Legendarni hajdukovci ispričali su nam priču koja dira ravno u srce; 'On je bio jedan od nas'

Teško je ovako u jednom tekstu uopće dočarati povezanost Olivera Dragojevića i Hajduka, njegovu ljubav prema splitskom klubu. Koliko je Oliver volio Hajduk možda i najbolje opisuje ova njegova epska rečenica:

'Da bi svoja tri prva mista za jedno Ajdukovo'

“Ja sam jedan od najžešćih, teži mi je poraz Ajduka nego kad na nekom festivalu slabije prođem. Da bi svoja tri prva mista za jedno Ajdukovo”.

Gradu Splitu i Dalmaciji Oliver je posvetio brojne pjesme, a neke posvećene Hajduku postale su svojevrsne himne kluba. Bio je dio navijačkog puka, dio naroda, možemo s pravom reći. Kako su to na Poljudu napisali u svojem oproštaju od svog umjetnika i ikone prije dvije godine – “bio je jedan od nas”.

Oliver i Hajduk bili su povezani, ne samo kroz pjesme, nego i kroz život. Generacije igrača Hajduka znalo je Olivera osobno, a on je svojim stihovima plovio između Starog placa i Poljuda, tamo gdje je za njega ljubav počinjala i završavala...

Oliver i Hajduk voljeli su se dugo i neprekidno

Oliver i Hajduk voljeli su se dugo i neprekidno još od početaka Oliverove karijere. Desetljećima je besplatno nastupao na tradicionalnim "Bilim noćima" u Hrvatskoj i inozemstvu, odazivao se pozivima sa Starog placa i kasnije s Poljuda, a jako je bio sretan i ponosan jer je izabran za glavnog izvođača na službenoj proslavi Hajdukovog stotog rođendana u Hrvatskom narodnom kazalištu. To ga je posebno razveselilo, kao da mu je to bilo šlag na tortu...

Oliver je pjevao i službenu klupsku himnu, "Hajdučku", spjevanu po stihovima Momčila Popadića, koja se i danas može čuti na svakoj utakmici na Poljudu. Upravo je ta pjesma dala neke od navijačkih slogana, poput onoga "Kontra mraku, kontra sili" i "Naprid Bili"...

Svome klubu pjevao je Oliver i u pjesmi "S istoka, zapada i sjevera" zajedno s prvom ligom splitskih glazbenika.

Posljednjih godina do svoje smrti nije često pohodio utakmice Bijelih, no svim srcem bio je uz svoj Hajduk i non stop pratio kako igra. Bio je među onima koji su snažno podržali navijačke projekte "Ili jesmo ili nismo" i "Za sva vremena", kojima se prikupljao novac kako bi članovi i navijači otkupili dionice i postali vlasnici splitskog kluba.

Osobno je sudjelovao u promotivnim aktivnostima, te uplatio 1.911 kuna kako bi se i njegovo ime našlo na trećem, "navijačkom" dresu Hajduka. Bio je i član udruge Naš Hajduk. Bio je "dite puka"...

Bio je posebno vezan za zlatnu Hajdukovu generaciju

Kad smo razmišljali s kim da prorazgovaramo o Oliveru i njegovoj povezanosti s Hajdukom, na pamet su nama pala dva velika imena iz Hajdukove povijesti. Ono Zorana Vulića (58) i Ivana Katalinića (69). Oliver je posebno bio vezan za tu zlatnu Hajdukovu generaciju koja je ostvarila najbolje rezultate u povijesti kluba u periodu od 1970. do 1980., u kojem su Splićani osvojili pet uzastopnih Kupova. Ivan Katalinić je za Bijele branio od 1970. do 1979. godine i bio je dio te zlatne generacije, dok je Zoran Vulić za Hajduk zaigrao 1979.

Statistika govori kako je Zoran Vulić za Bijele nastupio u 277 službenih utakmica u kojima je postigao 37 pogodaka, a Hajdukovu svlačionicu dijelio je s velikim igračima poput braće Vujović, Sliškovića, Gabrića, Gudelja, Štimca, Asanovića, Bokšića, Jarnija, Rapaića...

"Olivera sam osobno poznavao i bio više puta u njegovom društvu u kojem je bio pokojni Bukle i tako to. Ti ljudi koji su u to vrijeme bili oko njega svako je volio Hajduka, a Oliver posebno. Svima nama je Hajduk bio dio obitelji, pa tako i Oliveru. Nije propuštao kad bi bio u društvu s bilo kojim hajdukovcem, da ne bi propitkivao bilo što. Sve ga je zanimalo glede Bilih, što se događa i kako se radi", kazao nam je Zoran Vulić, Dite Varoša, Splićanin od kad se rodio. S Hajdukom je Vulić u prvom mandatu osvojio dva Kupa, 1984. i 1987., a onda je u povratku iz francuskog Nantesa od 1993. do 1995. godine uzeo još dva prvenstva i Kup u Hrvatskoj.

