Rusko-poljska škola i organizirana brutalnost ultranasilnih nogometnih huligana

Među navijačima u zapadnoj i istočnoj Europi je popularan trend Ustavki iliti Ferki. To su dogovorene tučnjave s istim brojem ljudi bez oružja, samo sa šakama i u formaciji - kocka (baklje, teleskopi, palice, rakete, boce, kamenja itd, toga nema). Ti ljudi se bave sportom i sport u takvim slučajevima dolazi do izražaja.

COLLECTIF ULTRASI /

Neredi u Parizu: PSG-ovi navijači sukobili se s policijom ispred Parka Prinčeva

Trend koji je odavno prisutan u zemljama zapadne i istočne Europe

Poljaci, Rusi, Nijemci, Austrijanci, Šveđani, Mađari, Ukrajinci, Nizozemci, neke grupe u Francuskoj, takav oblik sukoba prakticiraju već godinama na livadama, dalje od očiju promatrača, običnih ljudi. Ulazimo, stoga, u svijet dogovorenih ratova navijača - u brutalni svijet unaprijed planiranih sukoba.

Fenomen nogometnog huliganizma desetljećima je prisutan na stadionima i oko njih, no posljednjih godina svjedočimo evoluciji nasilja prema organiziranijim i skrivenijim oblicima.

Spontani sukobi na tribinama sve češće ustupaju mjesto unaprijed dogovorenim tučnjavama, u šumama, na poljima ili napuštenim industrijskim zonama. Ove brutalne borbe, često uspoređivane s kultnim filmom "Klub boraca", imaju svoja nepisana pravila, sudionike, mračnu reputaciju i taktiku.

Ruska škola: Disciplina i organizirana brutalnost

Ruski huligani stekli su zloglasnu reputaciju, posebno nakon Europskog prvenstva 2016. u Francuskoj. Njihove grupe, unatoč bezazlenim imenima poput "Music Hall", "Happy Guys" ili "Aliens", pokazale su zastrašujuću razinu organizacije, fizičke spreme i brutalnosti.

Za razliku od stereotipnih, često alkoholiziranih navijača, ruski huligani djelovali su kao uvježbane jedinice kad su isprebijali engleske navijače u Francuskoj na EP-u 2016. U Marseilleu su nerede napravili potpuno trijezni, koristeći taktiku, kako su sami poslije otkrili, navlačenja u sporedne uske uličice. Uz to, kontrolirali su sve okolne ulice, ne dopustivši tako da budu napadnuti s leđa, iznimno motivirani da engleske huligane pošalju u ropotarnicu povijesti. Bili su spremni, utrenirani za mnogo veće napore od tučnjave sa suparničkim navijačima.

"Jedna od ključnih stvari je, kad govorimo o ruskim huliganima u Marseilleu, to da su bili vrlo dobro organizirani, trijezni… Bili su to hard-core huligani koji mnogo vremena provode trenirajući u dvorani. Fizički su jaki i spremni”, objašnjava u dokumentarnom filmu "Ruska huliganska vojska" doktor znanosti Geoff Pearson, stručnjak za nogometno nasilje na Sveučilištu u Manchesteru.

To su ljudi koji odlučno odbacuju negativni imidž ruske prošlosti o zemlji koja ima ozbiljnih problema s alkoholom, tolikih da je svojedobno poprimila oblike i nacionalne krize. Bilo je to u trenucima raspada Sovjetskog Saveza, kad je u Rusiji zbog problema s alkoholom životni vijek muškaraca pao sa 65 na 57 godina.

"Votka? To je sad prošlost", odlučno je rekao jedan od vođa huligana iz Rostova koji je i trener "prve ekipe" navijača koji je za vrijeme davanja intervjua BBC-ju bio zamaskiran, kako ne bi odao svoj identitet i od straha od policije, koja je još mjesecima prije krenula u obračun s huliganima kako bi za vrijeme trajanja SP-a sve prošlo u najboljem redu.

"Ako želiš postati dobar borac na 'livadi', onda se moraš i boriti na 'livadi', na borilačkom polju. Neki skupljaju poštanske markice, drugi pak vole planinarenje. Ima i onih koji skupljaju automobile. Svatko ima svoj hobi. Mi se volimo udarati. Ne vidim ništa loše u tome, niti itko nagovara nekog na zlo. Smatram da je to bolje od alkohola, pušenja ili droge", mišljenje je spomenutog vođe huligana iz Rostova koji jako dobro opisuje svijest prosječnog ruskog nogometnog navijača.

