Nogometni besmrtnik: 'Ja sam bio šerif, a Niko Kranjčar je najbolji igrač s kojim sam igrao u Hrvatskoj'

Postoje nogometaši koji ostave trag svojim golovima, potezima, karizmom, a postoje i oni čije priče nadilaze sportske arene i postaju legende, dio nogometne romantike. Veldin Karić, neuništivi napadač s prepoznatljivom "fudbalerkom", pripada i prvoj i drugoj kategoriji, pripada generaciji nogometaša u HNL-u koja je drugačije gurala loptu, za navijače. Njegov životni put, obilježen ratnim strahotama, nevjerojatnim bijegom, slavom u Italiji i kultnim statusom u Varaždinu, filmska je priča o upornosti i ljubavi prema nogometu. 

Ta ljubav bila je toliko jaka da ga je u 45. godini života vratila na teren, u dres Varteksa, izazvavši euforiju među navijačima i potvrdivši besmrtni status. Sve što se Veldinu Kariću dogodilo, učinilo ga je jačim. 

Veldin Karić, taj nogometni besmrtnik, dao je ekskluzivni intervju portalu Net.hr. 

Veldine, nema vas uopće u medijima. Kako to?

"Ne znam. Čitav život posvetio sam se sportu i vjerojatno ta licenca za što ću uskoro završiti - UEFA pro licenca za trenera - možda nešto bude ovih dana. Ne volim se povlačiti po medijima. Kad sam bio profesionalni igrač stalno sam bio po medijima. Možda sam se zasitio", kazao nam je u uvodu Veldin Karić.

Malo je zastao, taman da mu plasiramo konstataciju da je istinski predstavnik stare HNL romantike...

"Ah... prijašnji nogomet nije više isti kao današnji. Prije se igralo za publiku, za raju, danas je nogomet postao veliki biznis. Gledaju se neki drugi interesi, a prije se više igrao nogomet zbog nogometa. Da se razumijemo, i prije se igralo za lovu, ali više se podređivalo publici. Ja sam uvijek igrao za publiku i takvog su me ljudi upoznali i zapamtili. To mi je jako drago".

Kako Veldin Karić gleda na svoju karijeru?

"Ono što se kaže - što sam odigrao, odigrao sam. Igram nogomet i sad kao veteran u Dinamu. Sve bi isto napravio i sad što sam napravio i prije kad sam bio profesionalac. Zadovoljan sam svime, možda je moglo malo i bolje, ali nije mi žao. Zadovoljan sam svime. Sad želim biti trener. Volim raditi, trenirati i prenositi svoje znanje na klince. Jednog dana ću biti trener, vjerojatno, nadam se, neke prve momčadi malo jače. Vidjet ćemo kako bude, što bude, u tome svemu treba imati i malo sreće. Vidjet ćemo kako će mi sreća i život promiješati karte."

Koju utakmicu Veldin pamti iz igračkih dana najviše?

"Bilo ih je malo više, ali kad je Vartekst igrao protiv Aston Ville. Kad smo pobijedili Villu u Birminghamu i kad smo ih prošli. To je bila baš upečatljivija utakmica. Ima i još jedna. Kad sam igrao veliki hrvatski derbi protiv Hajduka, prvi u karijeri za Dinamo u kojoj sam postigao najljepši gol svih derbija dosad. Pred takvim navijačima, pred Bad Blue Boysima koje cijenim, za svoj klub kojeg iz djetinjstva volim. Poslije Željezničara za koji sam igrao, sve mi se u životu svodilo na plavu boju. Nekako me plava boja prati. Sarajevski Željo je plava boja, Dinamo je plava boja, to su posebni, kultni klubovi koji su nešto više od običnih klubova. Ti klubovi su istinska emocija. Iako, većinu vremena sam proveo u Varteksu".

I Varteks je imao plavu boju...

"Istina, imao je, ali na gostovanjima. U Varaždinu je glavna boja bila narančasta."

Vratimo se mi na 20. rujna 2001. i Villa Park. Pobjeda 3-2 u 1. kolu Kupa UEFA upisana je zlatnim slovima u povijest hrvatskog nogometa, iako to nije bio najveći rezultatski uspjeh u povijesti kluba – to je ipak četvrtfinale Kupa kupova. Ova pobjeda bila je pobjeda Davida nad Golijatom.

