvo. Bio sam godinu i pol u klubu, nakon toliko godina u Zagrebu otišao sam u novi klub. To sam i htio, da malo isto promijenim neke stvari u karijeri, da promijenim sredinu. Naravno, jedna želja je bila da do kraja ostanem u Zagrebu, ali jednostavno sve što se događalo u klubu i sportu općenito u tom trenutku, govorim da je financijska kriza bila zbog korone, nisu naravno mogli popratiti moj dio u tom segmentu tada. Normalno, trebalo se okrenuti mladim snagama. Klub mora živjeti dalje, razvijati se, s obzirom na tešku situaciju i dalje koja je u vrhunskom hrvatskom sportu.

NET.HR: Sviđa nam se što se dotakli "vašeg' Zagreba". Kako vam klub sad izgleda?

ZLATKO HORVAT: I sad je kriza u hrvatskom sportu, rukometu posebno što se financiranja tiče, naravno zbog Covida. Zagreb se bori sa svim tim rukometnim veličinama u jednoj takvoj situaciji, postalo je sve to kao neka košarkaška Euroliga. Stvarno, najbolji od najboljih i Zagreb je još uvijek tu, kako god sad to izgledalo. Mislim da je na dobrom putu da ostane dio elite, da kroz ovu i sljedeću godinu zadrži taj status.

Godine rade svoje

NET.HR: Kakva je situacija s vašim zdravljem?

ZLATKO HORVAT: Godine su tu, naravno da imam svojih problema, moram imati i malo drugačiji ritam treninga, moram se više štedjeti. Moram praktički održavati formu kroz više odmora. Tu je malo i zakazala medicinska služba u Metalurgu znate. Kako je bilo problema u igračkom kadru, tako je bilo i u medicinskom. Naravno, u mojim godinama je to dosta bitna stavka, ali dobro sad. To se sve sada rješava kod mene. Rehabilitacija plus nekakav trening.

NET.HR: Koliko onda planirate još igrati?

ZLATKO HORVAT: Pa evo, po nekoj mojoj procijeni, imam znači ugovor godinu i pol dana, neću reći sa sigurnošću ali ajde, ova polusezona sad i još jedna sezona. Tako da je tako nekako kod mene otprilike po tom pitanju. Možda ispadne još koja, ali vidjet ćemo. Dok se i ja ne saberem, pa odlučim definitivno. Dok ne završi sad ovaj dio u Mađarskoj. Ipak, kako god, jesam blizu kraju igračke karijere, a opet sam odvojen od obitelji. To mi baš i ne odgovara. Kako će dinamika ići, kako ću se viđati sa svojima, ako će to biti na nekoj zadovoljavajućoj razini, ako zdravlje bude dopuštalo, ali mislim da je to bilo to od mene. Nekako, realnost je da je ovo moj posljednji labuđi pjev, kako se ono kaže. Znači, još godina i pol.

NET.HR: Ovo sad kao da se pomalo opraštamo od vas. Zbedirali smo se...

ZLATKO HORVAT: Haha, pa igrat ću još godinu i pol, tu sam.

NET.HR: Sad kad ovako otvoreno pričamo, žalite li u karijeri za ičim?

ZLATKO HORVAT: Ne, što se karijere tiče, za ničim ne žalim. Možeš ti uvijek kazati moglo je još ovo, moglo je još ono, ali moram biti zahvalan za sve što sam proveo u karijeri. Naravno da sam uvijek htio napraviti najviše. Znači uzeti još koju zlatnu, htio sam Ligu prvaka, imao sam neke svoje želje, ali dobro. Mogu biti prezadovoljan s karijerom, po svemu. Natjecateljski, po medaljama, čak i po financijama.

Vremeplov Zlatka Horvata

NET.HR: Naravno, ali vjerojatno kao i kod svakog drugog sportaša, tako i kod vas postoji žal za nečim, neki trenutak koji pamtite po lošem, naravno, tu su i trenuci koje pamtite po dobrom. Igrali ste velike utakmice, koji vam je bolni poraz, a koji onako veseo, trijumfalan, što zbog sebe, što zbog suigrača?

ZLATKO HORVAT: Mogu reći kako je možda najbolniji, u pravom smislu te riječi, trenutak meni osobno bio na OI u Londonu, kad nismo ušli u finale, onaj dvoboj protiv Francuza i poraz 25-22. Naravno, protiv Tricolora koji su obilježili jedan period rukometa. I dalje su oni tu. Makar, nakon toga je ipak došla olimpijska medalja, moja jedina, bronca... Ne mogu reći da mi je ostalo u lošem sjećanju, ali ako govorimo o trenutku, o utakmici, onda ta. Ali ako govorimo o najgorem osobnom trenutku za mene u karijeri, naravno moj promašaj penala protiv Norveške u polufinalu SP-a 2017. u Francuskoj, isto za finale. Kažem osobni, jer ja sam bio taj koji je odlučivao ali i zbog momčadi, jer smo mogli u samu završnicu turnira. No, nema veze. To je tako u sportu. No, hvala Bogu, lijepih trenutaka je bilo više. Sad izdvojiti, ima ih stvarno koliko hoćeš. Moja prva medalja s Hrvatskom u Norveškoj 2008. primjerice, pa 2009. SP u Hrvatskoj gdje smo imali strašno navijanje i kad smo igrali finale, pa 2018. isto. Onda nam se 2020. sve vratilo, pred našim navijačima u Austriji i u Švedskoj. Mi kao da smo tada igrali doma. To je nekako anuliralo ovo što nismo osvojili u Hrvatskoj. Bilo je uspjeha puno, velikih utakmica, prolazaka u završnicu, polufinala, finala, bilo je jako puno lijepih pobjeda.