Zoran Vulić bio je all round igrač, igrao je sve pozicije

Pet trofeja krase njegovu igračku riznicu s Bijelima, a još dva u trenerskoj karijeri s Hajdukom. Igrao je s Bijelima polufinale Kupa UEFA-e i četvrtfinale Lige prvaka, s reprezentacijom Jugoslavije zaigrao na SP-u 1990. u Italiji. Za njega govore i pišu stariji novinari koji prate Hajduk kako je bio "all round" igrač, univerzalac koji je igrao sve pozicije na terenu, te kako je bio baš ultimativni, "atomski" nogometaš, drugačiji za ono doba. Vulić je igrao od desnog beka do lijevog krila i Oliver ga je pratio, kao i sve igrače Hajduka u to vrijeme...

"Ma on je bio dio nas, njegove pjesme su bile dio našeg odrastanja. Njegove pjesme sa splitskog festivala su bile na Hajdukovom igralištu svaki put. Prema tome, Oliver je dio obitelji Hajduka. Kad pričamo o Oliveru, možemo pričati isto kao jednom o bivših legendi Hajduka. On je bio naša legenda što se tiče razglasa, uvijek je bio s nama, prije svake utakmice je pjevao. Bilo je puno anegdota o Oliveru i Hajduku. No, teško je išta reći što drugi o Oliveru nisu kazali. Oliver je uvijek bio čovjek koji se volio zafrkavati, volio se sprdati i tako to... Bio je jedan od nas, čovjek iz grada, čovjek koga je svatko poznavao na svakom kantunu. Teško je o Oliveru reći nešto novo", završili smo kratki razgovor sa Zoranom Vulićem.

'Oliver je bio veliki prijatelj s Juricom Jerkovićem'

Na red je došao i popularni Kate kojeg, dok je stajao među vratnicama, su zvali Banks . On je još jedan poznati hrvatski nogometni brk, koji poput Zorana Vulića "neuspješno skriva blagu narav", kako je to svojedobno 2016. napisalo poznato hrvatsko novinarsko pero Branko Stipković kad je Katalinić bio na kormilu Šibenika, što je njegov posljedni trenerski posao..

"Ona je stvarno neupitna. Nepopustljiva jedino kad se narušava red i mir. Riječ je o vrhunskom sportašu i čovjeku. Otkad je ravnatelj s klupe, zovu ga Ivan Grozni".

Oni koji ga poznaju o njemu govore kako se radi o sjajnom tipu. On je vratar koji je u Jugoslaviji s nezaboravnom generacijom Hajduka osvojio četiri naslova i pet Kupova, a jedinicu je nosio i u Southamptonu.

Vulić je dobar prijatelj s njim. Znaju se družiti, zafrkavati, popiti kavu... Kao što se Oliver svojedobno znao družiti s tom zlatnom generacijom hajdukovaca... Njih su dvoje prava personifikacija Olivera u ovo moderno splitsko doba, da tako kažemo. Puno šale i humora, kao i priča o nogometu. Ugodni za razgovor. Kad smo mu spomenuli zašto ga zovemo, odmah nam je počeo pričati. Kao da je samo čekao uspomene o Oliveru izbaciti na "papir"...

"On je isto kako se onda putovalo, znao putovati u Beograd ili Sarajevo. Uvijek je negdje pjevao. Oliver je bio veliki prijatelj s Juricom Jerkovićem. Imali su motor pa su se vozili. Postoji ta slika, bila je po novinama, a njegov najveći prijatelj je bio Hlevnjak. I preko njih je došao do svih nas koji smo bili u toj zlatnoj generaciji. Znate kakvo je to bilo vrijeme, nije samo on bio lud za Hajdukom nego i Mate Mišo Kovač. Onda, bili su tu i drugi ljudi, posebno iz sporta. U to vrijeme mi smo harali po bivšoj Jugi, a kako se nije toliko putovalo avionom, nego dva - tri puta godišnje, tu bi se većinom i upoznavali, bez obzira putovali u Beograd, Zagreb, Sarajevo, ili nazad u Split", govori nam Katalinić koji s Hajdukom ima 21 osvojen trofej, i nastavlja:

'Split je bio domaći grad domaćih ljudi, svatko je svakog poznavao'

"Ja se sjećam one njegove pjesme Copacabana, pa i one sa stihom tu se pada, mislim da je Hajdučka... Njegove pjesme su bile vezane s Hajdukom. U to vrijeme nije bilo onoga tko njega nije poznavao. Nije Split onda bio kao što je danas, Split je bio domaći grad domaćih ljudi, svatko je svakog poznavao. S njim je bilo dogodovština, ali najviše je s njim imao dogodovština Hlevnjak. Njih dvoje su bili jako jako dobri. Lovili su ribu zajedno, posebno su volili more, pa je on s njim bio nekako najviše. No, htio bih reći da smo svi s njim bili dobri. Oliver je bio i ostao naša legenda, osoba koju nikad nećemo zaboraviti i koja će zauvijek imati svoje mjesto u povijesti Splita i Hajduka", zaključio je Ivan Katalinić.