"To je bila baš pobjeda Davida protiv Golijata. Iako, Varteks je tad imao jako jako dobru momčad, europsku. Aston Villa nas je malo i podcijenila i mi smo to iskoristili. Nismo imali puno šansi, ali smo svoje šanse iskoristili. Podcijenila nas je Villa i znate što se tad dogodi - lopta se okrene na drugu stranu. Sretno i zasluženo smo ih pobijedili u Engleskoj. U Varaždinu smo izgubili dobivši gol u 80 i nekoj, ali pošto smo postigli više golova u gostima prošli smo dalje. Tada nam je zabio gol Mustapha Hadji. Prošli smo dalje i to je bilo najbitnije."

Napad su predvodili Karić i Bjelanović, koji su tada igrali u životnoj formi. Zapravo, svi odreda su igrali u životnoj formi.

"Bila je to vjerojatno jedna od najjačih Varteksovih jedanaestorica ikad. Na golu je bio Mađarić, a u posljednoj liniji sjajni libero Goran Granić te stoperi Režić i Kristić. Bekovi su bili ‘sinovi vjetra’, pokojni Sabolčki i Hrman, u veznom redu Zoran Kastel, kao ‘osigurač’ te Mukaj i kapetan Mumlek kao kreatori. Ma, bila je to stvarno europska momčad, europski Varteks."

Pamti se i Karićeva panenka Butini...

"To je bila utakmica koja se igrala u Maksimiru, kad je Varteks pobijedio 4-0. Mislim da je to prva panenka u Hrvatskoj koja je napravljena. Koliko su mi rekle vaše kolege, to je bila prva panenka u Hrvatskoj ikad izvedena. To je bilo ono, kad te ide, onda te ide. Kad si svjestan svojih mogućnosti, kad si siguran u sebe, onda te ide. Stvarno onda što god napravio, ide ti. Ono što se kaže, da pukneš s centra - zabit ćeš. Mi smo tu utakmicu odigrali fenomenalno i zasluženo pobijedili. Tad je počela Varteksova dominacija nad Dinamom i Hajdukom. Dobili smo Dinamo 4-0, pa 2-0. U Splitu smo pobijedili 5-0 Hajduk. Imali smo generaciju koja je bila stvarno jaka". 

Karić je 1991. bio otet od strane srpskih snaga. U Sarajevu su mu upali u stan i odveli ga na Pale, gdje su mu stavili lisice i maltretirali ga, htjeli ga i strijeljati. U posljednji tren je spašen pomno isplaniranom akcijom. Nenad Starovlah ga je spasio, Karićev bivši trener u Željezničaru. 

"To je stara priča. Istina, doživio sam to, bilo je to traumatično iskustvo, ali to se po medijima provlačilo, puno pisalo o tome, spominjalo. Htio bih to zaboraviti. Ispričao sam tu priču puno puta, zvonilo po medijima, bio sam i na TV-u. Nemojte se ljutiti, ali ne bih se više vraćao na to. Malo me to potresa kad o tome govorim. Nije lijepa priča, ali eto hvala Bogu imao sam sreće da je sve dobro završilo". 

S koliko godina je Veldin počeo igrati nogomet?

"Sa 9. godina. Ja sam iz sela odakle je u Edin Mujčin, selo se zove Kolibe Gornje. Nisam se kao klinac mogao registrirati, jer je bio specijalistički pregled - ovo - ono. Imali smo neku rodbinu. Ja sam vam 1974. godište, a u dokumentima mi je pisalo 1973. Jer, moj pokojni otac je rekao da mi stave da sam godinu stariji, da bi se mogao registrirati. I tako je bilo. Kad smo to napravili, godinu dana sam bio stariji. Tad je počeo rat, ovo - ono, izgorjeli su dokumenti i sad meni u dokumentima svim piše da sam 1973. A nisam, ja sam 1974. Vidite kako to sve meni nekako naopako, svi gledaju da budu mlađi, a ja sam jedini gledao da budem stariji."

