Posljednje poglavlje epske trilogije: Kako je Engleska obilježila 'Bilićevu generaciju' Vatrenih

Bila je to tmurna i kišna večer u listopadu 2007. godine. Wembleyom se orila pjesma 60.000 navijača, na semaforu je stajalo 2:2, a onda je sijevnulo.

Pranjić vuče loptu pored aut-linije i daje loptu za Petrića. Štopanje desnom i bomba ljevicom - Mladen je rasparao mrežu Scotta Carsona, a na Wembleyju je zavladala grobna tišina. Svugdje osim u malom kutku iza lijeve korner zastavice na južnoj tribini. Ondje se orila pjesma navijača 'Uvijek vjerni'. Hrvatska je u posljednjoj utakmici kvalifikacija za EURO, u utakmici koja joj apsolutno ništa nije značila jer je nastup na turniru već bila osigurala, srušila velikog, ponosnog Gordog Albiona.

Izbornik Steve McClaren simbolično je stajao pored terena s kišobranom iznad glave - bila je to slika i prilika slomljenog čovjeka koji reprezentaciju iz 'kolijevke nogometa' nije uspio odvesti na veliko natjecanje po prvi put nakon 14 godina i izbivanja s američkog Mundijala 1994. godine. U tom trenutku McClaren je znao da će ga mu ovaj poraz obilježiti karijeru te da će kod mnogih sunarodnjaka dovijeka ostati jedna od najomraženijih javnih osoba.

Steve McClaren (Engleska - Hrvatska 2:3, 2007.) FOTO: Mike Egerton/Press Association/PIXSELL

Bila je to doista potvrda, veća no ikad, da Vatreni ponovno imaju sjajnu generaciju, generaciju koja apetitima može parirati onoj iz '98, onoj kojoj po igri, kvaliteti i imenima već godinama nije bila ni blizu.

A priča te generacije počela se rađati tek nešto više od godinu dana prije povijesne pobjede na Wembleyu. Neuspjeh na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i ispadanje u grupi nakon okršaja s Brazilom, Japanom i Australijom, natjeralo je naciju da se pomiri s prosječnošću nacionalne selekcije, koja je trajala od 1999. i neuspjeha u kvalifikacijama za EURO 2000. u Nizozemskoj i Belgiji.

Momčad tadašnjeg izbornika Zlatka Kranjčara nije bila obećavajuća, a u kvalifikacijskoj grupi s Engleskom i Rusijom, bilo je upitno hoćemo li uopće i izboriti idući EURO.

Cico je smijenjen, a kormilo je preuzeo dotadašnji izbornik mlade reprezentacije i član generacije iz '98 Slaven Bilić. Već nakon njegova debija u prijateljskom okršaju s Talijanima u Livornu, bilo je razloga za zadovoljstvo. Bilić je pokazao u kojem će smjeru ići, Cicinih 3-5-2 prenamijenio je u 4-4-2, važne uloge u reprezentaciji podijelio je mladim Dinamovim nadama Modriću, Eduardu i Ćorluki, a u reprezentaciju je vratio i otpisanog Milana Rapaića. Na stranu što je Italija tu utakmicu igrala s uvjetno rečeno, praktički trećom postavom, Hrvatska je pružila zadovoljavajuću predstavu i u Italiji slavila s 2:0. Na svakom reprezentativnom okupljanju i pri službenom obraćanju medijima bilo je jasno da se u reprezentaciji događa nešto posebno. Bilić je uspostavio prijateljsko - obiteljski odnos s igračima i uvjerio ih da su sposobni za najveće domete.

FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Prihvatljiv remi u Moskvi i uništavanje Andore na Maksimiru (7:0) na startu kvalifikacija nisu bili dovoljni na krvnu sliku nove Hrvatske, čekao se prvi pravi ispit. U 3. kolu kvalifikacija na Maksimir je stigla Engleska, a nakon 90 minuta stigla je i potvrda da vrijedimo. Majstorija nove zvijezde reprezentacije Eduarda i 'krtica' koja je prevarila Paula Robinsona i Hrvatska je pobjedom 2:0 zasjela na čelo ljestvice koju do kraja kvalifikacija nije ispuštala - redom su padali Izrael, Makedonija i Estonija, Modrić je postao glavni dirigent reprezentacije, Bilić je čak uspostavio prvu postavu u kojoj su Luka i Kranjčar igrali skupa, što su mnogi smatrali nemogućom misijom, a ubojiti Dudu je postao drugi strijelac europskih kvalifikacija.

Spomenutom pobjedom u posljednjem kolu na Wembleyu izbacili smo Engleze i darovali EURO Rusiji te pokazali svoju moć, što se nastavio i u Austriji i Švicarskoj. Maksimalan učinak u skupini, uključujući i pobjedu nad Elfom, a zatim ona tužna bečka noć - EURO 2008. još ćemo dugo pamtiti. Bili smo na koljenima, ali počeli smo vjerovati u novu generaciju.

