
Za koga je navijao Tito? Jednom prilikom mu je izletjelo; 'Vi ste moj tim'

Puno se puta potezala priča - za koga je navijao Josip Broz Tito? Postoji najprihvaćenija teza, legenda da je Tito bio navijač Hajduka, "najugoslovenskijeg nogometnog kluba u povijesti" koji je godinama imao najveću
Međutim, Stjepan Bobek tvrdio je kako je Tito bio i simpatizer vojnog kluba Partizana po političkoj liniji, ali u srcu mu je bio samo Hajduk. Dakle, Partizan je simpatizirao, a za Hajduk je baš navijao. Ponekad, onako diplomatski, nije se po tom pitanju htio izjašnjavati za koga navija, govorio je kako on to ne smije jer je predsjednik države,
Hajduk htio Poljudu dati ime po Titu
Svi "narodi i narodnosti" htjeli su znati odgovor na najveće sportsko pitanje, otkriće najvećeg nogometnog misterija. On se, u biti znao, ali svi su to htjeli čuti od Tita. Odgovor su naposljetku i dobili od njega osobno. Ali, idemo ispočetka. Priča je duga, nimalo jednostavna, jer
Ovako, predsjedništvo Hajduka u svibnju 1980., neposredno nakon Titove smrti željelo je Poljudu dati ime
Prijedlog je na sjednici Predsjedništva Hajduka jednoglasno usvojen pet dana nakon Titove smrti, 9. svibnja 1980., te je upućen na Republičku konferenciju Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske (SSRNH-a).
'Normalno da je bio navijač Hajduka, jer su oni bili u ratu'
''Tito mi je jednom rekao: 'Ja sam inače bio simpatizer Partizana.' Normalno da je Josip Broz Tito bio navijač Hajduka, jer su oni bili u ratu, je l' tako, oni su tada otišli tamo, ali poslije toga, on je bio simpatizer Partizana, sigurno zbog raznih generala koji su utjecali na njega pa je postao
Hajduk je jedan od rijetkih klubova s područja
U feljtonu Bravo, oko sokolovo objavljenom u časopisu
Prenosimo dio feljtona:
“Studeni 1980. Za vrijeme boravka u Ohridu, 31. svibnja 1975. godine Tito je nepredviđeno sudjelovao u natjecanju strijelaca zračnom puškom. Nakon posjete Hidrobiološkom zavodu, Tito je u blizini vidio razapete šatore i strelišta, kao i veći broj omladinaca sa zračnim puškama. Obavijestili su ga da je to logor ohridskog izviđačkog odreda
'Pa da se natječemo', reče Tito i pođe ka izviđačima.
Oko sokolovo
Prvo je gađao Lazar Koliševski i promašio. Zatim je pušku uzela Jovanka Broz i pogodila sedmicu. Maršalov ađutant, general Milan Žeželj, proslavljeni ratnik, nije imao sreće – pogodio je dvojku. Potom je gađao Tito. Prva kuglica – sedmica, a druga – devetka.
'Bravo! Oko sokolovo!' primijeti netko iz pratnje.
Na kraju je pušku uze omladinac Branko Šešovski i isprva ubio desetku. Tito mu je čestitao.
'Lako je njemu', dobaci neko sa strane, “on je omladinski prvak države u gađanju zračnom puškom”.
'Ti si, znači, prvi, a ja sam drugi', vedro je konstatirao Tito na kraju ovog nepredviđenog natjecanja", - stoji u feljtonu Zvonka Štaubringera iz Praktične žene 1980.
Poznato je da se Tito aktivno bavio i streljaštvom i da je iz puške rado gađao glinene golubove. Na Brijunima je volio pucati i iz malog flobert-pištolja s dugom cijevi, dometa 150 metara.
'Glavno je da čovjek nešto radi. Strašno je biti nepokretan'
“Kad god sam umoran, a ja malo gađam u metu”, govorio je Tito svojim gostima na otoku kad bi ga vidjeli s pištoljem u ruci.
“Glavno je da čovjek nešto radi. Strašno je to biti nepokretan. Meni je mnogo pomoglo u životu što sam još kao šegrt počeo baviti se sportom, hrvanjem, pa poslije mačevanjem… To čovjeka drži."
Prilikom rođendanskih svečanosti u Belom dvoru, u svibnju 1966. godine, Tito se susreo s delegacijom sportaša. Milan Ercegan, tajnik Saveza organizacija za fizičku kulturu, kazao je Titu da je Jugoslavija u nekoliko sportova svjetska sila, napisao je svojedobno Zvonko Štaubringer.
“U košarci, vaterpolu, streljaštvu…”
I, kako je spomenuo streljaštvo, Tito je vedro ponudio svoje usluge:
“Ako vam je potreban dobar strijelac, uzmite mene!”
Kad su u svibnju 1964. u Belom dvoru Titu predstavljeni naši svjetski prvaci u hrvanju Vukov i Horvat, on im je iskreno čestitao na uspjehu i zadovoljno dodao: “I ja sam se u mladosti bavio hrvanjem. To mi se više sviđa nego boks u kome je glavno što jače udariti.”