Ljudi vas pamte i po frizuri. Legendarna fudbalerka...

"Uvijek sam takvu kosu imao, bila mi je zaštitni znak. Pokojni Ćiro kad me nije ošišao, rekao sam da nema šanse da me itko više ošiša. Tako je i bilo. Da, ljudi me pamte i po frizuri. Gdje god dođem kažem sad kad bi se i ošišao ne bi me nitko znao niti prepoznao. Bolje da se ne šišam. Što ima veze hahaha."

Što se dogodilo s reprezentacijom Hrvatske?

"Ništa se nije dogodilo, baš ništa. Igrao sam za B Hrvatsku, za A selekciju Hrvatske, nije da me Ćiro nije zvao, ali Hrvatska je u to vrijeme imala stvarno jaku generaciju. Ja sam imao pravo igrati i za Bosnu i Hercegovinu i za Hrvatsku. Imao sam pravo birati. Rekao sam tko me prvi pozove, za njih ću igrati. Hrvatska me pozvala i igrao sam za B momčad protiv Rumunjske, čini mi se. Ja i Goran Vlaović kad smo igrali. Mislim da smo ih dobili 2-1 ili 1-0, ne mogu se sjetiti stvarno. Nakon toga smo išli u Koreju, Japan na otvaranje stadiona za SP 2002. Sveukupno u karijeri odigrao sam jedno 7 utakmica za Hrvatsku, ali stvarno je tad generacija Hrvatske bila jaka - od Šukera, Bobana, Bokšića, Vlaovića... Realno, nije bilo mogućnosti za upasti u takvu momčad koja je 1998. na SP-u u Francuskoj uzela broncu. Na moju nesreću imali smo tako jaku reprezentaciju, ali na sreću i veselili se uspjehu iz Francuske 1998. To je bila ta generacija. Pored takvih igrača, majstora lopte, normalno da me Ćiro nije ni zvao."

Imponira li Veldina što ga ljudi zovu ikonom?

"Slušajte, meni je drago da sa svakim mogu popričati, da me ljudi cijene. Sad, da li me zovu ikonom, ne ikonom... Drago mi je, ali meni je najbitnije da sam prihvaćen kod normalne raje, normalnih ljudi. Onih malih, ali opet tako velikih. To su moji ljudi. Normalan sam čovjek kakav sam uvijek bio - i sa svojih 9. - 10. - 20 godina... Isti sam kad sam bio i u zenitu karijere i popularnosti, isti sam i sad sa 50. Uvijek sam isti i nikad se nisam mijenjao. Igram za veterane Dinama, sve volim, nije mi teško odvojiti vrijeme za svakog. Mi se s tim moramo nositi, takav sam, tako sam na kraju krajeva i odgajan. To mi je sasvim OK".

Živi Veldin Karić u Varaždinu...

"Živim u Varaždinu, ali sad sam došao kod mame u Slavonski Brod. U Slavonskom Brodu sam rođen, tu su mi majka i sestra. Imam i kuću u Bosni. Malo se družimo ja i Edin Mujčin u Bosni i Hercegovini i tako. Vraćam se u Varaždin 26. lipnja, jer 28. igramo mi veterani Dinama u Koprivnici. Moram ići u BiH vidjeti hoću li u Bosni polagati UEFA PRO licencu ili ću u Hrvatskoj, jer kod nas je baš velika gužva. Volio bih imati tu UEFA PRO licencu jer volim trenirati, volim raditi. U nogometu sam čitav život i nadam se da ću preuzeti veliki klub."

Pegla li ga potpisnik ovih redaka pitanjima?

"Ma kakvi, ne može mene nitko ispeglati hahah", nasmijao se Veldin.

Veldin Karić je dobar sa svima...

"Ma jesam. A, znate li koga baš volim?"

Koga?

"Dinamo. Taj klub mi je u krvi. Volim to, eto, baš volim. U dobrim sam odnosima s pojedinim Bad Blue Boysima, družio sam se s njima prije jedne utakmice u Varaždinu prije nekih godinu - godinu i pol dana. Bilo nam je super. Dinamo je tad odigrao protiv Varaždina 1-1."

