Kako je Kovač zamalo upropastio najveću zvijezdu i glavnog igrača Bayerna

Nekako se ispod radara, barem ovdje kod nas, provukla vijest da je Bayernov Thomas Müller izjednačio rekord Bundeslige po asistencijama u jednoj sezoni. Nijemac je ove sezone namjestio čak 20 pogodaka, a prije njega taj je rekord držao Kevin de Bruyne i to u dresu Wolfsburga. Međutim, jedna je činjenica u Müllerovu slučaju vrlo zanimljiva. Naime, već su mnogi i zaboravili, on je prije malo više od pola godine bio potpuno autsajder u momčadi Bayerna.

Još u eri Nike Kovača ranije ove sezone, Müller je u prvih deset utakmica dobivao gotovo neznatnu minutažu i samo je jednom na terenu proveo tek nešto više od sat vremena. No, čak je i s tako mizernim vremenom na terenu uspio skupiti četiri asistencije. No, potkraj Kovačeve vladavine, Müller je već bio na margini i uvelike se spekuliralo o njegovu odlasku već u siječnju.

Ikona kluba

E sada, kako bismo stavili stvari u neki kontekst, valja spomenuti neke, tek naizgled trivijalne, činjenice koje će objasniti koliko je Nijemac zapravo važan i znamenit minhenskom divu. Prezime Müller u Bayernu ima poseban značaj, dakako zbog "Bombardera" Gerda Müllera, ikone kluba i vjerojatno najslavnijeg igrača bavarske momčadi svih vremena. Thomas Müller je dijete kluba i od samih početaka, posebice zbog toga što je također napadač, doduše sa specifičnom ulogom, susretao se s usporedbama s velikom Gerdom Müllerom, iako njih dvojica nisu ni u kakvom srodstvu. Ali imati jednog kvalitetnog Müllera u Bayernu, navijačima je bilo jednostavno neprocjenjivo.

Kroz godine Thomas Müller je postao ikona kluba. Uredno je odbijao sve transfere, poput onog Manchester Uniteda, čak i kada je bio na vrhuncu i kada je vrijedio impresivnih 75 milijuna eura. Zbog toga je postao istinska zvijezda kluba i miljenik navijača. Nadalje, zbog vrlo jake karizme, duhovitosti i dječačkog šarma, omiljen je u svlačionici i kroz godine se promaknuo u svojevrsnog lidera, a gotovo svi treneri koji su godinama upravljali bavarskim divom, koristili su upravo njega kao svoju produženu ruku. Koristi ga i Hansi Flick, aktualni trener Bayerna, ali Kovač pripada u one malobrojne trenere koji s njim jednostavno nisu mogli.

Može se tu pomalo kriviti i Müllera, koji se nimalo nije ustručavao podbadati Kovača putem medija, koji je javno kritizirao njegovo vođenje kluba i dovodio u pitanje njegove odluke i kojeg su pojedini njemački mediji označili su baš njega kao lidera pobune protiv hrvatskog trenera. No, može se malo kriviti i Niku Kovača.

Naime, Kovač nikako nije mogao pronaći ulogu Mülleru u svojem sustavu. Müller je, kao što smo kazali, specifičan napadač, odnosno "raumdeuter". Vjerojatno niti jedan napadač na svijetu nema tu ulogu na terenu i može se čak reći da je Mülleru to postao i nadimak.

Raumdeuter

Što točno Müller radi na terenu i zašto je toliko poseban? Njegova uloga ne bazira se u potpunosti na taktičkom sistemu i zato ga je teško uklopiti u neki sustav, ona se zapravo temelji na njegovoj individualnoj sposobnosti i to vrlo specifičnoj. Müller zapravo djeluje tako da se sa široke pozicije ubacuje u prostor i operira u njemu poput lovca, no nerijetko umjesto izravnog udarca prema golu, bira kombinaciju sa suigračem.

