Sve nam nekako miriše na tu 1998...

Amerikanci 4. srpnja slave Dan nezavisnosti, a Hrvati ovaj datum nikad neće zaboraviti zbog jednog od najvećih sportskih uspjeha u svojoj povijesti, najvećeg nogometne pobjede sigurno. Prije točno 20 godina 1998., Hrvatska je u četvrtfinalu SP-a, predvođena Bobanom, Šukerom, Vlaovićem, Jarnijem, Asanovićem, Štimcem i ostalim lavovima, na stadionu Gerland u Lyonu, pred 40 000 navijača, srušila Njemačku 3-0.

Bila je to noć za pamćenje hrvatskog nogometa, noć koju je otvorio sjajnim golom Robert Jarni u 45', Goran Vlaović u 80. i Davor Šuker u 85. minuti. Na stadionu je vladalo kolektivno hrvatsko ludilo... Na kraju je Hrvatska bila treća, nakon nesretnog poraza od domaćina Francuza i kasnijih svjetskih prvaka Francuza u polufinalu i nove velike pobjede, one protiv Nizozemske za treće mjesto...

Dvadeset godina poslije, neki novi momci u prilici su ponoviti taj uspjeh, momci koji su tada bili dječaci, upijali su svaki potez i nogometno se zaljubili u Bobana, Stanića, Prosinečkog, Šukera i društvo, te su kao klinci željni nogometa, u svom nogometnom sazrijevanju, sanjali kako će i oni jednog dana, poput svojih idola, biti ovjenčani slavom u najdražem dresu, onom nacionalnom, hrvatskom...

Čitava nacija u iščekivanju je povijesnog okršaja na SP-u protiv Rusije (20 sati, subota), Vatreni predvođeni izbornikom Zlatkom Dalićem, Ćirinim prijateljem, u lovu su na polufinale i borbu za finalu i medalju. Da, nekako sve tako miriše na tu 1998., imamo veliku šansu, imamo san, samo trebamo preskočiti još jednu prepreku. Neka sjećanje na Njemačku našim junacima u Rusiji bude motiv i inspiracija za ono što sljedi u subotu na Olimpijskom stadionu u Sočiju.