Nakon što su ruski navijači u Francuskoj u svom pohodu iza sebe ostavili na desetke ozlijeđenih i hospitaliziranih Engleza, kao i jednog paraliziranog, svijet je ostao užasnut i porukama koje su stizale iz Rusije, kako su njihovi mladići junaci...

Pa je tako zastupnik Dume Igor Lebedev tada na Twitteru napisao:

"Svaka čast dečki", a tadašnji zamjenik premijera Vitalij Mutko opisao je nasilje kao "pravu zamku".

Predsjednik Vladimir Putin sarkastično se čudio kako je 200 ruskih navijača uspjelo poraziti 1000 protivničkih navijača. I nakon povratka u Moskvu, deportirani obožavatelji bili su pozdravljeni s puno žara ruskih državnih televizijskih postaja i tamošnje javnosti...

"Možda ste mislili će nas narod, domaćin Svjetskog prvenstva, dočekati s lisicama ili da će se dogoditi nešto još gore, ali gospodin Putin bio je mudar", kazao je svojedobno Aleksander Šprigin, predsjednik službene udruge navijača ruske reprezentacije, jedan od 20 navijača koje su francuske vlasti deportirale natrag u Rusiju, javlja britanski Independent koji se prije devet godina također pozabavio tematikom ruskih nogometnh huligana.

Navijači koji prakticiraju ferke međusobno su dobro povezani i dobro se poznaju. Druže se i kad nema utakmica i tučnjava. Točno znaju kako će tko reagirati u tučnjavama, u određenim situacijama, na koga se može računati više, na koga manje. Tko će stajati u prvoj, drugoj, trećoj "liniji", kako će reagirati ako stvari za njih tijekom sukoba ne krenu u željenom smjeru...

Na ruskoj navijačkoj sceni odavno su popularne Ferke, dogovorene tučnjave na livadi ili u šumi bez oružja, s posebnim kodeksima i pravilima.

Obilježja ruskih grupa

Trening i priprema: Mnogi ruski nogometni navijači treniraju borilačke vještine, posebno MMA (mješovite borilačke vještine), što se vidi u njihovom stilu borbe – kretanje u formaciji, podignuti gard, precizni udarci nogama i rukama. Fizički su izuzetno spremni.

Organizacija: Djeluju u kompaktnim, mobilnim grupama. Napadi su im koordinirani, brzi i učinkoviti. U Marseilleu 2016. godine, oko 250 ruskih huligana sustavno je napadalo znatno brojnije, ali neorganizirane engleske navijače. Svjedoci su opisivali njihovo kretanje kao "skakavce koji unište sve i odu".

Ferke u Rusiji: Kod kuće, ove grupe redovito organiziraju dogovorene tučnjave na udaljenim lokacijama. Snimke tih borbi, često s jednakim brojem sudionika na obje strane, objavljuju se online. Poraz i bijeg smatraju se velikom sramotom. Rivalstva između klubova poput Zenita (Music Hall, Vesyolye Rebyata), Spartaka (Aliens, Gladiators), CSKA ili Lokomotiva su žestoka, ali se stavljaju po strani kada igra nacionalna reprezentacija.

Formacija: Navijačke grupe u Rusiji, kao i u ostalim zemljama, ferke izvode u formaciji kocka. Kocka je formacija koju su prakticirali Rimljani u Rimskom carstvu, ali ne samo Rimljani nego i Spartanci. Kad netko u prvom redu padne, umjesto njega uskače netko iz drugog reda. Kad se netko umori u prvom redu, umjesto njega uskače netko iz drugog reda, čitav red, pojedinci, te se redovi tako mijenjaju brzo i sinkronizirano. Što se tiče Ferki, nisu samo Rusi u navedenoj formaciji nego se ona koristi i u ostalim zemljama.

Brutalnost i kršenje kodova: Iako navodno postoje kodeksi časti (poput nenapadanja osobe na tlu), tijekom sukoba u Marseilleu ti su kodeksi brutalno prekršeni. Zabilježeni su slučajevi udaranja onesviještenih protivnika, pa čak i korištenja hladnog oružja poput noževa i boksera, unatoč navodnom pravilu da se noževi ne nose. Neki su nosili i štitnike za zube te rukavice bez prstiju, tipične za borilačke sportove.

Ruske vlasti pružile su minimalnu pomoć francuskim u identificiranju problematičnih navijača, a neki ruski dužnosnici čak su i javno pohvalili nasilnike, dodatno naglašavajući duboku ukorijenjenost ovog problema.

Poljska scena: Ustavke kao tradicija

Poljski huligani smatraju se jednima od najopasnijih i najorganiziranijih u Europi. Uz ruske, ističu se po konzistentnoj razini nasilja.