FOTO: Robert Belošević/PIXSELL

Slatka osveta Tri Lava

23. studenog 2007. u Zürichu je održan ždrijeb kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoafričkoj Republici. Trenutak kad je ždrijeb u istu skupinu spojio Englesku i Hrvatsku bio je najupečatljiviji događaj tog inače, pomalo dosadnog događaja, jer kakav uopće spektakl može pružiti ždrijeb kvalifikacija. U dvorani se čulo nejasno komešanje i poneki uzdasi. Svi su znali što se dogodilo u posljednjim kvalifikacijama i u tom trenutku Englezi su zadrhtatli, a ostali s uzbuđenjem čekali neizvjesnu skupinu u kojoj je kolijevci nogometa ponovno naočigled ugrožen plasman na veliko natjecanje.

Nažalost, u hrpi rošada koje su se u međuvremenu dogodile među Bilić boysima, a od kojih su najbolnije bile oproštaj braće Kovač, naš izbornik se nije najbolje snašao, a Englezi su to iskoristili na najbolji mogući način. U listopadu 2008. godine stigli su na Maksimir i torpedirali nas sa 4:1, a ništa bolje nije bilo ni u uzvratu. Tri Lava su doslovce pojela hrvatsku šahovnicu, Lampard i Gerrard po dvaput i Crouch jednom za ogromnih 5:1. Wembley je s guštom proslavio demoliranje omraženog protivnika, a Hrvatska je kvalifikacije završila na 3. poziciji i ostala bez svjetskog festivala nogometa na afričkom kontinentu i ritmova Shakirine Wake Wake - engleska osveta bila je hitra, učinkovita i bolna.

Bilić boysi ipak su naučili lekciju - uz nekoliko neočekivanih posrtaja izborili su EURO 2012. nakon dodatnih kvalifikacija i ondje se u teškoj skupini sa Španjolskom, Italijom i Irskom prikazali u najboljem izdanju.

"Za dlaku smo prošli, rijetko tko nas je ovako ugrozio poput Hrvata", pisali su novinari španjolskog El Mundo Deportiva nakon tijesne 1:0 pobjede u posljednjem kolu skupine u Poljskoj i Ukrajini, koje je odlučivalo tko će dalje. Hrvatska se odlučno suprotstavila Furiji u naponu snage i primila pogodak u smiraju utakmice koji ju je izbacio s EURO-a. Koliko smo bili dobri u toj utakmici, svjedoči i kasnija španjolska dominacija u ostatku turnira, Azzuri su primjerice, u finalu pali bez ispaljenog metka - bilo je 4:0!

Bilić se nakon toga povukao s mjesta izbornika, no reprezentacija je nastavila igrati po uhodanom receptu - Bilićevo naslijeđe i duh i dalje su ostali u svlačionici, bez obzira što su se na mjestu izbornika izmijenili Igor Štimac, Niko Kovač, Ante Čačić, a sada i Zlatko Dalić. Istina je da bi kvaliteta reprezentativaca koji su krasili nacionalnu vrstu kad tad isplivala na površinu, no Bilić ipak zaslužuje posebno priznanje, jer rijetko tko bi, s toliko malo trenerskog iskustva imao hrabrosti uzeti tako vruć krumpir poput A reprezentacije u ruke i u potpunosti joj promijeniti koncept igre, preraspodijeliti uloge u svlačionici i iz svega izići kao pobjednik.

EURO 2016. umalo je bio prekretnica. Čak ni osporavani Ante Čačić nije uspio pokvariti ovu talentiranu skupinu igrača - nakon prve faze natjecanja Vatreni su proglašeni najboljom momčadi turnira, a Čačić najboljim strategom. Opet smo posrnuli u prvoj rundi nokaut faze - Portugal je prošao dalje i kasnije se okitio europskim naslovom - Hrvatska, bez obzira na svoju kvalitetu, jednostavno još nije bila dovoljno zrela za preskočiti tu prepreku na kojoj je zapinjala na svakom natjecanju na kojem je prošla skupinu.

FOTO: Gouhier Nicolas/ABACA/PIXSELL

Posljednje poglavlje epske trilogije

Na Mundijalu u Rusiji, ova uvjetno rečeno 'Bilićeva generacija' konačno je došla na svoje. Igrači su sazreli, a na klupu je došao čovjek koji je proteklih godina uspješnim stažem u Al-Ahliju i Al-Ainu postao jedno od najcijenjenijih trenerskih imena u Aziji - i pokazao se kao pun pogodak. Dalićeva mirnoća, susretljivost s novinarima i apsolutna vjera koju ima svoje igrače ulijeva optimizam i među najveće skeptike.

FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

I kao da je bilo suđeno da jednu od najvećih utakmica u povijesti igramo s Albionom. S njima smo počeli vjerovati u velike stvari, s njima su kola neposredno nakon toga krenula nizbrdo, i sada na koncu, s njima imamo i ultimativni ispit. Treće poglavlje sage hrvatsko - engleskih bitki na travnjacima, poglavlje koje će zaključiti eru velikog internacionalnog rivalstva koje smo razvili u posljednjih desetak godina.

Što se tiče čovjeka koji je započeo novu eru Vatrenih – on se skrasio upravo na Otoku. Slaven je danas bez trenerskog angažmana, u studiju britanskog ITV-a ima ulogu cijenjenog stručnog sukomentatora koji se ne libi pohvaliti svoju Hrvatsku. Sukomentatora kojem će večeras biti teško ostati profesionalan, koji u dubini zasigurno osjeća ponos zbog svoje Hrvatske – Hrvatske čije je temelje izgradio i na kojima ova generacija, iako već na svom zalasku, još uvijek itekako počiva.