Tko je najbolji igrač s kojim je Veldin Karić igrao?

"Uf, bilo ih je stvarno dosta. Edin Mujčin, Niko Kranjčar. Niko Kranjčar mi je uz Edu Mujčina najjači igrač. Igrao je samnom i Bjelanović i Eduardo da Silva. Luka Modrić je bio na klupi Edi Mujčinu. Stvarno sam igrao s dosta dobrih igrača, ali najjači igrač s kojim sam igrao u cijeloj svojoj karijeri mi je bio Abedi Pele u Torinu. Abedi Pele mi je najjači igrač s kojim sam igrao. Veznjak, mali, a zna sve s loptom. Što se tiče Hrvatske, Niko Kranjčar daleko."

Samir Toplak je svojedobno u podcastu Net.hr-a rekao kako je Mumlek bio pravi šerif...

"Ne znam ja, kako kome, ali dok sam ja igrao, ja sam bio šerif, a sad kako kome. Meni je Niko Kranjčar bio najjači, daleko najjači. Bio je tad najveći hrvatski talent u našoj ligi. Mogao je napraviti malo bolju karijeru jer je bio strašan igrač, talent, potencijal. S Lukom Modrićem nisam puno igrao. Luka je bio rezerva, nisam s njim puno igrao. Luka je bio rezerva, došao iz Intera Zaprešića. Dudu se povrijedio i tako, ali Niko Kranjčar je za mene u Hrvatskoj bio najjači, TOP igrač."

I za kraj, ajmo malo o narednoj sezoni SHNL-a...

"Dinamo slaže momčad, imat će redizajniranu momčad. Ja samo kažem da ovo prvenstvo koje se završilo je bilo najneizvjesnije prvenstvo od kad postoji HNL. Do zadnjeg kola se nije znalo tko će uzeti titulu, tko će biti drugi, treći, tko će u Europu. Na svim frontovima se vodile bitke. Iz Dinama je otišlo puno igrača, igrači koje ja jako cijenim. Tipa Bruno Petković koga cijenim, koji mi je najjači igrač daleko bio u Dinamu. Uz Baturinu, normalno. Tu je s njima bio i Marko Pjaca, normalno, ali Bruno Petković je moj tip igrača, univerzalni igrač. OK, imao je povreda, nije dosta igrao, ali pretprošlu sezonu, ovu sad zadnju kad je Dinamo uzeo titulu, upravo nam je on donio titulu. Naravno, bili su tu i ostali, ali on nam je donio prevagu. Zvonimir Boban je sad totalno napravio redizajn. Vidjet ćemo kako će se to odraziti na cijelu momčad. Hoće li se moći ukomponirati to, jer puno je promjena, novih igrača, a malo je vremena da se momčad stabilizira. Rijeka dovodi svoje. Hajduk je uvijek opasan. Kakav god da je, Hajduk je uvijek opasan. Bit će zanimljivo. Nadam se uz što manje ozljeda igrača. Dinamo je Dinamo, vjerujem u Dinamo i da ćemo uzeti naslov. Bez obzira na tko bio trener, nadam se da ćemo uzeti titulu. Ovo sad je bilo malo spoticanje, mala nesreća, tko zna zašto je to sve dobro".

Sve što se u životu događa, događa se s razlogom.

"Upravo tako, sve što se događa, događa se s razlogom. Vidimo sad i Europa. Varaždin je izvukao najjačeg suparnika - Santa Claru. Varaždin od svih hrvatskih klubova u prvim eurokvalifikacijskim kolima ima najmanje šanse. Ali opet, lopta je okrugla i može biti svašta. Hajduk i Rijeka imaju dobre šanse. Bilo bi jako lijepo da svi prođemo zbog koeficijenata, ne samo da Dinamo grabi koeficijente za hrvatske klubove. Nadam se da će hrvatski klubovi krenuti nabolje u Europi", zaključio je Veldin Karić. 

POGLEDAJTE VIDEO: Samir Toplak u podcastu Net.hr-a kod Silvija Maksana: 'Oduzeli su mi naslov s Varteksom 1996. Protiv Hajduka je bila krađa samo takva'