NET.HR: Što vam je u tom trenutku bilo u glavi, kad ste promašili za pobjedu nad Norveškom?

ZLATKO HORVAT: U tom trenutku ništa, bilo je za pobjedu. Kad smo izgubili nakon produžetka i takve jedne borbe, onda je sve došlo. U tom trenutku sam si rekao, 'hajde, samo se koncentriraj za dalje, nije gotovo'. Nije bilo lako tih par mjeseci, plus neke ozljede poslije toga. To mi je baš bio naporan turnir, igrao sam jako puno tada, skoro pa po 60 minuta svaku utakmicu. Naravno, trebao mi je četiri-pet mjeseci da dođem k sebi. Nema što sad, moraš nastaviti dalje u tom trenutku, to je sport. Imaš opet toliko utakmica ispred sebe.

'Samo da na Euru ostanemo zdravi i da nema nikakvih problema s koronom i protokolima'

NET.HR: Na redu je novo veliko natjecanje za hrvatsku rukometnu reprezentaciju, Euro u Slovačkoj i Mađarskoj. Branimo srebro iz 2020., ali s jednom novom, mladom reprezentacijom, dosta pomlađenom. Kako vam izgleda reprezentacija koju vodi Hrvoje Horvat? U skupini smo s Francuzima, Srbima i Ukrajincima.

ZLATKO HORVAT: Naravno, skupina je teška, kao i na svakom Euru. Sve je nekako teže i teže otići do kraja. Hrvatska ima svoju šansu i ima dobar miks mladosti i iskustva. Neka ostanemo zdravi, možemo puno toga u budućnosti napraviti. Imamo dobre igrače, dobro se razvijaju, vjerujem da dečki već na ovom turniru mogu pokazati svoju kvalitetu. Mislim, pokazat će oni to sigurno, samo treba ipak jedan period da se uklope. Moramo ipak znati da svi iskusniji igrači su u godinama, tako da... I njih treba dobro odmoriti da budu produktivni za čitav turnir, a ne samo za određene utakmice ili period. No, svjestan je izbornik toga, tako je i pravio popis. Imam veliko povjerenje u njega, dajem mu veliku podršku. Nadam se da će mu i javnost dati podršku. Nije to lagan posao, znate.

NET.HR: Nije, ali letvica je visoko podignuta u Hrvatskoj kad je rukomet u pitanju. Navikli smo samo na medalje, završnice, želimo vrh naposljetku. No, nakon onoga što se dogodilo na SP-u u Egiptu početkom ove godine, pa neplasmana na OI, javnost je malo skeptična.

ZLATKO HORVAT: Dobro, mi smo na turniru za OI imali jedan poraz i dvije pobjede i ne ideš dalje. U takvim okolnostima nismo se plasirali na OI. To dovoljno govori.

'Egipat je bio zeznut zbog čitave situacije'

NET.HR: Što se dogodilo u Egiptu?

ZLATKO HORVAT: Egipat je bio zeznut zbog čitave te situacije oko koronavirusa i protokola.

NET.HR: Bilo je i drugima zeznuto...

ZLATKO HORVAT: Istina, ali taj dio nas je izbacio iz ritma plus još puno ozljeda bitnih vanjskih igrača, gdje smo izgubili dosta. U startu, mislim, nisu mogli igrati Cindra (Cindrić, op.a) ni Kara (Karačić, op.a), Duvnjak je bio sam u tom pogledu, bilo je dosta i onih koji od vanjske linije nisu ni išli na turnir. Sigurno je to sve napravilo svoje. Kad imaš kompletnu momčad pa odeš na kvalifikacije za OI, pa ti se dogodi da protiv Francuza umalo praktički riješiš pitanje putnika za Tokio, nedostajalo je tu i sreće, ma svega... Na kraju dobiješ Portugal, Tunis i na kraju vidjeli smo svi kako je Portugal prošao dalje. Francuska je imala plus tri tri minute prije kraja, pa izgubila, Ali dobro, ne možeš tu ništa. Ne vjerujem da bi Hrvatska iskreno tako nešto napravila, jer smo mi u svakoj utakmici išli na pobjedu. Oni su, pak, odmarali malo svoje igrače. Nije Francuzima trebalo i to je to.

NET.HR: Zlaja Horvat, rukometni ratnik. Što mislite o tome? Mediji vole o vama pisati u kontekstu ratnika, igrača koji daje sve od sebe i koji ide do kraja. Što vi, naravno, i jeste, to u potpunosti odgovara vašim rukometnim igrama i stilu. Kako na to gledate?

Ratnik na terenu, simbol požrtvovnosti

ZLATKO HORVAT: Hvala vam na tome. Drago mi je u svakom slučaju zbog toga. To je vrlina sporta isto tako, to je sport kao takav iznjedrio, jer piše takve priče. Znamo svi što je vrhunski sport i što vrhunski sport donosi našoj zemlji. Svi koji su predstavljali svoju zemlju, a pogotovo oni koji su nešto uspjeli ostvariti, stavite tu i žrtvovanje koje je veliko, svima treba skinuti kapu. Morate, stoga, imati respect prema sportu kao takvom, prema suigraču naposljetku. Sve treba cijeniti, sve, sve uspjehe i nastupe, i onih sportaša koji možda nisu tako poznati. Dobro znam što to znači, tako da prema svima, svemu imam respect. Takav sam, to je zdravo u sportu, nikad se ne smiješ predati. Uvijek moraš probati povući ostale svojim primjerom, pa onda ćeš dobiti ostatak momčadi.

NET.HR: Znači, za godinu i pol bi trebalo to biti to od vas igrački u profi rukometu. Razmišljate li možda o povratku u PPD Zagreb na zadnju polusezonu ili sezonu?