'Mačevanje mi je u mladosti bilo najdraže'
Sportaši ga tada upitaše koji mu je sport u mladosti bio najdraži. Tito im je odgovorio:
“Mačevanje. A bavio sam se i gimnastikom… A danas volim plivanje i lov… Inače, ja sam za masovni sport…”
Rajko Mitić, poznati nogometaš koji je nekoliko puta razgovarao s drugom Titom, kazao je svojedobno da je Tito uvijek bio točno i široko upućen u sport. U nezaboravnom sjećanju mu je ostao susret povodom Dana mladosti u svibnju 1957. godine:
“Pitali smo predsjednika sve što smo željeli doznati. I još jednom smo se mi sportaši uvjerili da je Tito i veliki i običan čovjek, i drug i prijatelj, da ima neopisivu moć da se približi nama, običnim ljudima… Rekao nam je, na primjer, da navija za jugoslavensku reprezentaciju, za sve sportaše Jugoslavije. I da nije navijač nijednog kluba posebno… Na kraju predsjednik je svima uputio i jedan prijateljski savjet: ‘Natječite se uvijek u granicama mogućnosti, poštujte igru, ljude, suce, navijače’.”
'Ja moram navijati za sve naše timove'
Ne samo pioniri i omladinci nego i odrasli – zanimajući se za Titovu biografiju – htjeli su sve znati o Titu, čak i to za koji je nogometni tim navijao. Prilikom rođendanskog susreta u svibnju 1946. godine, jedan mališan ga je otvoreno upitao:
“Sviđa li Vam se Partizan?”
Bilo je očito da je dječak navijač Partizana. Tito ga je pomilovao i odgovorio:
“Ne, ne smijem ja biti navijač. Kako bih onda bio predsjednik! Ja moram navijati za sve naše timove. Sviđaju mi se i Partizan, i Dinamo, Crvena zvezda, a i drugi timovi… Samo mi se ne sviđaju kada grubo igraju.”
To je često morao objašnjavati i starijima:
“Ne navijam ja ni za koji tim… Ali kad naša reprezentacija igra s nekom inozemnom – redovno pratim njene susrete.”
Jest, sjedio je uz televizor i kao mnogi građani s velikim zanimanjem pratio utakmice. S prošlog svjetskog prvenstva u nogometu pratio je sve susrete naše reprezentacije, otkriva Zvonko Štaumbringer.
Svi gledali prema tribini gdje je sjedio Tito
Nekad davno Tito je čak išao na neke utakmice. Neposredno poslije rata on je više puta na stadionu JNA prisustvovao dvoboju između Partizana i Crvene zvezde. I kad god bi igrači Crvene zvezde dali gol, gledatelji bi okretali glavu prema tribini gdje je sjedio Maršal da bi vidjeli kako će reagirati. Većina je mislila da navija za Partizan.
“A meni je bilo svejedno”, pričao je Tito jednom u društvu sportaša.
“Ja volim da utakmica bude lijepa, da kvaliteta nogometa bude što bolja i da imamo što veći broj dobrih timova, a ne da pošto-poto pobjeđuje ovaj ili onaj tim.”
Jovan Veselinov, koji je prisustvovao ovom razgovoru, priznaje da je on opredijeljeni navijač i da rado ide na nogometne utakmice. “Odavno on posjećuje utakmice, kao i mnogi drugi Beograđani, koji u većini navijaju za Crvenu zvezdu”, veselo primijeti Tito.
“Neki među njima su toliko strasni navijači da se malo bojim da im se nešto ne dogodi za vrijeme utakmice.”
Govorkalo se također da je Tito bio navijač splitskog Hajduka.
'Navijači Crvene zvezde i Partizana smatraju me navijačem Hajduka, ali ja ne navijam ni za jedan klub'
“Navijači Crvene zvezde i Partizana smatraju me vašim navijačem, ali ja ne navijam ni za jedan klub”, demantira to Tito u razgovoru s
Bernard "Bajdo" Vukas, najbolji igrač Hajduka svih vremena, kao da se ispričava pokrovitelju proslave pedesetogodišnjice Hajduka:
“Nikako nas neće vaš pehar. Prošle godine bili smo najbliži cilju, ali nas je Varteks pobijedio. A ove godine smo izgubili u Somboru.”
“Da, često se događa da mali pomrse račune velikima”, tješi ga Tito.
Devet godina kasnije, prilikom prijema delegacije sportaša 23. lipnja 1971. u Belom dvoru, kapetan
“Hajduk je novi prvak države!”
'Hajduk je moj klub'
Tito se na to samo nasmijao:
“Znam. I čestitam. To je bio moj klub”, ipak je priznao Tito.
“Bili ste i za vrijeme narodnooslobodilačke borbe najbolji tim.”
“A mi smo osvojili vaš kup”, pohvalio se kapetan Crvene zvezde Dragan Džajić.
“Da, znam. Vi imate najviše navijača … I vama čestitam.”
Tito se ljutio kad je na utakmicama dolazilo do raznih gužvi i nesportskog ponašanja:
“Ne volim što s vremena na vrijeme, naročito u nogometu, dolazi do izgreda. Neugodno mi je što do toga dolazi. Naročito kada se prekršaji čine namjerno. To nije sportski. Stoga naši sportaši ne bi smjeli takvo nešto sebi dozvoliti. Njihovo ponašanje mora biti primjerno.”
Drugom prilikom, kad su ga upitali što mu se ne sviđa u našem sportu, Tito je odgovorio:
“Nikako mi se ne sviđa kupoprodaja igrača u nogometu.”