Koršitenje područja u kojima nema prevelike fluktuacije igrača je u njegovom slučaju ključno i zato najbolje djeluje u međuprostoru, na poziciji drugog napadača s ogromnim radijusom kretanja. Ima perfektno čitanje igre i već instiktivno okupira prostore na terenu u kojima prolazi ispod rada braničima i čuvarima, a onda se s tih pozicija, gotovo neprimjetno uključuje u igru i radi pomutnju u redovima protivnika. Njegova se uloga, pomalo metafizički, dosta oslanja na sreću i čisti instinkt, a to ga čini nepredvidivim za protivnika, ali opet, kao u Kovačevu slučaju, problematičnim za uklapanje u sustav i jasno definiranje uloge.

Müller nije Bog zna što tehnički nadaren, nije niti predobar dribler, niti izvanserijski dodavač. Dapače, katkada djeluje šeprtljavo, nezgrapno i nedorečeno, zbog čega se godinama susretao s epitetom precijenjenog igrača, ali način na koji manipulira prostorom i protivničkom obranom, njegova iznimna nogometna inteligencija, ekscentrični stil igre te način na koji čita igru karakteristike su koje ga čine uistinu unikatnim i neprocjenjivim igračem. Ne treba izostaviti i činjenicu da je zbog iznimne trkačke moći i golemog radijusa kretanja odličan igrač za "presing" i što je važno naglasiti, voli slijediti loptu i se vratiti u obranu te pomoći suigračima pri vraćanju posjeda.

Problem s Kovačem

Vratimo se na temu. Kovač je bio trener koji mu nikako nije mogao pronaći ulogu i očito nije znao kako ga adekvatno koristiti pa ga je koristio više iz nekog respekta prema njemu samom i prema navijačima. Hrvat je imao jasan i jednostavan sustav u kojem je Müllera koristio striktno na dvjema pozicijama, polušpici i napadaču te mu je davao simplificiran set zadataka koji ovaj nije mogao adekvatno ispuniti. Na kraju mu je doveo i Coutinha, koji igra izravno na njegovim pozicijama i Müller, pokazalo se, nije nimalo kompatibilan s Brazilcem, a ovaj je kod Kovača uredno dobivao prednost, iako nije igrao baš najbolje.

Müller je zbog toga ispao iz momčadi, a Kovač je onda bio primoran suočiti se s Müllerovim nezgodnim karakterom, da ne kažemo prepotencijom i bahatošću, a na koncu je zbog Müllerova statusa božanstva u momčadi i navijačkog idolizriranja nastala i velika pobuna zbog koje je Kovač otišao. No, da je kojim slučajem Hrvat ostao, Bayern bi danas vjerojatno izgubio ključnog igrača i čovjeka koji im je ove sezone možda osigurao, barem, naslov prvaka.

Preporod

Međutim, dolaskom Hansija Flicka, Mülleru je ekspresno vraćena uloga koja mu najviše odgovara - ona "raumdeutera" s početnom pozicijom na desnoj strani. Rezultat? Novi preporod i 16 novih asistencija te čak 11 golova u svim utakmicama Bayerna.

Štoviše, Müller je danas opet ključni igrač kluba, ponajprije zbog sjajne kemije s udarnom iglom, napadačem Robertom Lewandowskim koji je ove sezone uvelike zahvaljujući Mülleru dogurao do 44 gola u svim utakmicama. A onda i zbog toga što je Flick, za razliku od Kovača, prepoznao važnost Müllera u momčadi, njegovu ofenzivnu i defenzivnu ulogu, njegovu lidersku crtu i karizmu koja se odražava ne samo na igrače Bayerna već i na protivnike, za koje je, kada bi god bio pravilno korišten, bio prava napast.

Müller je, još jednom kažemo, jedinstven igrač, ali već je zagazio u 31. godinu života i to znači da neće još dugo igrati na ovako visokoj razini, stoga je nekako lijepo vidjeti ga, još barem malo, u najboljem izdanju.