Igrao s Bogdanovićem, htjeli ga i Cibona i Split: 'Došao sam ispred zida i zavapio 'Bože pomozi mi'. Sad sam drugačiji'

Predivna je to priča o jednoj posebnoj ljubavi, prema jednim posebnim osjećajima. Jer, onaj tko osjeti Duha svetog, uistinu je blagoslovljen a nakon tog iskustva čovjek se promijeni. Ništa više nije isto, nikome pa ni njemu...

Luka Klarica (32) bio je sinjski talentirani košarkaš i reprezentativac Hrvatske koji je igrao na osjetljivoj poziciji u našoj reprezentaciji, onoj jedinice, a nakon ozljede imao je neopisivu sreću i osjetio Božju ljubav i poziv, te se zaredio na Trsatu za svećenika Riječke nadbiskupije. Sad vrši službu svećenika i u službi je Boga...

KAWHI PRODUŽIO S CLIPPERSIMA /

Jedan od najboljih košarkaša današnjice potpisao novi ugovor, evo koliko će zaraditi

Htjeli ga i Split i Cibona

Kao mladi košarkaš Klarica je igrao i s Bojanom Bogdanovićem u mlađim reprezentativnim uzrastima. Bili su tu i Krušlin, Mario Delaš, Sobin, Šarlija... Jedna potentna generacija u svakom slučaju je to bila u čijem krugu je bio i on.

U jednom trenutku tražili su ga i Split i Cibona. I onda peh kad je igrao za Zrinjski iz Mostara. Na trećoj pripremnoj utakmici 9. rujna 2010. u Čitluku pukli su mu križni ligamenti.

"Jedan krivi pokret, u pokušaju da izbjegne blok napravio je krivi potez i popucali su mu ligamenti u koljenu. Od toga dana više ništa nije bilo isto. Bio je to početak jednog novog puta, jednog novog života, no Luka toga tada nije bio svjestan", piše 24sata za koji je Luka Klarica koji je prije devet godina osjetio Duha Svetog, kad je doživio obraćenje...

'Do tada, košarka je bila cijeli moj život'

"Do tada, košarka je bila cijeli moj život, mogu slobodno reći da sam bio profesionalac, potpuno posvećen treningu i utakmicama. U jednom trenutku, došao sam do zida i u svojoj sobi zavapio 'Bože pomozi mi...'. I On mi je pomogao, pruživši mi ruku preko mog brata Krešimira koga je nogometaš Antonio Radošević pozvao na susret u Molitvenu zajednicu "Dobri pastir", koju je vodio bivši nogometaš Goran Granić. Bili su tu uz njega i drugi poznati nogometaši, Antoniov brat Josip Radošević, pa Mijo Caktaš, Alen Guć... Sjećam se tog trenutka kao da je bio jučer, brat Krešimir i ja smo bili na kupanju, na plaži na 'Obojenoj svjetlosti', i s plaže smo direktno otišli na susret molitvene zajednice", priča Luka Klarica i nastavlja:

'O Bogu i vjeri pričalo se na netipičan način'

"O Bogu i vjeri pričalo se na netipičan način, koji mi se odmah svidio. Odlazio sam na molitvene susrete svakog ponedjeljka, te sam jednom prilikom potpuno neočekivano doživio mistično i nadnaravno iskustvo, gdje sam prilikom molitve bio prožet i zahvaćen Duhom Svetim. Cijelo moje tijelo obuzimala je toplina a moje srce obuzela je Božja ljubav koja je iz njega izgnala svaku tjeskobu i osjećaj straha. Od tog trenutka otvorile su mi se duhovne oči i srce te sam shvatio da je Bog živ i prisutan i da djeluje po sakramentima u Katoličkoj crkvi".

Od tog trenutka košarka je pala u drugi plan, pa iako su Kaštela imala sjajnu momčad u prvoligaškoj konkurenciji, s NBA igračima Benderom i Žižićem, Luka je izabrao svećeništvo i Boga. Na kraju je i zaređen 26. lipnja ove godine na riječkom Trsatu za svećenika Riječke nadbiskupije, a 28. kolovoza će biti upriličena i mlada misa u njegovoj župnoj crkvi u Sinju. 

'Osjećao sam ogroman mir i Božju ljubav'

"Osjećao sam ogroman mir i Božju ljubav, ali u sljedećih godinu dana i dalje sam osjećao privlačnost i prema djevojkama i životu koji sam do tada vodio. Sad nakon svega, posve sam različita osoba u odnosu na prije. Prije sam reagirao u frustraciji i inerciji, ako me netko naljutio znao sam i opsovati, a kad sam se obratio, polako mi se prestalo događati da kažem neku grubu riječ, da nekoga uvrijedim ili da opsujem", ističe Luka i dodaje:

"Izabrao sam nerazborit trenutak da im priopćim odluku da želim postati svećenik. Ćaća je ručao, majka je vadila posuđe iz perilice... Ćaći je u tom trenutku zastao zalogaj u ustima, a majka je bila u napasti da suđe počne letjeti po kući, ali na sreću ispala joj je samo krpa iz ruku. Bio je to težak trenutak za njih, nisu ni jedno ni drugo tako nešto očekivali, poglavito jer ni sami nisu prakticirali vjeru, niti su mene i brata usmjeravali na taj put. No, moja je majka prošle godine, nakon osam godina od mog obraćenja susrela živog Isusa Krista i Njegovu ljubav".