Ustavke: Poljska je domovina koncepta "ustavke" – dogovorenih tučnjava s preciznim pravilima (broj sudionika, lokacija, zabrana oružja). Ovaj fenomen raširio se krajem 1990-ih i postao je ključni dio navijačke subkulture.

Vizualni identitet: Poljaci vole utege i teretanu. Dosta ih je nabildano, a time ostavljaju strašan dojam. Iako, mišići ako nisu usklađeni s vještinom (čitaj poznavanjem borilačkih sportova i utreniranosti, ne znače ništa. Više su otagotna okolnost jer mišići troše puno kisika).

Žestoka rivalstva: Sukobi između navijača klubova poput Wisłe Kraków i Cracovije ili Śląsk Wrocława i Arke Gdynije, često su eskalirali u masovne tučnjave s teškim posljedicama, uključujući i smrtne slučajeve. Policija je 2003. uhitila 120 osoba nakon sukoba navijača Śląska i Arke, gdje su korišteni noževi i sjekire.

Međunarodni incidenti: Poljski navijači sudjelovali su u nekim od najgorih nereda na međunarodnim natjecanjima, poput Eura 2012. gdje su se sukobili s ruskim navijačima u Varšavi. Poznat je i incident iz 1999. kada je tijekom utakmice UEFA kupa nožem bačenim s tribina (navodno od strane navijača Wisłe) pogođen talijanski nogometaš Dino Baggio. Navijači Legije Varšave također su izazvali nerede u Litvi 2007. godine.

Poljska huliganska scena karakterizira se dubokim rivalstvima i dugom tradicijom organiziranih sukoba.

Njemačka: Organizacija i policijski odgovor

Njemačka također ima dugu povijest nogometnog huliganizma, često povezanog s desničarskim ekstremizmom i neonacizmom.

Organizirane grupe: Njemački klubovi imaju svoje "firme" koje sudjeluju u nasilju, kako kod kuće tako i u inozemstvu. Poznati su incidenti poput brutalnog premlaćivanja francuskog policajca od strane njemačkih navijača tijekom Svjetskog prvenstva 1998., što je dovelo do teških ozljeda i dugogodišnjih zatvorskih kazni za počinitelje.

Veze s ekstremizmom: Nasilje njemačkih nogometnih huligana često ima rasističke i neonacističke konotacije. Incidenti poput onog u Sloveniji 2005. (gdje su njemački navijači uzvikivali rasističke parole i sukobili se s policijom) ili napada na tamnopute igrače nisu rijetkost.

Domaći sukobi: Nasilje je prisutno i u nižim ligama. Sukobi između navijača Herthe BSC II i Dynamo Dresdena 2006. godine rezultirali su ozljedama 23 policajca. Iste godine, neredi na utakmici Augsburg - 1860 München doveli su do 21 uhićenja. U Saskoj su 2007. čak otkazane sve utakmice nižih liga nakon što je 800 navijača napalo policiju poslije utakmice Lokomotive Leipzig i Erzgebirge Aue II.

Dogovorene tučnjave: I njemačke navijačke grupe sudjeluju u dogovorenim borbama. Postoji dogovoreni sukob između Zenitovog "Music Halla" i Eintracht Frankfurtove "Brigade Nassau" na mračnom polju osvijetljenom farovima automobila.

Njemačke vlasti i nogometni savezi ulažu napore u suzbijanje nasilja i rasizma, no problem organiziranih huliganskih grupa i dalje postoji.

Evolucija sukoba: Fight club pravila

Suočene sa strožim kontrolama, nadzornim kamerama i policijskim mjerama na stadionima i oko njih, navijačke grupe diljem Europe prilagodile su svoje metode.

Premještanje borbi: Sve više sukoba odvija se na unaprijed dogovorenim, izoliranim lokacijama – šumama, poljima, napuštenim područjima. Time se izbjegava policijska intervencija i uhićenja. Primjeri uključuju borbe u Nizozemskoj (Feyenoord vs AZ Alkmaar 20v20), Engleskoj (Man Utd vs Twente 40v40, Brentford vs Millwall), Švedskoj (Šveđani vs Danci) te diljem Istočne Europe.

Pravila borbe: Ove dogovorene borbe često imaju definirana pravila:

Jednak broj: Strane se dogovaraju o broju sudionika (npr., 20 na 20, 50 na 50).

Bez oružja: Često je pravilo da se koriste samo šake i noge, iako se ovo pravilo ponekad krši (kao u slučaju Rusa u Marseilleu ili Poljaka s noževima).

"Fair play" (uvjetno): Ponekad postoji pravilo da se osoba koja padne na tlo ne napada dalje. Međutim, brutalnost i emocija često prevlada nad pravilima.